Warsong

Verovatno sam dosadio sa ovim bendom svima oko mene. Od momenta kad sam ih provalio kod mene su pobrali sve simpatije. Imao sam faze pre par godina kad sam znao po par dana samo njih da vrtim. Da me pitate zašto ne bih znao da odgovorim. Nakon izlaska albuma „Control“ (koji je kao i sve prethodno odličan) pre par meseci bend je opet špartao Evropom, odsviravši dvadesetak koncerata. Kako nisam stigao da ih uhvatim uživo sastvaio sam pitanja o nekoliko stari koje su me zanimale.

Intervju: Nemanja Bošković

Na početku, kako je Warsong nastao i koja je trenutna postava?  Ko je od vas pre bio u Insomnio?

Carlos:  Warsong je u početku bio bend sa Insomnio članovima plus novim vokalom. U startu smo pokušavali da iznesemo nešto novo, nešto drugačije. „Ancient Times“  LP je snimljen u postavi : Alberto i Jose, glavni gitarista gore pomenutih Insomnio, drugar koji nam je pomagao na basu i ja na vokalu. Ta postava je odsvirala prvi gig benda, aprila 2001. kao predgrupa bendu Red Dons.

Nakon prvenca ide ozbiljnija priča i potraga za stalnim basistom. U bend ulazi Alberto kao aktivan član lokalne scene koji je do tada svirao u brojnim bendovima. U tom sastavu snimamo „Caravan“ EP i idemo na turneju u zimu 2011/2012.

Nakon turneje Alberto nas napušta jer nije mogao da uskladi lične obaveze sa bendom. Na njegovo mesto upada Diego, u lokalnim krugovima takođe poznat kao član brojnih bendova. Sa njim snimamo „Restitution“ EP koji je do sada objavljen samo u USA.

Nakon par turneja i sviranja po SAD  2014. godine i Diego nas napušta. Odmah nalazimo zamenu. Ime novog basiste je Junior. Svirao je u bendu Switch Over sa ex vokalom iz Insomnio. Sjajan lik!

Sa sadašnjom postavom svirali smo turneje po Evropi 2015, snimili novi LP „Control“ i upravo završili još jednu evropsku turneju na kojoj smo promovisali album.

Kako bi objasnio zvuk benda nekom ko vas nikad čuo nije?

Carlos: Ako pročitaš recenzije naših izdanja na internetu, možeš primetiti da nas opisuju kao bend koji svira nešto karakteristično za zapadnu obalu amerike. Ja bih nas opisao kao melodični pank rock bend sa melanholičnim vajbom  i jakim rocky elementom. Ali opet slušajući naša izdanja primetićeš da nam je zvuk evoluirao i da je nemoguće jednostavno nas etiketirati odreženim žanrom.

Slušajući ceo opus benda zvuk se dosta menjao. Zašto?

Carlos. Kada pišemo nove pseme nikad ne postavljamo sebi ciljeve kako u kom smeru bi zvuk trebalo da ide. Svako od nas donese nešto svoje i to rezultira onim što na kraju ispadne. Slušamo različitu muziku i prolazimo kroz različite životne situacije što ima presudnog uticaja na sam zvuk. Jedino što smo zaista želeli na poslednjem albumu jeste da svi tekstovi budu na španskom. Iza te želje stoji jedna zanimljiva priča. Bilo je to na USA turneji 2014. Svirali smo u LA-u sa četiri benda, od kojih su dva Generación Suicida i Poliskitzo. Sva četiri benda imali su latinoamerički background a jedino smo mi, Španci, pevali na engleskom. I to je bilo to. Tog popdnevna smo rešili da ipak sve prebacimo na maternji jezik.

Koliko si zadovljan poslednjim albumom i kakve su reakcije ljudi na njega?

Carlos: Mi smo prezadovoljni kako je sve ispalo. Napravili smo veliku promenu time što smo sve tekstove otpevali na španskom ali to smo žarko zeleli. Nije nas bilo briga da li će se to ljudima svideti ili ne. Melodiju i mekaniji zvuk doveli smo do maksimuma i krajni rezultat je odličan. Reakcije su različite. Izdavači su prezadovoljni. Svideo im se materijal na prvu loptu iako ne razumeju ni reč španskog. Drugačije je sa ljudima koji prate bend. Za ljude sa španskog govornog područja na početku je bilo čudno, ali im se svidelo. Kažu nam da je sve stvar koliko albumu daš šansu. Preslušaš ga više puta i svidi ti se.

Da li je ciljano da refren naslovne numere zvuči identično refrenu pesme Go With A Flow benda Queens Of The Stone Age ili je to čista koincidencija?

Carlos: Haha, nisi prvi koji nas to isto pita. Verovali ili ne, neki od nas samo znaju za bend dok drugi znaju par pesama tu i tamo. Kada slušaš te dve pesme, možeš primetiti da ima sličnosti u refrenu. Prvi put kad nam je to neko rekao reakcija nam je bila „ hm, dobro, zvuči slično… pa šta… naša je bolja… fuck it“.

Pre par nedelja ste došli sa evropske turneje. Gde ste sve bili i kako je prošlo?

Carlos: Ovog leta smo imali tronedeljnu evropsku turneju na kojoj smo promovisali „Control“ LP. Hteli smo da turneja traje koliko god nam mogućnosti dozvoljavaju i da sviramo zemlje i mesta koja do sada možda nismo. U UK smo bili davne 2012. i želeli smo opet da sviramo tamo. Ovo je bila prilika da ponovo sviramo u Kopenhagenu u mestu koje mnogo volimo Ungdomshuset. Pored toga svirali smo par gigova u Francuskoj, Nemačkoj i Švajcarskoj gde smo posetili stare prijatelje. U Poljskoj, Slovačkoj i Sloveniji smo  prvi put svirali i bilo je fenomenalno kako na samim koncertima tako i u ćaskanju sa ljudima.

