Svi bendovi o kojima čitate u našem fanzinu okupljeni su oko bliskih ideja i načina razmišljanja, ali ako treba odabrati bendove koji se tim temama bave i u svojim pesmama i koji najdirektnije promoviše te stavove kroz stihove, Kriva istina bi svakako bila među prvima pomenutim u tom razgovoru. Popričali smo sa Tomasom (vokal i gitara) i Blažom (bubanj i vokal), dvojcem koji je i osnovao bend pre 18 godina u Slavonskom Brodu i koji je zadužen za pisanje pesama. Intervju jepripremio Feđa, dok je Nemanja uz nekoliko sugestija potpomogao da razgovor bude još kvalitetniji i kompletniji.
Pozdrav društvo! Za početak u par kratkih crta sumirajte svoju osamnaestogodišnju karijeru, čisto da uvedemo u priču ljude koji se nisu susreli sa Krivom istinom do sada.
Tomas: Kriva istina je nastala sad već davne 2002. godine u Slavonskom Brodu u razdoblju kad je domaća hardcore punk scena bila na svom vrhuncu što se tiče aktivnosti bendova i svih ostalih povezanih organizacijskih aktivnosti. Ja sam se s punk muzikom upoznao preko igrice s Playstation-a „Tony Hawk’s Pro Skater“, a s obzirom da su naš soundtrack činili uglavnom bendovi melodičnijeg karaktera, taj zvuk je postao inspiracija za to da se i sami okušamo u kreativnom stvaranju takve muzike. Paralelno s muzikom upoznavali smo se i ideološkim podlogama HC punk scene koja se temeljila na neprofitnoj samoorganizaciji te koja je unutar sebe inkorporirala DIY etiku i kritiku sistema u kojem živimo. Mislim da smo se kao bend najbolje našli u toj kombinaciji muzike i prenošenja političkih ideja i poruka. U 18 godina izbacili smo tri izdanja i odsvirali stotinjak koncerata diljem regije, a s obzirom da nam je sviranje u bendu oduvijek bilo samo hobi imali smo i dosta razdoblja unutar kojih smo morali zaustaviti i pauzirati aktivnosti zbog raznih životnih okolnosti, ali uvijek se nakon nekog vremena reaktiviramo, nađemo na probama, radimo nove stvari, sviramo koncerte i družimo se ljudima. Tako ćemo vjerojatno i dalje sve dok nam je to zabavno i smisleno.
Blaža: Ideja za prvu probu Krive istine je nastala u ljeto 2002. dok je dio budućeg benda mastio tinejdžerske brke o mastan ćevap na bazenima „Migalovci“ pored Slavonskog Broda. Isti dan smo sjeli na bicikle i otišli na prvu probu u selo Bukovlje gdje smo u 100 godina staroj kući od blata započeli prve taktove melodičnog punka. Srednjoškolski dani su protekli kroz mnoštvo koncerata, aktivizma i upoznavanja divnih ljudi na sceni, dok su fakultetski dani unijeli dozu rada na daljinu i tvrdoglavog truda da se priča Krive istine održi poput olimpijskog plamena. U to vrijeme je pao i nezaboravni Ex Yu „Almost Euro Tour“ po Balkanu s bendom Frekvencija iz Pule i nakon toga slijede malo ozbiljnije životne okolnosti zbog kojih bend poseže za većim stankama te su kasnije uslijedile i promjene postave. Iza nas su tri izdanja, split kazeta s Faak Am See-om (2005), album „Van okvira“ (2010) koji je izašao na CD-u i najnoviji album „Manifest pobune“ (2018) koji je zasad izašao u digitalnom izdanju na Bandcampu. Bilo kako bilo, iza nas je 18 godina rada na koji sam iznimno ponosan. Ono što sam osjećao s 15 godina kada smo osnivali bend osjećam i dalje i to je nešto što ovaj hobi čini nevjerojatno inspirativnim i vrijednim.
Pređimo odmah na, još uvek aktuelni, album „Manifest pobune“. Da li je napisan u naletu inspirisan reaktiviranjem benda nakon pauze od godinu ili nešto više ili su pesme bile spremne i ranije ali su tek 2018. sačekale da budu snimljene i objavljene?
Tomas: Tri pjesme na albumu bile su spremne i dosta ranije iako nisu bile u potpunosti dovršene, a ostale smo manje-više Blaža i ja posložili do dolaska Vanje u bend što je bilo negdje početkom 2017, a onda smo ih svi zajedno uvježbavali i dotjerivali aranžmanski za snimanje u studiju.
Blaža: Album je nastajao tokom pauze jer smo Tomas i ja smatrali da nema smisla gubiti vrijeme dok tražimo novu osobu koja bi popunila upražnjeno mjesto na basu. S obzirom da je prolazilo puno godina od prijašnjeg izdanja morali smo konačno zasukati rukave i napisati nove pjesme. Dolaskom Vanje u bend, prvotne ideje pjesama su se još više iskristalizirale i donijele tom albumu posebnu pozitivnost i energiju.
