Grand Collapse

Znam da se mnogi neće složiti sa mnom, svaka čast Francuzima, Špancima, Skandinavcima, ali mišljenja sam da je britanska hardcore/punk scena trenutno bez premca u Evropi. Imaju najveći broj mladih raznovrsnih, kvalitetnih bendova, ne mali broj izdavača i distributera te gomilu festivala. Jedno ime koje mi je u poplavi dobrih bendova sa ostrva posebno skrenulo pažnju je velški sastav Grand Collapse. Šolja ih je pre par brojeva nahvalio u jednoj recenziji, odnosno njihov drugi (za sada poslednji) album “Along The Dew” dok je meni debi LP ipak, nekako draži… opasna HC/punk lektira koju najiskrenije preporučujem svima. Uglavnom, slučajno naletim na netu na neki tekst o njima koji me navede da zagrebem malo dublje u materiju i tu dođem do gomile interesantnih podataka te odlučim da im pišem. Pevač Calvin, koji je odgovorio na mejl istog dana bio je veoma raspoložen za razgovor.

 

Možeš li nam predstaviti ekipu i reći osnovne stvari o bendu Grand Collapse?

Calvin: U najkraćim crtama, mi smo hardcore punk bend iz Velsa; Calvin, Glenn, Jon i Blag. Počeli smo sa radom 2011. iz prostog razloga, jer volimo thrash i hardcore, svi smo iz iste priče, odrasli slušajući slične bendove, odnosno istu muziku.

Tvoj otac Stig bio je pevač poznatog velškog anarho punk sastava Icons Of Filth. Koliko si bio vezan za njega i njegove prijatelje, koliko je on imao uticaja na tebe i šta te je navelo da pokreneš bend?

Calvin: Bio mi je najbolji prijatelj, nedostaje mi mnogo. Preminuo je iznenada, mlad, 2004. godine,dok je bio na bini tokom koncerta u Londonu. Njegov odlazak mi je promenio život u potpunosti. Dok sam odrastao, nikada nismo seli i pričali konkretno o njegovom bendu ili o panku, ali je to sve bio sastavni deo mog života. Uglavnom smo ćaskali o fudbalu i komedijama, šalili se. Stig je bio sjajan lik, brižan, inteligentan, zabavan. Mnogo sam naučio od njega. Imao sam 17 godina kada je preminuo. Tada sam i upoznao većinu njegovih prijatelja iz drugih bendova i počeo mnogo više da se zanimam za DIY punk. Par godina kasnije odlučio sam da krenem sam i da pokrenem drugare da osnujemo bend.

Grand Collapse je svirao ne mali broj koncerata sa bendovima poput Conflict i Subhumans. Fanzin Artcore objavio je split 7″ na kojem delite vinil sa Oi Polloi. Kako si došao u kontakt sa svim tim likovima i ko je od bendova najviše uticao na tebe?

Calvin: Moj otac i Colin iz Confilcta bili su bliski prijatelji. Nakon njegove smrti, Colin se dosta brinuo o meni, vodio me je na svirke kao i na nekoliko turneja. Sve to mi se svidelo. Mogu slobodno reći da je Conflict, odnosno sam Colin, izvršio snažan uticaj na mene kako sa muzičke strane tako i po pitanju stave i pogleda na svet. Split sa Oi Polloi za Artcore fanzin izašao je zahvaljujući Wellyiju, uredniku i članu benda Four Letter Word. On je često znao da upari na vinilu mali sa velikim bendom. Kada smo svirali gig sa Oi Polloi u Edinburgu dosta ljudi u publici je znalo za nas zahvaljujući tom izdanju.

Moji prijatelji iz benda i ja smo pod snažnim uticajima 80s UK panka. Kada sam prvi put čuo Crass nisam mogao da prestanem da ga slušam. Taj bend na jednostavan način objasnio je sve što sam mislio ali nisam umeo da nađem način da izbacim iz sebe. Uz njih kao favorite izdvajam i Discharge kao i The Partisans, još jedan fantastičan velški sastav. Nabrojao sam bendove koje nikada nisam prestao da slušam od momenta kada sam  ih prvi put čuo.

 

Pomenuo si Wellyija i bend Four Letter Word. Vaš bubnjar Glen je svirao sa njima. Pretpostavljam da je stariji od tebe i ostala dva člana, kako ste se upoznali i da li ste i vi imali neki bend pre Grand Collapse?

Calvin: Glenn je u stvari bio najmlađi član Four Letter Word, kada je svirao s njima imao je 20 godina. Svi smo ista generacija. Upoznali smo se na lokalnim svirkama. Jon i Dave su pre nego što smo osnovali Grand Collapse svirali u Threat Manifesto, Rejected i Bring to Ruin.

