Dragi gosti iz benda Proslov gotovo su se odomaćili u Novom Sadu. Gledali smo ih u poslednjih par godina nekoliko puta, a ovih dana konačno će se pojaviti i njihov split LP sa Ground Zero. Ištva se potrudio da nam objasni kako bend funkcioniše od kako im je pevač na privremenom radu u inostranstvu, koliko je egzodus Slavonaca u zapadne zemlje generalno uticao na stanje na sceni, na koje aktuelne bendove bi trebalo obratiti pažnju… Uostalom, pred vama je intervju za koji smo pitanja sklopili Šolja i ja… Uživajte!
Svi ste uveliko veterani scene, odakle motivacija i vreme za bavljenje bendom?
Ištva: Možemo uzeti sa rezervom to o veteranima scene, tu smo od straije ekipe Bule i ja koji smo na sceni aktivni od devedesetih, Vjeko i Jale su mlađa generacija mada i oni imaju sad već dosta godina staža. Motivacija je muzika jer volimo stvarati i svirati svoju muziku i to nikada neće prestati, a vremena nađemo mada nije lako uz radne i životne obaveze. Bend rijetko ima probe kompletan jer nam je pjevač u inozemstvu na radu, Bule, Jale i ja se nalazimo redovno i radimo probe, sviramo stare pjesme i stvaramo nove pa kad Vjeko dođe u Hrvatsku imamo probe zajedno i to tako funkcionira. Ljubav prema muzici, prvenstveno prema hardcore-u i metalu je ono što nas motivira da sviramo.
Kada ne svirate, čime se privatno bavite?
Ištva: Bule drži caffe bar “Okac” (kultno mjesto u Županji za underground scenu) i ima tattoo studio “Hellboy”, Jale i ja radimo kao dispečeri za kamione po Evropi, Vjeko trenutno radi nekakve skladištarske poslove u Nizozemskoj.
Koliko uopšte imate vremena za turneje i da li vas sviranje drži istim žarom kao i kada ste počinjali?
Ištva: Vremena za turneje praktički nemamo jer nam je teško uskladiti i da probe održimo zajedno, svaka svirka koju dogovorimo je pomno isplanirana da se sve poklopi kako treba, zato ni nemamo puno svirki zadnjih godinu dana, a klasične turneje su nam za sada u ovakvom poretku stvari nedostižne.
Reč proslov nije baš uobičajena, ako se ne varam znači nešto kao predgovor? Zbog čega to ime i ko je bio tvorac?
Ištva: Da, Proslov je predgovor ili govor, ovisi u kojem se kontekstu koristi riječ. Bule je to predložio, on je spisatelj (pisac proze i poezije), nama se svidjelo ime i to je bilo to, nije bilo neke pretjerane filozofije iza imena.
Da li se i koliko postava menjala od početka do danas?
Ištva: Postava se mijenjala par puta, i još uvijek se mijenja. Da objasnim, prva postava benda smo bili Žuna i Jale gitare, Vjeko vokal, Bule bubanj i ja bas, u jednom trenutku je Jale išao raditi u Njemačku i na njegovo mjesto je došao Zoka, u međuvremenu se Jale vratio iz Njemačke ali nam je odselio Žuna u Zagreb pa se Jale vratio u bend, ta postava sa Jaletom i Zokom na gitarama je bila do 5. mjeseca ove godine kada nas je bez nekog posebnog objašnjenja napustio Zoka tako da trenutno sviramo sa jednom gitarom (mada smo i tu našli novo rješenje ali o tom po tom).
Kakva je situacija u Županji, radi li još neko osim vas, ima li novih, mladih imena na sceni, kako stoje stvari sa MKC, ima li fanzina, novih ljudi spremnih da preuzmu priču oko organizacije koncerata i slično?
Ištva: U Županji je situacija što se tiče naše scene, blago rečeno, prilično loša, nema novih bendova, ima svega nekolicina mlađih (srdnjoškolci) koje uopće zanima ta vrsta muzike i ideje tako da bendova nema ni za lijek, ima par klinaca koji sviraju ali svaki za sebe i jako im je teško oformiti bend. Ima aktivan Zapana Blacio kolektiv, oni se bave izdavanjem fanzina i planiraju se baviti izdavaštvom (uglavnom kompilacije koliko sam upoznat) a i aktivni su u organiziranju svirki tako što se toga tiče svirki će biti u Županji i dalje u MKC-u (koji se trenutno “preuređuje” od strane gradskih vlasti) ali da li će biti i novih županjskih bendova na tim svirkama, kako sada stvari stoje, na žalost neće.
Tu je još i sveprisutni Bu! Studio koji je uvijek na raspolaganju HC i pank bendovima za snimanje materijala po simboličnim cijenama.
Kakva je dalja sudbina SAWA festa, obzirom da je dosta DIY festivala po regionu propalo, kako je prošao ovogodišnji i koji su vam planovi za dalje?