U singlu kojim ste najavili taj album, koji je praktično i naslovna pesma, kažete „Promene neće doći preko klika“. Šta mislite o aktivizmu na društvenim mrežama? Da li je taj vid bunta nepotreban ili samo nedovoljan i da li ima mnogo više buntovnika na internetu nego na ulici zato što su ljudi lenji da izađu ili njihov bunt nije iskren već više trendovski?
Tomas: Mislim da je svaki oblik aktivizma koji donosi nekakve pozitivne društvene pomake i koji fokus stavlja na unapređivanje materijalnih uvjeta života potlačenih i marginaliziranih društvenih skupina dobar i važan pa tako i onaj na društvenim mrežama jer danas se upravo na njima velik broj ljudi informira o aktualnim događanjima i oblikuje vlastita mišljenja i stavove. Društvene mreže su dobar alat za početnu artikulaciju bunta i u organizacijskom smislu mislim da su pridonijele povezivanju ljudi koji dijele zajedničke političke stavove kako na ljevici tako i na desnici, ali povijest nam daje do znanja da se prave korjenite promjene u društvu događaju jedino kroz političko organiziranje koje se odvija na ulici, na radnom mjestu ili preuzimanjem institucija sustava. Ako gledamo u povijest, sve materijalne i političke civilizacijske tekovine koje danas uzimamo zdravo za gotovo poput osmosatnog radnog vremena, godišnjeg odmora, minimalne plaće, prava glasa i slično su izborene kroz razne oblike radničkog organiziranja i političkog djelovanja (od sindikalne borbe i štrajkova do mirnih i nasilnih prosvjeda). Ne bih rekao da su ljudi generalno lijeni da se bune ili da to ima veze s trendovima već su jednostavno demotivirani s obzirom da se vrlo često događa da se nakon početnog zanosa bunt ispuše zbog ignoriranja od strane vladajuće klase ili zbog taktike ‘podijeli pa vladaj’ koja je uspješna već stoljećima.
Blaža: Tu pjesmu sam napisao inspiriran propalim virtualnim pokretom na jednoj društvenoj mreži koji se zvao „Pahuljice“. Ideja je bila da je svaka osoba pahulja snijega i ako se pahulje spoje onda nastane snježni prekrivač bjeline i novog početka. Otprilike je to bilo tako nešto, i pokret je neslavno propao za koji dan. Ono što zasigurno treba naglasiti jest da internet sam po sebi može biti izniman alat u našim rukama. Preko njega se društvo može udružiti, organizirati pa i koordinirati određeni aktivizam, educirati i promicati ideje i biti početni zamašnjak prema konkretnoj borbi za promjene. Ali, konkretni pomaci prema društvenim promjenama bilo koje vrste se oduvijek postižu na ulicama i trgovima. Generalno govoreći, ne vidim da su ljudi lijeni već se velika većina njih naprosto bori za golu egzistenciju koju dodatno nagriza medijska tortura straha koju plasiraju vladajuće garniture, i taj strah je njihov saveznik koji im u tren oka može okrenuti leđa.
U okviru promocije albuma nastupali ste i u Srbiji. Kako ste bili prihvaćeni, da li su ljudi bili upoznati sa vašim radom ili ste bili nova pojava za većinu? Kakvi su vam utisci o atmosferi na svirkama kod nas, kada ste navikli na Zagreb, po mom mišljenju grad sa ubedljivo najbogatijom alternativnom scenom u regionu, i po pitanju bendova i po pitanju masovnosti publike?
Tomas: U Srbiji smo bili odlično prihvaćeni posebno u Novom Sadu i Beogradu gdje su ljudi bili zaista dobro upoznati s našim novim albumom. S obzirom na te duge diskografske pauze i razdoblja neaktivnosti tek smo s reaktiviranjem kroz promocije posljednjeg albuma stekli nešto veću publiku u Srbiji. Mislim da smo generalno nakon izdavanja zadnjeg albuma odsvirali neke od najboljih koncerata što se tiče atmosfere i kvalitete same svirke, a svakako bih izdvojio gigove u Grey Room-u u Zagrebu, Exit-u u Osijeku, Jazz baru u Beogradu i Crnoj kući u Novom Sadu te povratnički i prvi koncert s Vanjom na basu na SAWA festu kao one koji su mi ostali u najboljem sjećanju. Što se tiče Zagreba, činjenica je da je prije izbijanja korona krize bilo zaista dosta raznovrsnih alternativnih muzičkih događaja koji nisu nužno vezani isključivo uz punk scenu te da je posjećenost većih gigova s line up-om domaćih i stranih bendova vikendima relativno dobra, ali to pripisujem činjenici da je u zadnjih desetak godina značajan broj ljudi iz manjih sredina doselio u Zagreb i na taj način održao kontinuitet posjećenosti iako se osjeti da generalno manji broj ljudi dolazi na koncerte iz prostog razloga što je na alternativnim eventima publika sve starija i zbog drugačije posloženih životnih prioriteta koje imaju ljudi kad prijeđu tridesetu godinu života, jednostavno ne stigne ispratiti sve aktualnosti i događaje.
