SNB (Skupljeni na brzinu)

SNB (Skupljeni na brzinu) je punk bend iz Novog Sada koji je nastao u Novom Kneževcu i posle pauze u radu krenuo iz početka 2012. godine, sa novom energijom i starim pravilom: energično, kratko i jasno!
Iza sebe imaju album “Provincijalna urbanizacija” iz 2000. godine sa 12 pesama izdat za “You Against Me Records” i EP “Slep i gluv” iz 2016. objavljen od strane “Nocturne Media”.

SNB – novosadski bend iz Kneževca ili kneževački iz Novog Sada, može li ukratko o istorijatu benda obzirom da ste nastali još 1995, potom imali dugačku pauzu…?

Može se reći i jedno i drugo. Nastali smo 1995. godine u Novom Kneževcu i aktivno stvarali i svirali sve do 2000. godine kada sam se ja preselio u Novi Sad. U tom periodu bili smo koncertno aktivni i svirali gde god je moglo da se svira… Novi Kneževac, Subotica, Senta, Bečej, Zrenjanin, Novi Sad, Beograd, Budimpešta i ko zna gde još… Album “Provincijalna urbanizacija” sa 12 pesama snimljen je u novosadskom studiju “Dum Dum” 1996. ali je sticajem okolnisti objavljen tek četiri godine kasnije i to za nezavisnog izdavaca “You Against Me Records” iz Novog Sada. Mislim da smo im mi bili prvo i jedino izdanje. To je ukratko što se tiče te neke kneževačke faze.

Nakon mog dolaska u Novi Sad bilo je tu i tamo još nekih svirki i izleta sa nekim demo snimcima ali postajalo je sve komplikovanije i teže održavati taj kontinuitet u radu kada nisi u istom gradu sa ekipom sa kojom sviraš. Tu je i usledila ta neka pauza uzrokovana mojim odlaskom u vojsku… Pošto sam  ostao jedini iz početne postave logično je bilo da probam da nađem ekipu sa kojom bih nastavio tamo gde smo stali. I tako 2012. godine počinje nova faza benda, novosadska. Na basu je bio Nenad Grbušić a za bubjevima Lesa. To je početak onoga što i danas traje s tim da je došlo opet do promene ritam sekcije. Umesto Lese izređala su se još trojica – četvorica bubjnara da bi se na kraju ustalio Micko, a na basu je umesto Šoneta uleteo, ko kec na jedanaest, Mario iz Penetratora. I to tako sad funkcioniše poslednjih godinu dana.

Napravi paralelu između tog ranog kneževačkog i ovog sadašnjeg novosadskog SNB-a, koliko se stil promenio, kako sad gledate na materijal iz 2000?

Kada bih pravio neku paralelu između ta dva perioda mislim da je ideja i suština benda ostala ista. Razlika je u tome što su prošle godine, sazreli smo nekako i kao ljudi i muzički. Tada je to bio čist instikt i energija koja nas je vukla da radimo nešto kako bi smo se otrgli iz one učmalosti koja postoji u svakom manjem mestu. Sada je sve mnogo jasnije i konkretnije. Znamo u kom pravcu bi smo želeli da idemo, imamo kontinuitet, imamo novih ideja, imamo zvuk… sad je sve stvar neke realizacije. Što se tiče albuma koji je snimljen 1996. a objavljen 2000. godine mislim da je to odraz vremena i naših razmišljanja nastalih tada… mladih i buntovnih klinaca iz provincije koji nisu dali da ih proguta dosada. Želeli smo da sviramo, da se družimo, putujemo i provodimo se. Kad se sad osvrnemo na taj period ispada da smo i uspeli u tome.

Stiče se utisak da ste se tek u poslednjih godinu/dve utegli i isplivali na površinu, može li kratak komentar kao i objašnjenje nekom ko vas nikada nije gledao/slušao, kako zvuči SNB?

Pa tu smo mi konstantno od 2012. nekad više nekad manje, ali smo tu. Bilo je tumbanja u postavi ali to je sve normalno. Svako je ostavio neki svoj pečat i doprineo da bend u tom periodu zvuči tako. Trudimo se da ne komplikujemo mnogo. Pesme su kratke i jasne. Pank energija sa uplivima HC-a, ska ritma i ko zna još čega sve… ukratko: energično, kratko i jasno.

U poslednje vreme dosta svirate, objavili ste EP prošle godine, kratak osvrt na učinjeno i kakvi su vam planovi za dalje?

Ušli smo u neki niz pa se sve to nekako povezalo… sa Novembrom Subotica, Bečej, Maribor… pa sa Pankrtima Beč. Pre toga je u 2016. izašao EP “Slep i gluv” koju je objavio “Nocturn Media” pa nas je i to malo povuklo. Ali činjenica je da smo ustalili postavu, da vežbamo i da smo spremni da sviramo. Trudimo se da sviramo kad god i gde god možemo. U planu nam je da sviramo, vežbamo i da snimimo nešto novo uskoro.

Jedan ste od retkih aktuelnih punk bendova iz Novog Sada koji peva na srpskom jeziku, komentar?

Meni je najjednostavnije da se izrazim na našem jeziku. Probali smo nešto u početku na engleskom ali to nije bilo to… tako da smo rešili da ne komplikujemo.

Koji su po vama najvažniji domaći bendovi i koga bi ste od onih penzionisanih voleli da vidite ponovo na bini?

Uh, teško pitanje. Mogu da kažem u svoje ime. Meni su bitni KUD Idijoti, Šarlo akrobata, Pekinška patka, Džukele i još mnogo njih. To su bendovi koje bih voleo da mogu da čujem, ali sam svestan da neke od njih neću videti nikad više.

Punk u Novom Sadu nekad i danas?

 O onome što je nekada bilo u Novom Sadu dosta sam čitao, čuo a u poslednje vreme i Mario uleti sa nekom pričom o tome kako je bilo. A sad, sad smo deo te priče. Ima bendova, ima svirki i što je najbitnije postoje mesta za svirke.

 

Albumi/bendovi koji su najviše uticali na vas?

I ovde ću pričati samo u svoje ime. Dakle, KUD Idijoti – sve, Šarlo akrobata “Bistriji ili tuplji čovek biva kad”, Džukele – oba albuma… The Ramones – sve, The Clash – “London Calling”, Nirvana, Sex pistols, Gang Of Four, Rancid i još mnogo toga.

 

Pročitaj i:

OOTD na društvenim mrežama:

Scroll to Top