“Destroyed in the hands of the deranged.
Mankind’s will has been imposed upon the Earth as though we were alone
And if our actions had no consequences.
Man crushes all that bars the way on this path to annihilation.
Taking for themselves while the other inhabitant’s lives are given no consideration.”
Ako je rokenrol istorijski bio bastion sloboda, pank nas odvodi još nekoliko stepenika više.
Po ustaljenom stereotipu, pankeri rade šta im se radi. Svaka vrsta hijerarhije odbacuje se, dekonstruiše ili uništava. Kapitalistička država, heteronormativne veze, rod, kontrola opijata – sve je suvišno osim socijalne pravde, bazične ljudske solidarnosti i ljubavi.
Međutim, apsolutna sloboda baš i ne stoji u slučaju Straight Edge-a.
Osim i dalje prisutnog propovedanja solidarnosti i pravde, Straight Edge je od starta izdvojio po svojim ograničenjima. Ispva je “samo” zabranjivao da pijete i da se gudrate. Zatim je u priču ušlo i vegeterijanstvo, pa veganstvo – dakle, u sledećem koraku dobili ste savet da izbegavate bilo šta životinjskog porekla. U nekim slučajevima, sXe vas obeshrabruje da pijete kafu i jedete čokoladu jer su “Third world cash crops”; Čak će vam bestidno zaviriti u krevet i odrediti s kim (ne) smete da spavate.
Iako je zadržao izuzetno mali procenat uticaja koji je imao na potkulturu 80ih i 90ih, zbog svoje sklonosti ekstremima sXe pokret i danas je kontroverzan na pank sceni. Dok neki u njemu vide logičan nastavak i usavršavanje hardkorpank etosa, drugi vide ekstremni zaokret, čak u nešto nalik fašizmu.
Ipak, ne može se poreći da je Straight Edge odigrao neke bitne uloge.
To je jedan od prvih alternativnih pokreta koji je predano zastupao danas (na zapadu) sve raširenije veganstvo. To je muzički pokret koji se aktivno bavio pravima životinja kada su ista još bila daleko od zakonskih odredbi. Da ne govorimo o ličnijim stvarima – recimo, za klince koji su pokušavali da pobegnu od porodičnog alkoholizma, on jeste bio svetlost na kraju tunela i put do slobode, bez obzira na sva ograničenja.
Međutim, lično mi je najintrigantniji dubinski ekološki aspekt Straight Edge-a, koji seže daleko dalje od direktnih poruka sadržanih u pesmama, poput ovde citirane Inherit The Wasteland benda Earth Crisis.
Hipotetički, da smo svi poslušali npr. Earth Crisis onomad, da smo ozbiljno shvatili element krize, da li bi svet danas bio ako ne u ravnoteži, a ono makar manje sjebano mesto koje nije na rubu sada već izvesnog klimatskog i ekološkog kolapsa?
“Inherit the wasteland! Spilled oil contaminates the sea. Inherit the wasteland! Poisons fill the atmosphere. Inherit the wasteland! Toxins infect the ground. Inherit the wasteland! Deforestation scars the Earth.”
sXe principi iz ekološke perspektive
Kako se principi starog dobrog sXe preklapaju sa savremeni klimatskim i ekološkim saznanjima i tendencijama u zaštiti okoline? Hajde da proanaliziramo.
Alkohol
Iako se na alkoholna pića retko gleda kao na direktnu pretnju Zemlji, kada se zagledamo u industriju – slika postaje drugačija.
Enormne količine pijaće vode – vitalnog resursa koji neverovatno brzo iscrpljujemo – troše se na proizvodnju piva, jer 90-95% piva čini voda. Međutim, u toku proizvodnog procesa koristi se još, pa tako na kraju za 1l piva biva utrošeno 7l vode! Ako to pomnožite sa impresivnih 1.95 milijardi hektolitara (1hl = 100l) koliko se piva u svetu proizvede godišnje, dobijate… Pa, strašne cifre.
Isto tako, “pivske” žitarice zauzimaju mesto na kome bi se mogla ili proizvoditi hrana, ili obnoviti prirodni ekosistemi.
Takođe, iz nekog razloga, konzumacija alkohola i mesa idu ruku pod ruku. Iako ne moramo da gledamo dalje od neposrednog iskustva sa Balkana da bismo to potvrdili, da ubacimo malo statistike – da li bi Amerikanci uspeli da sljušte preko 1,25 milijardi pilećih krilaca tokom jednog dana finala Super Bowl-a da ih ne naliju sa jače od 1,32 milijardi litara piva?
Droga
Po pitanju droge mogla bi da se lome koplja. U poslednje vreme počele su da se pojavljuju hipoteze kako su psihoaktivne supstance jedan od pomagača u izlasku iz ekološke krize. Po ovom (sada i naučno potkovanom!) narativu, psihodelična iskustva mogu pomoći pojedincu da se poveže sa sobom i živim svetom oko sebe, samim tim vraćajući osećaj pripadnosti prirodi i brigu za njeno blagostanje.
Ipak, psihodelici ne padaju s neba. Ako uzmemo u obzir samu prirodu proizvodnje i trgovine drogom, u kakvim investicijama taj novac završava (ko li su plaćene ubice indijanskih južnoameričkih boraca za očuvanje prašuma?), kao i npr. ekološki otisak proizvodnje marihuane (ogromna i najčešće neregulisana upotreba pesticida, a na uzgoj u SAD ide celih 1% njihove već ogromne potrošnje struje), shvatamo da je trava nije baš zelena, a situacija sa drogom nije tako ružičasta.