Blaža: Tokom promocije albuma neki od ponajboljih koncerata su bili kod vas u Srbiji. Svaki put bi bili primljeni bratski i pozitivna vibra je bila prisutna na svakom našem gostovanju. Posebno bih istakao Novi Sad i Beograd jer nisam očekivao da će biti toliki interes za naš nastup i moram priznati da mi je bilo baš emotivno vidjeti ugodno popunjen prostor i ekipu koja s nama zdušno pjeva većinu naših pjesama. Osim svirke i gurmanskih čari Index sendviča, zaista me se dojmilo gostoprimstvo ljudi koji su nas dočekali i „ušuškali” u poseban tretman kao da smo renomirani bend svjetskog glasa.
Po tekstovima vaših pesama jasno je da ste upućeni u aktuelna politička dešavanja, da li pratite i situaciju u Srbiji? Iako je i kod vas i kod nas situacija katastrofalna, ja bih rekao da je kod vas nekako dinamičnija ta katastrofa, pošto se ipak mogu čuti glasovi sa različitih strana, za Hrvatsku se, za razliku od Srbije, ne bi moglo reći da je na snazi diktatura jednog čoveka, ili bar to nije toliko izraženo.
Tomas: Države nastale raspadom Jugoslavije imale su vrlo sličan tranzicijski put iz realsocijalizma u kapitalizam samo s akterima druge nacionalnosti u glavnim ulogama. Hrvatska i Srbija paralelno s ratnim zbivanjima devedesetih godina prošlog stoljeća, preživjele su pretvorbu i privatizaciju nakon koje je nastala nova tajkunska klasa blisko povezana s tadašnjom političkom elitom koja je prisvojila i privatizirala nekadašnje društveno bogatstvo i velik broj ljudi u tom procesu osiromašila i materijalno deprivirala. U razdoblju kad se taj proces odvijao, vladajućoj klasi ideje poput jednakosti, bratstva i jedinstva više nisu bile oportune pa su posegnuli za nacionalizmom kako bi učvrstili svoju ideološku hegemoniju i legitimizirali nove društvene odnose koji su utemeljeni na pljački društvenog vlasništva. Nacionalizam je stoga bio i ostao vrlo važan alat u očuvanju statusa quo i stvara se uvijek odozgo i po potrebi se izvlači i plasira kao joker karta za odvraćanje pozornosti s kriminala i korupcije vladajućih s obje strane granice. U zadnjih 30 godina u obje države na vlasti je većinu vremena provela desnica koja i kod nas i kod vas ima isti model funkcioniranja samo što je u Srbiji ona trenutno personificirana u liku i djelu jednog čovjeka Aleksandra Vučića dok je kod nas HDZ u frakcijskim unutarstranačkim borbama tijekom godina češće mijenjao svoje lidere, ali sama politika kao i klijentelistički model djelovanja se nije značajnije mijenjao. Na izbore u Hrvatskoj u prosjeku izlazi cca 50 posto ljudi s pravom glasa, od tih 50 posto cca 30 posto će zaokružiti HDZ i to ne zato što su budale ili mazohisti već zato što od HDZ-a imaju neke konkretne materijalne koristi poput zapošljavanja u općini ili namještanja nekog javnog posla za firmu i sl. Na zadnjim izborima u Hrvatskoj, HDZ je uvjerljivo pobijedio (iako ne tako uvjerljivo kao SNS u Srbiji) te je bez većih problema sastavio vladajuću većinu iako treba imati na umu da je i u Hrvatskoj izlaznost bila vrlo niska. Takav rasplet prvenstveno odgovara mašinerijama velikih klijentelističkih stranaka, ali nam i govori da većina ljudi nije motivirana za sudjelovanje u kapitalističkoj demokraciji.
Blaža: Balkan je oduvijek bio plodno tlo za nacionalizam i tim putem obje zemlje klijentelistički kroče kroz šipražje minule privatizacijske pljačke, rasprodaje djedovine i velikog busanja u prsa dok su puna usta lažnog nacionalnog zanosa. U Hrvatskoj je ta uloga pripala HDZ-u koji svojim elitističkim pipcima plete koruptivnu mrežu u svim segmetnima društva dok je u Srbiji ta koruptivna trakavica izrasla u jednostaničnu anomaliju sa sočnim usnama. Te usne Aleksandra Vučića sišu sve što pred njih staviš. Pri tome s jednim guzom sjedi na leđima svih relevantnih srbijanskih medija koji mu danonoćno plasiraju monumentale hvalospjeve, a s drugim sjedi sam u parlamentu bez opozicije. To je čovjek koji pregovara normalizaciju odnosa s Prištinom, ima podršku Washingtona, kao i Europske unije. Na Crvenom trgu u Moskvi stoji pored ruskog predsjednika Vladimira Putina na vojnoj paradi povodom 75. godišnjice pobjede nad nacizmom. Osim toga, on vješto kontrolira kada je koronavirus zarazan za građane Srbije, a kada je bezopasan, onako autokratski.
Sasvim sigurno ste jedan od najangažovanijih bendova u regionu i teme i poruke vaših pesama su direktne i više nego jasne. Da li je bilo situacija da vam ljudi priđu da
prodiskutuju neki tekst, kažu vam da ih je naterao na razmišljanje i slično ili se mahom svodi na istomišljenike i “baš super svirate i govorite ono što svi dobro znamo”?