Na par mesta pročitao sam da je polovina Grand Collapsa iz Bristola a polovina iz Kardifa. Odakle ste stvarno i kakva je trenutna scena u ta dva grada? Za Bristol se vezuju imena Vice Squad, Chaos UK, Chaotic Dischord… dok su sa druge strane neka od sjajnih punk imena upravo iz Velsa, pomenuli smo The Partisans i Icons of Filth, tu su još Oppressed, Foreign Legion…

 Calvin: Sva četvorica smo iz južnog Velsa ali od pre par godina Jon i ja živimo u Bristolu. Scena u obe regije je dobra, na zdravim nogama, sa dobro posećenim svirkama i dosta mladih ljudi koji formiraju nove bendove. U Bristolu svake nedelje ima minimum tri, četiri svirke što je super. Trudimo se da ugostimo svaki bend koji je na turneji i kojem treba gig u našem kraju. Na taj način povezujemo se sa ljudima iz drugih mesta što nam znači prilikom organizovanja naše turneje. The Oppressed su iz mog kraja; Llanrumneya. Poznajem Roddyija dugo godina i imam pun respekt za njegov antifašistički stav. The Partisans i Icons Of Filth, koje smo već pominjali, ipak su mi najbliži srcu.

 

Grand Collapse ima tri solo izdanja, singl i dva albuma. Svaki omot poptisuje isti umetnik, John Abell. Možeš li nam reći nešto više o njemu?

Calvin: John je sjajan lik. Poznat je po rezbarijama u drvetu. Meni se njegovi radovi sviđaju i uvek sam ih zamišljao kao odlično rešenje za omot. Takođe, delimo iste političke stavove. Mnogi njegovi radovi sadrže društvene teme kojim se mi bavimo u pesmama. Mislim da ima smisla što smo ih koristili na izdanjima. Postali smo prijatelji, sve nam je radio drugarski, za pivo… U međuvremenu njegova popularnost je porasla, postao je poprilično skup, ne znam koliko piva ćemo morati da mu platimo za omot trećeg albuma (ha-ha).

Pominješ treći album, kada ga možemo očekivati i koliko će se on razlikovati od prva dva?

Calvin: Na pola smo puta tako da mi je još rano da dajem precizniji sud i neke određenije datume. U toku ove godine će se sigurno pojaviti. Definitivno će biti žešći nego prethodni. Veoma sam uzbuđen oko svega.

Sve prethodne snimke snimali ste u studiju u Sautemptonu koji baš i nije blizu Kardifa. Brojni drugi bendovi snimali su na istom mestu i uglavnom su žanrovski različiti od vas. Isti producent radio je sa bendovima koji su bliži nekom sludge i doom metalu, potom rocku i pop punku. Kako ste uopšte izabrali taj studio, “Ranch Production House”?

Calvin: Postojao je bend iz Bridgenda, iz južnog Velsa, zvali su se Hunger Artist, oni su snimali u tom studiju pre nas. Jesu potpuno različiti od nas, ali meni se svidelo kako je njihov materijal ispao, zvučao je odlično. Tako smo odlučili da odemo na jug Engleske u isti studio i snimimo pesme za naš prvi EP. Tamo nas je dočekao tonac Lewis čiji je muzički ukus sličan našem. Vrlo brzo i lako smo našli zajednički jezik. Napravio je upravo ono što smo hteli, tako da više nismo razmišljali gde ćemo snimati sledeći snimak. Definitivno je to ozbiljan studio sa sjajnim, stručnim ljudima.

Muzički, moj favorit je vaš prvi album ali i “Along the Dew” iz 2017. ima fenomenalnih momenata. Uvodna pesma je i svirački i tekstualno odlična. Takođe i spot za nju je sjajan. Ko je autor tog “crtaća” i kako ste došli na ideju da uradite takav spot?

Calvin: Hvala na lepim rečima. Mi smo presretni kako “Along The Dew” zvuči. Naslovna stvar je kratka priča koju sam napisao o lovcu koji pada s konja i na kraju strada od strane životinja. Tačnije, to je kratka poema koju sam pretočio u priču i u glavi stvorio sliku kako bi super bilo da se uradi crtani film. Kontaktirao sam Iana Gibsona kojem se svidela ideja. On je prethodno uradio sličnu stvar za bend Atterkop i bukvalno je moju zamisao pretvorio u animaciju.

Takođe i najkraća pesma na albumu “Luciano Ponzetto” je slične tematike, odakle ideja za tekst?

Calvin: Slučajno sam video vest a potom pročitao i tekst u novinama o italijanskom veterinaru čija je strast bila lov na retke vrste ptica i načinu na koji je okončao život. Bio je u lovu kada je pao sa visokog drveta i poginuo. Zabavno, zar ne!? (ha-ha)

Prevod i malo pojašnjenje pesme “Llygaid Gwyrdd” koju zajedno sa tobom peva Efa Supertrump velška folk punk pevačica?