Veganstvo
Statistika je neumoljiva, a istina nesumnjiva – ogromna i rastuća konzumacija mesa u čitavnom svetu jedan je od glavnih razloga uništenja prirodnih ekosistema, a izbacivanje mesa i mlečnih proizvoda iz ishrane je najefikasniji lični način borbe protiv ekocida i klimatskih promena.
Mesna industrija je najveći okupator poljoprivrednih površina – 23% ukupne nezaleđene površine Zemlje je pretvoreno u ispašu, a 80% ukupnog poljoprivrednog zemljišta posvećeno je ishrani stoke. Sav taj kukuruz na našim poljima nije namenjen za proju i kokice, znate.
Mesna industrija je i jedan od najvećih potrošača pijaće vode. Da bi se “stvorio” kilogram govedine potrebno je preko 15,000 litara vode, tako da se samo na pojenje nesrećnih budućih pljeskavica potroši se preko 800 milijardi kubnih metara vode godišnje. O drugim vrstama zagađenja i farmama kao izvorima super-boleština da ne govorimo.
Mnogi ekolozi, klimatolozi i drugi naučnici koji možda nisu ni čuli za Straight Edge danas pišu radove na liniji sa onim što su X-eri govorili pre 30 godina.
DIY
Straight Edge je snažno prigrlio DIY etiku panka, a isto je učinio i današnji ekološki pokret.
U ekonomskom smislu, DIY princip je poput Robin Huda. Pojedinac koji praktikuje DIY ili kupuje DIY proizvode drugih svoj novac, obično zarađen iz kapitalističke mreže, preusmerava dalje od korporacija – ka sitnim proizvođačima, preduzetnicima i (etičnim) proizvođačima sirovina.
Na taj način se podržava lokalna, nezavisna i ekološki odgovorna ekonomija, a ne podržavaju se velike korporacije od kojih su mnoge direktni uzročnici ekocida širom sveta. Jer upravo su one kroz činjenje svojih proizvoda profitabilnijim i privlačnijim za potrošače plasirali savremene pošasti poput jednokratne plastike, a kroz forsiranje globalne trgovine podigli sagorevanje nafte i emisije povezanih gasova u nebesa – bukvalno.
Prošlost je sada
Da doživi revival, zanimljivo je zamisliti šta bi Straight Edge danas trebalo da uključi u svoje etičke principe.
Da li bi na listu došle i osnovne stavke koje povećavaju ugljenični otisak, poput potrošnje benzina? Da li bi se sXe prosto zadovoljio fair trade oznakom na kafi i čokoladi? Da li bi na listu “cash crops” došli i omiljene vege superhrane – avokado i kinoa – odgovorne za nestanak primarnih šuma i manjak vode, odnosno lišavanje stanovništva neophodne osnovne hrane u Južnoj Americi? Kakav bi bio odnos prema korišćenju potrošačke elektronike, izvoru ogromnih količina emisija i zagađenja danas?
Ipak, odgovor je je na neki način već tu, pošto anarho-pank i strejt edž jesu dali klicu koja je se danas razvila u razne oblike “zelenog” načina razmišljanja koje su popularni danas – od zero waste pokreta, do modernog animal rights pokreta koji više ne razdvaja kuce i mace od žalosno dalekih farmskih i divljih životinja. Savremeno pro-ekološko razmišljanje automatski može da se “učita” u neki novi strejt edž.
* * *
Osim konkretnih smernica, želim da izdvojim po mom mišljenju najvažniju stvar po kojoj Straight Edge “spašava svet”, bez ulaženja u finese oko o opijata ili u debatu da li je u redu jesti med ili ne.
Možda najveća vrednost Straight Edge-a u pogledu očuvanja prirode i naše neposredne okoline leži u samom propagiranju suzdržavanja kao takvog.
Jer suzdržanje kojim sXe obiluje najveći je neprijatelj potrošačkog društva, zasnovanog na basnoslovnoj, iracionalnoj i nadasve besmislenoj potrošnji. Ako uzmemo da je globalna potrošačka mašinerija glavni razlog porasta emisija i zagađenja koje nas je dovelo na rub eko-klimatskog kolapsa, nije li glavni način da damo svoj lični doprinos borbi da se maksimalno suzdržimo od konzumerizma i forsiranja sopstvenih, mahom indukovanih potreba?
I dok je tržište vrlo lagodno upotrebilo ideju neograničene slobode za “prodaju” mejstrim panka, kao i za pretvaranje drugih potkultura u čiste potrošačke mašine, Straight Edge i drugi oštriji žanrovi panka su, ironično, zadržali svoju slobodu upravo zahvaljujući svojim ograničenjima.
Tvrd, beskompromisan i ponekad neprijatan – Straight Edge je i dalje tu da nas podseti na surovu realnost ljudskog delovanja, ali i izvesnu sudbinu.
Jer prave činjenice jesu neprijatne. A našim raskalašnim potrošačkim životima definitivno će trebati mnogo samodiscipline i ograničenja – ako mislimo da živote sačuvamo
“The rainforests burn. Countless animals die. We must regain control or there will be nothing left to save. The harmony of nature, twisted into discordance. Left to die in the aftermath of their destructive sightlessness.
Time is running, time is running, time is running … Time is running out”.
Kolumna originalno objavljena u “Out of the darkness” #6, 04/2019