Tomas: Nije toliko učestalo da se u razgovoru netko referira na konkretnu pjesmu, rekao bih da sam se ćešće zatekao u razgovorima i situacijama s ljudima nakon koncerta gdje se diskutira o nekim aktualnim političkim kretanjima u društvu, generalnim društvenim problemima, ali i događanjima i glazbenim novitetima na sceni. U velikoj većini slučajeva takvi razgovori su bili vrlo afirmativni i poticajni. HC punk koncerti su za mene uvijek bila neka vrsta slobodarske oaze gdje se družiš, piješ i razmjenjuješ mišljenja i stavove sa ljudima koji razmišljaju slično ili isto kao i ti i u prosjeku imaju politički osvještenije i kritičnije stavove od onih koji su prisutni u mainstreamu. Iz tog razloga mislim da je bitno da unutar punk scene ima što više muzičara i ostalih sudionika koji progovaraju o društvenim anomalijama, ne prihvaćaju društvene norme i koji su kritični prema sistemu jer u trenutku kad to potpuno nestane, punk će postati samo muzika i neće više biti subkulturni pokret i mislim da će jednostavno nestati ili postati potpuno irelevantan i marginalan kao i mnogi drugi muzički žanrovi koji su doživjeli uzlet, a onda postali marginalni ili nestali zato što nisu nudili ništa osim prolazne trendi muzike.
Blaža: Meni znaju iznenađeno doći i reći da nisu znali da i ja pišem pola od tih pjesama, ali onda mi se otvore pa poneki znaju reći da su im naši tekstovi i naša muzika pomogli u nekim težim životnim situacijama jer smo im pružili tračak nade. U neku ruku i meni automatski bude drago što još uvijek nisam digao ruke od benda jer je očigledno da je ova muzika stvorena da spaja umove i širi ideje. Evo, jednom prilikom, na terasi Kestena je i Koca iz drugarskog Debelog precjednika prokomentirao našu pjesmu „Dok nas smrt ne rastavi“ koja govori o negativnim aspektima hrvatskih branitelja pa smo došli do zaključka da bi on mogao napisati pozitivne aspekte pa je nastala njihova pjesma „Heroes of Today“. Primjera ima puno, ali dosad su svi bili pozitivni. Ono što ja smatram bitnim je da punk muzika nikako ne bi trebala otići u sivu zonu i potencijalno sav naglasak staviti na muziku jer će u tom trenutku ona u potpunosti izgubiti svoje najjače oružje, svoj glas, svoje ja.
Kako je uprkos jasnim porukama nastala potreba da napišete fanzin koji prati album i neke teme približite svojim slušaocima?
Tomas: Fanzin sam napisao na temelju svojih društveno-političkih statusa koje sam povremeno objavljivao na fejsbuku, a onda sam u jednom trenutku shvatio da ih želim zaokružiti u jednu koherentniju cijelinu koja bi dobro pasala uz sam album. Digitalni dizajn fanzina je odradio Blaža, a moja djevojka Iva je naknadno na vlastitu inicijativu dizajnirala fizičko izdanje koje smo dijelili besplatno na koncertima. U razdoblju prije interneta, fanzini i pamfleti su imali vrlo bitnu ulogu u razmjeni mišljenja, stavova i muzike na HC punk sceni i na neki način sam želio oživjeti to razdoblje, prvenstveno u digitalnom obliku s obzirom da većina ljudi muziku i sav ostali sadržaj konzumira na taj način. S obzirom da se dio scene koji je stvarao takav sadržaj u devedesetima i ranim dvijetisućitima nije prilagodio ili se nije želio prilagoditi novom digitalnom dobu mislim da se ustvari desilo to da je ideološka podloga HC punka ostala samo na nepisanim pravilima i na usmenoj predaji starijih generacija. Međutim, društvo i svijet oko nas se konstantno mijenjaju pa je tako i tu ideološku podlogu po mom mišljenju potrebno aktualizirati. Kao jedini realni i mogući odgovor na krizu kapitalizma koja je izbila 2008, u masovnim medijima se našla liberalna ideologija tržišnog fundamentalizma, a dijelom je iz SAD-a uvezena i libertarijanska ideologija. Jedina zajednička točka s anarhizmom koji je lijeva ideologija i koji je uvijek na neki način ideološki bio prisutan na dijelu HC punk scene je u tome što sve te ideologije napadaju državu, ali iz fundamentalno različitih pozicija. Fanzin je ustvari naš pokušaj kao benda da objasnimo slušateljicama i slušateljima zašto zastupamo određene političke stavove i kako tumačimo aktualne društvene odnose i tendencije.