Kako ste došli do ideje da objavite izdanje za zagrebački „Doomtown Records“?

Carlos: Karlo nam se javio sa namerom da „Ancient Times“ objavi na kaseti. Album je prethodno Jose objavio na svom „The Pression Records“, na kome inače objavljuje izdanja svojih bendova. Naravno da smo pristali. Ideja da imamo album i na kasetnom formatu u Hrvatskoj bila je sjajna. Znali smo da je saradnja sa „Doomtown“ odlična prilika da se za nas čuje i na Balkanu i u Istočnoj Evropi. Kasnije je Karlo sa „Sabotage Records“ i „ErsteTheke“ iz Nemačke objavio nas EP „Caravan“ na čemu smo mu veoma zahvalni.

Jose: Upoznao sam Karla, aka Balkan Boss-a, pre nekoliko godina kad sam sa svirao sa No Escape. Bend u kome sam bio pre Warsong-a. Od tada smo u kontaktu.

Bend ste koji dosta vremena provodi na točkovima. Koliko su se stvari promenile od kad je nastupila kriza?

Carlos: Pretpostavljam da se uticaj krize oseti u tome što ljudi manje kupuju nosače zvuka i merch, a ne toliko u brojnosti publike. Na sreću punk scena nije bazirana na profitu i novcu tako da se duh cele priče uprkos krizi nije promenio. Koncerti su i dalje jeftini i bendovi sviraju samo za troškove, a nekad ni za to. Možda je nekad bilo lakše prodati izdanje da bi imao za novi press ili imati izdavača na drugom kontinentu ali na kraju opet manje više se sve svede na isto.

Jose. Možda su se stvari promenile na bolje. Nemati posao znači više vremena za kreiranje novih pesama i odlazak na turneju.

Španija ima dugu tradiciju panka. Kako stoje stvari danas. Možete li neki novi bend/label da preporučite?

Jose: Lično mislim da je trenutno situacija baš dobra, kao nikada pre. OK, 80te su bile sjajne, sa mnoštvom odličnih bendova, klasike… ali to je tada bio trend i to je nešto što su major labeli nanjušili ne bi li uzeli keš, a onda se samo izgubili.

Sada ima puno labela, ljudi rade gigove, trude se. Labeli poput „Trabuc Records”, „Discosenfermos”, „Gomongo Records”, „Solo Para Punks”, objavljuju albume bendova iz celog sveta i mnogo španskih bendova ide da svira, kako po Evropi tako i u Americi. Bendovi poput Accidente, Wild Animals, Pol Pot, Absurdo, Belgrado, Sudor, Glam, Una Sestia Incontrolable La Urss imaju izdanja kako ovde tako i u USA, baš kao i mi.

Sve to zbog DIY priče.

Koliko ste znali o Srbiji pre nego što ste bili i kakvi su vam utisci nakon dva giga 2013. u Novom Sadu i Beogradu? Da li planirate novi pohod u ove krajeve?

Carlos: Teško je pomisliti na ExYu a da ti prvo ne padnu na pamet rat i politika. Ali verujem da ste i sami umorni od toga da vam stranci vode politiku o kojoj pojma nemaju. Imam svoje viđenje stvari ali sam ubeđen da moj stav nije merodavan jer nemam pravi uvid u stvari. Nakon vremena provednog kod vas, shvatili smo da su vam jezici identični i da se puno družite međusobno. To dokazuje da granice i poltika koja razdvaja ljude ne mogu ništa ako imate ista interesovanja.

Definitvno to je bilo lepo iskustvo. Balkan je bogat kulturom i to je region koji je definisao Evropu onakvom kakva je danas. Super je bilo družiti se sa ljudima i pričati o muzici, panku i dešavanjima u regionu. Ekipa nas je lepo ugostila i gigovi su bili dobri. Radujemo se skorom dolasku.

Jose: Ne zaboravimo da spomenemo sjajne bendove poput: Pekinške patke, UBR i Termita.

Šta se dešava u Kataloniji danas, šta misliš šta će se desiti sledeće godine, da li će proglasiti nezavisnost ili ne, kakav bi efekat to imalo na celu Španiju?

Carlos: Nismo toliko zainteresovani za to i ne interesuje nas da li će Katalonija biti zasebna država ili ne. Lično ne verujem u nešto kao što je institucija države. Verujem u ljude okupljene oko određene ideje bez tupavih granica ili bilo kakvih simbola nacije. Imam više zajedničkog sa prijateljima iz Hamburga ili Bratislave nego sa komšijom sa 5. sprata i to ne mogu nikakva zastava ili jezik da promene.

Par reči za kraj…

Carlos: Veoma nam je drago da nakon sjajnih koncerata 2013. u Srbiji još neko mari za Warsong. Radujemo se skorom viđanju.

„Control“ je objavljen i želja nam je da što više sviramo.  Ove godine smo svirali u centralnoj Evropi i UK. Sledeće idemo u US jer je i za američko tržište album objavio “Dirt Cult Records”. Bilo bi lepo da nađemo vremena da dođemo i do vas.

Warsong

https://warsong.bandcamp.com/

 

Pročitaj i:

OOTD na društvenim mrežama:

Scroll to Top