Ištva: Što se SAWA festa tiče tu ti ekipa iz Proslova sudjeluje u volonterskom djelu i u pripremama i u samoj izvedbi festa ali organizator je Deda (Antun Debak) i njegova je odluka svako izdanje festa koje se dogodi, on zna da ima našu punu podršku i da ćemo mi uvijek zapeti da se festival izvede na najbolji mogući način. Ne znam koja je daljnja sudbina festa kao što nismo znali ni za jedno izdanje ovako unaprijed u vremenu da li će i kada će biti. Mi se nadamo da će svakako biti i slijedeće godine SAWA fest ali o tom je još prerano govoriti. Ovogodišnji fest je prošao do jaja ako se nas pita, bilo je ponovno puno posjetitelja, bilo je odličnih bendova i bilo je vrhunsko druženje a to i jeste poanta, da se ljudi podruže i razmjene ideje te započnu ili nastave neke suradnje sa drugim ljudima sa scene.
Da možeš da biraš, kako bi izgledao idealan line up SAWA ili bilo kog drugog festivala, koje bi bendove pozvao da sviraju i zbog čega?
Ištva: He-he, to je malo teže pitanje, to bi vjerojatno bio nekekav nostalgičan fest na koji bih ja zvao meni drage ljude i bendove, vjerojatno ne bi bio po ukusu ovih mlađih naraštaja, a možda i bi. Bili bi tu zasigurno Lazarath, All Except One i War Engine (sve redom fenomenalni bendovi i naši jako dragi prijatelji), bili bi tu Human Host Body (meni osobno najuzbudljiviji bend koji sam gledao u zadnjih par godina), Kritička Situace (jedan od meni najdražih bendova ikada, češki HC bend, trenutno više ne sviraju), potom Hesperian Death Horse jer su jedan od najprogresivnijih bendova koje znam i svakako zaslužuju puno više pažnje nego što ju sada dobivaju, u svakom slučaju bio bi to fest po istom konceptu po kojem i sad funkcionira, ni slučajno ne bi bilo “velikih” imena i preseravača.
Da li se u poslednje vreme pojavio neki novi hrvatski bend na koji biste nam posebno skrenuli pažnju i koji bendovi su po vasem mišljenju trenutno vodeći, odnosno u sviračkom zenitu?
Ištva: U svakom slučaju tu bih sad naveo Smrt razuma, CC i Fried Brain kao trenutno tri najaktivnija benda na underground sceni. Tu su još i Accident, često zanemareni i potcjenjeni KDP koji već sto godina deru ali nikako da isplivaju u žarište pozornosti a stvarno su odličan bend.
Kakva je generalno scena u Hrvatskoj, nekako mi deluje da je većina toga skoncentrisana u Zagrebu? Koliko je lako/teško uraditi koncert u nekom manjem mestu?
Ištva: Generalno scena u Hrvatskoj je OK, dosta toga je koncentrirano u veće gradove ali to je i logično u ovom poretku stvari, male sredine (kao što je i Županja) su stalno suočene sa odljevom stanovništva (nemogućnost pronalaženja posla, fakulteti, etc.) i to je nešto što se konstantno dešava od početka 2000ih godina na ovamo, nije to od jučer. Za Slavonski dio scene mogu reći da je trenutno na koljenima ali da još uvijek mašemo mačem i ne predajemo se, od nekada jakih scena u Slavonskom Brodu, Požegi, Osijeku, Vinkovcima i Županji pa čak i Vukovaru sad je to sve spalo na eventualno 2-3 mjesta gdje se sporadično održavaju svirke, konkretno u Županji je teško uraditi svirku a da ne bude totalni fijasko što se posjećenosti tiče. Realno mi bismo mogli raditi svirke svaki dan ali nemamo ih za koga raditi, ukoliko nisu nekakvi praznici ili da nema predavanja na fakultetima ne može se ni vikendom očekivati više od 15 ljudi na svirci (uključujući i organizatore). Jako je teško organizirati svirku u maloj sredini a da svi budu zadovoljni i da se bend osjeća OK i da ne bude zbunjen jer nema nikoga u publici.
Početkom milenijuma scena u Slavoniji, posebno u Osijeku, bila je među jačim u regionu. Iz razgovora sa drugarima odande čujem da je scena bukvalno osakaćena odlaskom velikog broja ljudi u inostranstvo. Vaš pevač je takođe u inostranstvu. Kako objašnjavaš tu situaciju i nazire li joj se kraj?