Blaža: Željeli smo pobliže približiti meritum naših ideja na način da to bude svojevrsan skup bitnijih tema koje smo obrađivali u pjesmama, ali i tema koje su trenutnom silom prilika aktualnije neko ikad. Tomas je imao dosta napisanih statusa na tu temu i pokazalo se da je ovo vrhunska prilika da se to sve objedini na jednom mjestu. Samo ime albuma „Manifest pobune“ nam se učinilo kao šansa da napravimo korak više s ovim izdanjem. Iz tog aspekta sam digitalno izdanje fanzina grafički prikazao kao tipičnu stručnu literaturu dok je printano izdanje Tomasova djevojka Iva vizualno prilagodila duhu minulih fanzinaških godina s početka 2000-tih, s upečatljivim vintage vizualima. U tom kontekstu smo odali svojevrsni hommage našim počecima, približili naše ideje i stavove svima koji su downloadali naš album s Bandcampa, a i svima kojima smo osobno uručili printano izdanje na našim koncertima. Ispalo je praktično i korisno.
Taj fanzin je objavljen i u fizičkom izdanju i bilo ga je moguće nabaviti na vašim svirkama. Najavljivali ste objaljivanje „Manifesta pobune“ na ploči, da li ti planovi i dalje stoje?
Tomas: Planovi za to i dalje postoje, ali tu postoji onaj vječni problem uloženog i dobivenog jer realno ploče kupuje vrlo malo ljudi, a to je još izraženije kod manje popularnih bendova, ali vjerojatno ćemo svjesno ući u taj gubitak pa da makar možemo pričati kako smo izbacili tri izdanja na tri različita medija, prvo na kazeti, drugo na CD-u i treće na ploči.
Blaža: Želja za izdanjem bilo kakvog albuma na ploči je u zadnjih par godina postala dosta aktualna i zaista bi nam bilo drago imati tako upečatljiv medij u rukama. Svjesni smo da bi to morala biti varijanta s malom tiražom jer bi i u toj opciji vjerojatno godinama prodavali te ploče na koncertima što automatski znači da će velika većina tih ploča završiti u mom podrumu zajedno s bijelim ženskim M majicama i crnim muškim XL majicama koje još nismo uspjeli prodati. Načelni plan provodimo u djelo pa sa sigurnošću mogu reći: „Živi bili, pa vidjeli.“
Koliko je bitno i dalje objavljivati, ali i konzumirati, fizička izdanja, tj. ima li uopšte smisla kada većina ljudi danas mogućnost da presluša neki album u fizičkom obliku ima samo u kolima?
Tomas: Ja sam tek u zadnjih nekoliko godina počeo kupovati ploče i skupljati kolekciju izdanja koja su mi draga i koja uvijek mogu slušati, a prije toga se nisam uopće opterećivao time. Fizička izdanja sam prije kupovao uglavnom od domaćih bendova i to zato da podržim njihov rad, ali u praksi sam muziku konzumirao isključivo u digitalnom obliku. Mogu reći da razumijem sentiment koji nosi posjedovanje fizičkog izdanja, ali također mislim da je za kolekcionarstvo (posebno ploča) potrebno imati i određene prihode koji to omogućavaju. Nekad su ploče, CD-ovi i kazete bili mediji preko kojih se muzika isključivo mogla konzumirati i zbog toga su ih ljudi kupovali, a danas se kupovina tih medija za reprodukciju svodi na kolekcionarstvo s obzirom da je sve dostupno online. Mislim da fizička izdanja nemaju budućnost osim za ljude kojima je skupljanje raznih fizičkih izdanja na neki način strast i hobi.
Blaža: Posjedujem jednu ploču, par kazeta i tucet CD-ova dragih bendova, ali i pozamašnu digitalnu kolekciju muzike raznih žanrova. Osobno mi se sviđa vidjeti kolekcije ploča kod nekih “vinil junkie” prijatelja, ali ako baš nisi istinski zaljubljenik u to sasvim je dovoljna i digitalna varijanta istih. Budućnost glazbe ide u korak s razvojem tehnologije i već sad streaming servisi uzimaju primat u svijetu muzike. Tu je meni ipak najvažnije ono što slušaš, a ne na kojem mediju to slušaš.
Bend je osnovan u Slavonskom Brodu, ali baza je trenutno Zagreb. Da li sada postoji scena u Brodu, ima li aktivnih bendova iz vremena kada ste i vi živeli tamo, a ima li nekih novih klinaca koji sviraju? Ne moramo se u ovoj temi ograničavati na pank i hardkor, ali pričajmo isključivo o autorskoj muzici.
Tomas: U Brodu već dugo ne postoji HC punk scena, a svi aktivni bendovi iz tog razdoblja su prestali s radom. Od brodskih bendova za koje znam da postoje i sviraju su Chaos Addict koji su počeli kao Megadeth cover bend, a postoje 10-ak godina, sad rade autorske stvari i izbacili su jedan album. Iz hip hop kolektiva „Brlog predstavlja“ aktivan je Mario Mamić (Sparta) koji nam je snimao spot za pjesmu „Manifest“ i rekao bih da se javljaju začeci trap scene s bendom 6IXVILLE za koju mi je teško procijeniti koliko je popularna i jaka u Brodu s obzirom da su u tome uglavnom dosta mlađe generacije, a meni osobno ta muzika nije toliko interesantna.
