Ko su Černobilci i koliko godina imate?
Dime: Černobilci su, kako ljudi kažu, mlada nada za domaći hcpunk i jedan od retkih beogradskih bendova koji je u toj priči. Mi sebe ne vidimo tako, u svojim očima smo samo Dule, Stefan, Jasmin i Dime, klinci koji pokušavaju da vrate neko davno davno prošlo vreme kad je ova muzika bila na vrhuncu. Svi smo 95-to, dakle imamo nepunih 19 godina, samo je Jasmin, basista, izuzetak kao prvak u gimnaziji.
Kad ste krenuli da slusate hardcore i punk i kako ste uleteli u priču?
Dime: Kad smo osnovali bend, početkom 2011, to je bio čist stari punk rock, svirali smo obrade Ramones-a, Misfits-a i KUD Idijota. Ali, kako je vreme prolazilo počeli smo da otkrivamo i da shvatamo neke druge bendove – Black Flag, Bad Brains – i shvatili da je to ono što nam više odgovara. Jednom rečju, pronašli smo se u htome.
Koji su vam omiljeni bendovi?
Dime: Omiljeni benovi su nam upravo gorepomenuti Black Flag, Bad Brains, kao i Minor Threat, Jerry’s Kids, Ill Repute, Bad Religion, NoFx. Svi oni imaju veliki uticaj na naše stvari. Ali pored njih koje vidimo kao svoje uzore, volimo i nešto drugačiji zvuk, što podrazumeva new wave, rege, bluz, pa i neki dobar stari džez. Sve to utiče na muziku koju pravimo.
Bio sam na par vaših svirki i uvek je bilo prisutno istih 30-40 ljudi. Ono što me je iznenadilo je da vaših vrsnjaka ima vrlo malo pa me zanima šta vaša generacija sluša, gde su ti ljudi, šta ih zanima?
Dime: Svako vreme nosi nešto svoje. Shvatamo da je ranije bilo više klinaca u ovoj priči, ali sad ih ima vrlo malo. Sad je to klubska muzika, haus i tome slično, tabletice i Red bull.
Iako svirate relativno kratko imali ste dosta svirki u Beogradu, koja vam je omiljena?
Dime: Teško pitanje. Mišljenja su podeljena, ali mislim da bi se svi složili da je jedna od najboljih bila naša prva svirka u Festu. To je bilo na Duletov 17. rođenan, 28.10.12, kada smo svirali sa Prljavim dripcima i Replicunts. Ta svirka je označila naš prelazak sa Dangube i bendova koji sviraju obrade Metalike na neku ozbiljniju priču kojoj smo težili od samog početka.
Kakav vam je bio prvi nastup u Novom Sadu i šta očekujete od To Be Punka?
Dime: Bilo je sjajno, baš ono čemu smo se nadali. Svirali smo u DC Squat-u, i takva atmosfera, ili bar toliko ljudi, retko se viđa na beogradskim svirkama. Od To Be Punk-a očekujemo isto to, a nadamo se i još većoj ludnici. Računamo na Vitamin X.
Ko piše tekstove pesama i odakle inspiracija? Što ne pišete na engleskom kao gotovo svi bendovi čije obrade svirate?
Dime: Tekstove pišem uglavnom ja, ali to je nešto u čemu svi učestvujemo, mi smo jedan bend i tu nema ja, ti ili on. To su naše pesme. Bendovi koje obrađujemo pevaju na engleskom jer je to njihov jezik, a mi na srpskom jer je naš.
Kakvi su šanse da izbacite album, neko regularno izdanje?
Dime: Koliko nam se čini, šanse za neko ozbiljnije izdanje u najbližoj budućonsti su male. Osim što za to treba keša i vremena, jako teško je naći nekoga ko bi zapravo izdao takav album. Za sada imamo ove snimke prihvatljivog kvaliteta, a kad budemo u mogućnosti da napravimo od toga ono pravo, potrudićemo se da to i uradimo.
Nemanja