Calvin: “Llygaid Gwyrdd” se najpreciznije prevodi kao “zelene oči”. Često mislimo da je trava zelenija na nekom drugom mestu, negde daleko, ali to nije uvek tako. U toj pesmi bavim se nekim svojim ličnim osećanjima.

Pre nekoliko godina Maximum R’n’R je objavio recenziju vašeg prvog albuma “…This album has everything, melody, angst, attitude, heart, soul, guts and brain… every band is going to want Grand Collapse on their tour…” Tvoj komentar na tu recenziju i koje svirke će ti zauvek ostati u sećanju?

Calvin: Svi smo redovno čitali MRR i malo smo se plašili kakvu će recenziju napisati jer su često znali da budu prilično okrutni prema bendovima. Laknulo nam je kad smo je pročitali, mogu samo da kažem da nam je svima bilo drago što su nahvalili naš prvi album. Najveće koncerte koje smo svirali bili su na Temples Festu i Boomtown Fairu. Nisam baš ljubitelj velikih bina, barijera između benda i publike, nekako se više osećamo svoji na svom na maloj bini u prisnoj atmosferi. Svirali smo na gomili sjajnih DIY festival tokom godina: Dirty Weekend, Chimpy Fest, Fuck Reading… Recimo, koncert sa Negative Approach u Belgiji je bio ubistven!

Svirali ste takođe i nekoliko koncerata sa francuskim bendom Youth Avoiders. Kakvo je vaše mišljenje o njima i da li bi istakao još neki evropski bend koji ti se sviđa?

Calvin: Youth Avoiders je odličan bend! Da, svirali smo nekoliko koncerata zajedno i super je bilo, dobri su momci. Uživo razvaljuju, stvarno ih je lepo gledati. Takođe, još jedan francuski bend bih istakao, reč je o Jodie Faster iz Lila. Od još nekih evropskih koje volim izdvjiću: Cocaine Piss iz Liježa, naravno Vitamin X, kao i Spitting Nails, New Dead Project…

Svirali ste u Americi, bili na evropskoj turneji nekoliko puta. Koliko je jednom malom DIY bendu teško da sve to organizuje?

Calvin: Amerika je bila laka jer smo dobili sve na gotovo. Confilct je završio sve i poveo nas sa sobom. Voleo bih da je uvek tako lagano. Bukiranje prve evropske turneje bilo je znatno teže. Trebalo je dosta vremena da se sklope sve kockice, pogotovo je teško ići negde gde niko nije čuo za tebe, a mogu misliti koliko je samo bendova poput nas koji putuju i traže mesto gde će svirati. To je teži deo posla, sve detalje dogovoriti, ali kad sedneš u kombi i kreneš na put počinje uživanje. Obilaziš mesta gde nisi bio nikad pre i gde verovatno ni bi ni otišao da nije benda, upoznaješ nove ljude…

Poslednji album objavili ste za TNS iz Mančestera. Na istoj etiketi je još jedan velški bend, Pizza Tramp. Možda bi bilo bolje da je ovo pitanje upućeno njima, ali možda znaš zašto su svoj album nazvali “Grand Relapse”, ne verujem da je slučajno, da li je to neka igra reči i zašto su koristili isti font koji koristite i vi?

Calvin: Voleli bi da znaju da sviraju kao mi pa su zato uzeli i naziv i font (ha-ha)… Iskreno, nemam pojma, nismo razgovarali o tome, stvarno bi najbolje bilo da pitate njih. Pizza Tramp je odličan bend, a njih trojica su dobri likovi. Obožavam Dannyija! Sam nije trebalo da obrije bradu (ha-ha).

Tvoje viđenje scene u Britaniji danas. Čini mi se da je jača nego ikada u ovom veku, mada traje to već neko vreme, dosta je novih dobrih bendova, festival, izdavača… Da li bi nam skrenuo pažnju možda na neko novo ime?

Calvin: U pravu si, non stop se nešto dešava što je dobro. Jednostavno nema šanse da se možeš izboriti sa svim festivalima i gigovima. Pola toga što bih želeo da vidim ne mogu da postignem. Ima gomila bendova i ovakvih i onakvih, dobrih i manje dobrih. Prvi koji mi padaju na pamet da ih preporučujem su: Bad Breeding, Gimic, Disjoy, Incisions, Bratakus, Rat Cage, Permission, Rash Decision…

Da privedemo priču kraju, koji su vam generalno planovi za ovu godinu?

Calvin: Hvala vam što ste nas kontaktirali i dali nam proctor da se za nas čuje. Fokusirani smo na novi album koji će izaći tokom 2020. i naravno plan je da sviramo što više.

https://www.grandcollapse.co.uk/

 

Intervju objavljen u Out Of The Darkness #8, 4/2020

Pročitaj i:

OOTD na društvenim mrežama:

Scroll to Top