Blaža: Slavonski Brod nažalost već dugi niz godina nema nikakvu punk scenu, pa ni alternativnu, ako ćemo o širem aspektu. Prvenstveno zbog toga što se puno ljudi koji su pokretali konce scene odselilo iz grada u neke sretnije krajeve. Za neke nove početke bilo kakve scene bi se neka nova mlada ekipa morala sama angažirati i organizirati kroz udruge, baš kao što smo i mi iz ničega napravili nešto dok smo djelovali u tom gradu. Morali bi se izboriti za djelovanje u Centru mladih i kroz sam rad bi se skupila kritična masa ljudi koji bi učinili razliku i stvorili nove temelje za scenu. Što se tiče starih punk bendova, samo smo mi još aktivni iako u rodnom gradu nismo nastupali od 2009. godine. Nadam se da ćemo jednom uspjeti dogovoriti svirku na domaćem terenu.
Da li je sudbina scene u vašem gradu poseban slučaj ili je dele i drugi manji gradovi u Hrvatskoj? Znam da je osim migracija u Irsku i Nemačku u Hrvatskoj uveliko prisutna i centralizacija i da stanovnika u manjim gradovima ima znatno manje nego što je bilo po popisu pre desetak godina. Da li je moguće započeti bend u takvoj sredini, ima li ljudi koji sviraju, ali i onih koji bi to podržali u startu kada bend započne svoj put sa lokala?
Tomas: To je sudbina koju dijele svi manji gradovi u Hrvatskoj i mislim da je direktna posljedica ekonomske krize i iseljavanja koje je jako pogodilo manje sredine na perferiji države, a posebno je to vidljivo u Slavoniji. Ironično je da u Brodu trenutno postoji i Centar mladih – kulturni prostor u samom centru grada u kojem se mogu između ostalog organizirati i koncerti (za kojim smo mi vapili u razdoblju kad smo bili srednjoškolci), ali jednostavno nema ljudi koji bi koncerte bilo kakvog muzičkog žanra organizirali na nekoj redovnoj bazi. Mislim da je danas bend moguće započeti u bilo kojoj sredini i da je puno lakše nego prije snimiti neko izdanje i staviti ga net i promovirati na taj način, ali što se tiče mogućnosti live svirki tu su bendovi svih žanrova iz manjih sredina u dosta nezavidnoj situaciji.
Blaža: Ono što je meni posebno žao je što neki novi klinci neće imati priliku zasvirati pred svojom ekipom u nekom klubu s autorskom glazbom već će silom prilika biti prisiljeni svirati tisuću puta prožvakane obrade ex Yu rock-a. Teoretski, moguće je napraviti bend i u takvim uvjetima, ali to je daleko teži put nego kad smo mi 2002. kretali s Krivom istinom. S druge strane, ako je u bendu prava ekipa, sve je moguće.
Kada smo već kod bendova iz Broda, pomenimo na tren Faak Am See u kojem ste vas dvojica takođe svirali. Iako nije muzika koju bih ja slušao kod kuće, sećam se sjajnog nastupa na SAWA festivalu pre dve-tri godine. Da li je to bilo jedno specijalno okupljanje ili ima planova za dalji rad?
Tomas: Faak Am See je bend koji ustvari ne postoji već sigurno 10 godina, ali smo se osim za SAWA fest znali okupiti s vremena na vrijeme na pozive crust punk nostalgičara koji su povremeno organizirali takve koncerte. Od 2002. do 2010. vrlo često smo nastupali s Faak Am See i takva vrsta muzike je dobro kotirala na domaćoj sceni. U jednom trenutku smo se našli razbacani po raznim gradovima, a basist Marko se preselio u Njemačku tako da nije bilo šanse da nastavimo s ozbiljnijim radom. To je bio bend pet dobrih frendova koji je imao odličnu priču i zajebanciju, a čak smo uspjeli odraditi i jednu europsku turneju koje se uvijek rado sjetimo. Nije isključeno da se opet okupimo ukoliko bude zaista neka posebna prilika, ali mislim da od nekog ozbiljnijeg daljnjeg rada neće biti ništa.
Blaža: Naš bratski bend od milja znan i kao Leteći cirkus Petra Ćuka nažalost više nije aktivan, ali imamo povremena okupljanja za posebne prigode kad smo svi u mogućosti pojaviti se u istoj državi i na istom mjestu. U zlatnom dobu bio je to punokrvni hardcore punk s primjesama crusta, zabavan i angažiran bend s jako dobrim prijateljima koji su to i danas.
Pomenusmo SAWA-u, iako se ne organizuje u vašem rodnom gradu, mislim da neće biti greška reći da ste vi bend domaćin festivala. Svirali ste više puta, natpisi sa vašim stihovima su upečatljiv u sklopu vizuelnog identiteta festivala, tamo vas čovek može sresti svake godine, a i posvetili ste mu jednu pesmu. Kako i kada je došlo do te uzajmne ljubavi između Krive istine i SAWA festivala, tj. ekipe iz Županje koja ga organizuje?
Tomas: Rekao bih da ta uzajamna ljubav datira još iz 2006. kad smo nastupali u Županji u okviru predstavljanja brodske scene i kad su zajedno s nama svirali i Faak Am See i brodski hip hop bendovi. Mislim da je temelj tog dobrog odnosa ustvari identičan način na koji doživljavamo subkulturu kojoj pripadamo pa se iz tog shvaćanja i odnosa prema muzici i sceni razvilo i prijateljstvo koje traje i danas. SAWA je festival koji funkcionira na no profit/DIY principu i koji se u vrlo nezahvalnim društveno-političkim okolnostima iz godine u godinu organizacijski razvija i jača te na taj način postaje centralno mjesto za okupljanje svih sudionika HC punk scene na Balkanu i šire. To je scena na kojoj bendovi i organizatori podržavaju jedni druge, na kojoj nema ‘apolitičnog’ desničarenja, na kojoj se promovira antifašizam i tolerancija, kritizira se kapitalizam, nacionalizam i svi oblici diskriminacije, a SAWA nas sve jednom godišnje okupi kako bismo slušali muziku koju volimo i uz to se jako dobro zabavljali i družili. Zaista valja skinuti kapu cijeloj ekipi iz Županje, a posebno Dedi i Sinkiju jer su nevjerojatno uporni i kreativni ljudi koji su napravili zaista mnogo toga kako za naš bend tako i generalno za scenu kojoj pripadamo. Pjesma koju smo im posvetili je najmanje što smo mogli napraviti da na neki način vratimo to uzajamno poštovanje i ljubav.
Blaža: Kad bi me netko pitao: „Ivane, znaš li opisati pank u dvije riječi“, rekao bi mu: „Znam, S.A.W.A. Fest!“ Ja jednostavno ne pronalazim dovoljno snažne riječi, niti uspijevam napisati dovoljno moćnu hardcore stvar (a probao sam) s kojom bih opisao svoju braću i sestre iz Županje i iz SAWA crew-a. To je poseban tip ljudi i, po meni, najljepša priča hrvatske punk scene. Prva poznanstva su zapravo kada smo kao mladih punkeri iz Broda otišli 2003. na prvi koncert van rodnog grada. Mislim da su tada svirali AK47, Pekatralatak, Dislike i neki drugi bendovi u županjskom kinu. Opaka večer. Nakon toga je dugi niz godina rasla suradnja brodske i županjske scene, što s gostovanjima bendova, što s neformalnim druženjima. Nekakve početne naznake S.A.W.A. Festa su nastale na našem festivalu Mač u lubanji koji smo organizirali na Poloju kraj rijeke Save u Slavonskom Brodu. Bio je to festival hardcore, punk, metal i grind muzike na koji se nije plaćao upad i koji je bio rađen na principu D.I.Y. etike gdje je za zvuk bila zadužena ekipa iz Županje. Momcima se svidio naš festivalčić pa su nam obećali da će na godinu sličan, ako ne i bolji, po prvi put održati i u Županji. I ne da su ga održali nego su S.A.W.U. podigli na zavidnu razinu i zato sam svake godine tamo dio inventara. Često se javim Dedi prije nego objavi hoće li i ove godine biti festivala i tko će sve svirati i svaki put se pomalo izjada, ali me uvijek iznenadi njegova upornost, pa i upornost Sinkija i ostale ekipe iz organizacije. Konstantno su tu neki novi problemi s kojima se nose svake godine, ali uvijek iznova pronalaze rješenja za održavanje festa. Skidam im kapu za sve što čine za nas i našu scenu i želim im još puno festivalskog staža. SBxHC – ŽUxHC!
Ove godine obeležavamo deset godina od vašeg prvog albuma „Van okvira“. Da je objavljen danas da li bi bio manje aktuelan, ili možda čak i više?
Tomas: Mislim da bi neke teme koje smo obrađivali na tom albumu i danas bile aktualne, a s odmakom od 10 godina rekao bih da smo u odnosu na tadašnje razdoblje napredovali u smislu načina na koji pišemo i radimo aranžmane pjesama.
Blaža: Velik dio albuma je aktualan i danas jer je 10 godina zaista prekratak period u kojem mogu nastati korjenite promjene u društvu. Osim toga, obojica pišemo pjesme koje se ne tiču trenutnih događaja ili pojava nego se fokusiramo na dugoročniji i općenitiji kontekst pa iz tog razloga pjesme imaju tendenciju imati i duži rok trajanja.
Za kraj popričajmo malo o planovima za budućnost. Pre i nakon objavljivanja „Manifesta pobune“ bili ste poprilično aktivni sa svirkama, ali u poslednje vreme, mislim i na period pre pandemije, malo ste utihnuli. Nastaju li nove pesme, ima li konkretnih planova za snimanje i objavljivanje novog materijala ili neku neku turneju, koju imate nameru da realizujete kada ovo prođe?
Tomas: Da, smanjili smo aktivnosti i utihnuli jer smo nažalost u tom razdoblju ostali bez basistice. Vanja je donijela odluku da napušta bend jer se želi više posvetiti nekim drugim stvarima u životu tako da smo čitavo vrijeme bili u potrazi za nekim tko bi je naslijedio. Meni osobno je bilo jako žao zbog te odluke jer smo svi zajedno uspostavili odličan odnos i Vanja je zaista mnogo pridonijela radu benda. Postoje neke ideje za pjesme na kojima smo radili u razdoblju prije korona krize, a koje ćemo malo-pomalo uvježbavati s novim basistom. Neke velike turneje nemamo u planu, svirat ćemo kao i dosad povremene vikend koncerte kad nas netko bukira i kad nam to obveze dozvoljavaju.
Blaža: Ovim putem zahvaljujem se Vanji za sve što je napravila za ovaj bend. I baš kao i prošli put, prema staroj recepturi, učit ćemo novog člana naše pjesme, a pri tom raditi i na novom materijalu. Jednom kad se osjetimo dovoljno spremnima, vratit ćemo se u studio i snimiti neko novo izdanje, pohoditi koncerte širom Balkana i čuvati ovaj hobi najbolje što znamo i što duže možemo.
Recite nam i nešto o prvom hrvatskom antifašističkom pivu „Borac“. O kom stilu piva se radi, gde se može danas popiti i kako ste došli na ideju da širite pozitivne ideje i zdrave stavove i putem svima nam omiljenog pića?
Tomas: „Borac“ je pivo nastalo u kućnoj radinosti i to prije otprilike četiri godine kad smo ja i moja dva dobra prijatelja, Rođo i Marw (inače jedan od vokala Faak Am See-a) došli na ideju da počnemo raditi svoje craft pivo. U jednom trenutku nam je palo napamet da ga nazovemo „Borac“ i da na etiketu stavimo čuvenu sliku hrvatskog partizana Stjepana Filipovića koja se nalazi na ulazu u zgradu UN-a u New Yorku. Slika mladića koji s uzdignutim šakama na vješalima prkosi fašističkom okupatoru sigurno je jedna od najupečatljivijih antifašističkih uspomena s ovih prostora, međutim takve uspomene su u zadnjih 30 godina potisnute iz javnog prostora te su zamijenjene povijesnim revizionizmom koji je usmjeren na opravdavanje i relativiziranje ustaškog režima. S obzirom na to da se poslijeratna uvozno-turistička ekonomska politika pokazala kao promašaj budući da je osiromašila i iselila velik broj ljudi, političke elite s desne strane političkog spektra sustavno rade na tome da potpuno diskreditiraju bivši sistem stavljanjem svih simbola i tekovina bivše Jugoslavije u negativan kontekst, a to naravno uključuje i sve one pozitivne tekovine kao što su antifašizam, radnička prava, društvena sigurnost, javno obrazovanje i zdravstvo. Kad se već hrvatske vlasti stide onog dijela prošlosti s ovih prostora u kojem smo stajali na pravoj strani povijesti i bili neki faktor na međunarodnoj sceni, mi smo na svoj način taj dio povijesti obilježili i odali mu počast kroz kućno pivarstvo. Što se tiče samog piva, stil koji čitavo vrijeme radimo je APA (American pale ale), a trenutno smo u toj priči Marw, ja i moja djevojka Iva koja otprije ima home brewing iskustva te je uz sve ostalo dosta unaprijedila i organizacijski dio proizvodnje kroz vođenje evidencije i dnevnika kuhanja. Na to gledamo kao jedan zabavan hobi kroz koji se družimo u slobodno vrijeme, a kažu konzumenti da smo tokom godina dosta i napredovali po pitanju okusa samog piva. Pivo se ustvari ne može nabaviti nigdje osim direktno od nas kad ga skuhamo, iako čitavo vrijeme u zraku visi ta ideja da probamo ući malo ozbiljnije u cijelu priču i da uložimo neke novce u proizvodnju i distribuciju.
Blaža: Ovo je definitivno najplodnije doba za pojavu prvog hrvatskog antifašističkog piva. Moram napomenuti kako je meni Tomas dao časnu ulogu dizajniranja etikete za „Borca“. Pri inicijalnom razmišljanju o vizualnom rješenju za ovaj pivski nektar, nit vodilja je bila slavljenje lika i djela hrvatskog partizana Stjepana Filipovića pri čemu se razmišljalo o pozitivnom prikazu bez omče i vješala kako bi se gestikulirala oda o slobodi i pobjedi. Osim toga, vizual je nadahnut minimalizmom koji diše u negativom prostoru kako bi do posebnog izražaja došla crvena boja i stilizirani retro font sovjetskog štiha. Retro, a moderno, svjetsko, a naše.
Društvo, hvala na izdvojenom vremenu! Nadajmo se skorijem kraju ove globalne situacije koja trese i naš region, pa da nadoknadimo propuštena druženja.
Tomas: Hvala tebi na zanimljivim pitanjima i čitavoj ekipi Out of the Darkness fanzina koja i dalje stvara zanimljiv sadržaj koji je relevantan za sve ljubitelje HC punka. Nadam se da se uskoro vidimo na nekom koncertu.
Blaža: Hvala ti na odličnim pitanjima i ovim putem i ja šaljem pozdrave svima iz ekipe Out of the Darkness fanzina. Želim vam da i dalje ostanete kvalitetni i relevantni i da nastavite promovirati najbolju muziku na svijetu. Mi se vidimo uskoro na nekom od koncerata pa ćemo i nazdraviti u to ime. Živili!
Fotke: Jahvo Joža
Intervju objavljen u Out Of The Darkness #9 , 10/2020