Ištva: To se jednostavno dogodilo iz ekonomsko-političkih razloga. Vjerujem da je situacija slična kod svih u regiji, ljudi ili nisu imali posla ili su radili za mizerne plaće i krenuli su iseljavati, klasično u Njemačku i Austriju da bi se u zadnjih desetak godina trend odlazaka proširio na Irsku i Kanadu, čak i Australiju. Ovo sa Irskom i odlascima tako je naročito izraženo za područje grada Osijeka a i cijelu istočnu Slavoniju, jebo te pa ja iz Županje znam 20-ak ljudi koji su odselili u Irsku u zadnjih dvije godine, očito je da drugdje u svijetu ljudi mogu lakše naći posao i normalnu plaću a tu dolazimo do onog političkog dijela gdje su ljudi prestali pušiti nacionalističke priče i obećanja o blagostanju, koje kao i kraljevstvo nebesko nikako da dođe. Ljudima se zgadilo živjeti u atmosferi gdje ti i za posao čistača/čistačice treba partijska iskaznica HDZ-a ili SDP-a (ista su govna samo se drugačije nazivaju), dozlogrdilo im je živjeti u konsatntnom huškaškom raspoloženju prema drugima ili drugačijima. Ljudi su iz tih razloga odselili iz Slavonije. Nevjerojatno je da recimo Vinkovci koji su oduvijek imali jaku pank scenu već barem 10 godina nemaju niti pank niti metal bend. Slavonski Brod koji je imao jebeno jaku scenu početkom 2000ih sad nema niti jedan pank bend (Kriva istina je doduše iz Slavonskog Broda ali samo na papiru). U Županji su uvijek bila barem 2-3 benda koji su aktivno svirali istovremeno a sad se ni mi ne možemo skupiti niti u jedan bend da funkcionira normalno. Situacija je katastrofalna i da budem iskren ne vidim kraj niti izlaz osim u nekim nasilnim riješenjima ali za te stvari očito još nismo dovoljno zreli (mentalno najviše). Balkanski kapitalizam i politikanstva su zgazili našu scenu. Da se razumijemo ne dešava se to iseljavanje samo u Slavoniji, to je trend u cijeloj Hrvatskoj i to još uvijek traje…
Često ste gosti u Novom Sadu, otkud uopšte ta veza i kako je došlo do ideje da uradite split LP sa Ground Zero?
Ištva: Pa recimo da ta ljubav traje tamo od 2013. godine, to je godina kad je Ground Zero svirao na SAWA festu. Bilo je nekakvih neugodnih glasina da su oni nazi bend, tj. da im članovi sviraju po nekakvin nazi bendovima, tu je glasinu nama pustio jedan njemački bend koji je te iste godine trebao svirati na SAWA festu i uvjetovali su svoju svirku otkazivanjem svirke Ground Zero-u. Nikada ne prihvaćamo glasine na prvu loptu nego uvijek idemo istražiti što se tu dešava točno, tako smo i taj puta sve provjerili sa ekipom iz Novog Sada koja nam je rekla da je ta glasina totalna glupost, provjerili smo tri puta jer smo alergični na te priče, kada smo dobili konačnu potvrdu da je Ground Zero OK i da nema mjesta takvim pričama obavijestili smo Švabe da su to samo glupe glasine međutim oni nisu htjeli svirati dok se Ground Zero ne makne sa popisa izvođača. Mi smo im rekli da oni sviraju i da tu nema micanja nikoga sa liste izvođača. Na to su Švabe pukle i rekle da onda oni ne žele svirati na festivalu, na šta smo rekli OK, onda nećete svirati i to je bilo to. Ground Zero je došao, odsvirao zvjersku svirku i tamo smo se sprijateljili baš onako kako treba i ta veza sa tim bendom traje od tog dana. Inače smo dosta svirki imali po Vojvodini i svaki put je bilo fenomenalno, što u Bečeju, što u Somboru ili Zrenjaninu, odnosno u Novom Sadu. Stekli smo jako puno prijatelja kod vas i smatramo ih ne samo prijateljima nego doslovno i braćom. A do ideje za izdavanje split LP-a sa Ground Zero je došlo jednostavnom matematikom, mi nismo ništa dosta dugo izdali, oni takođe (barem tada kad smo se krenuli dogovarati za split izdanje) i to je doslovno bilo ovako: Hej Spaske, šta kažeš da snimimo mi nešto i vi nešto i napravimo split izdanje?, na to je Spaske rekao da je ideja odlična i onda se priča zakotrljala, pa je tu uletio Bojan iz Rebuild Collectiva i rekao da ne dolazi u obzir da to bude samo split izdanje objavljeno na netu nego da to moramo uraditi kako treba, pa je u priču uletio i SKC Novi Sad, i evo nas tu sada gdje jesmo, čekamo da ploća bude narezana pa da napokon i ugleda svjetlo dana.
O tom albumu pričalo se dugo. Zašto se na samu realizaciju čekalo toliko vremena i kakvi su vam planovi oko promocije, ima li nekih konkretnih datuma za svirke u regionu i da li planirate da radite zajedničke koncerte vi i Ground Zero?
Ištva: Radi se o tome da smo mi snimili svoj materijal relativno brzo, Ground Zero je imao nekakve snimke ali nisu bili zadovoljni njihovim kvalitetom tako da su krenuli raditi sasvim nove pjesme i dok se to snimilo i isproduciralo prošlo je dosta vremena.
Što se tiče promocije LP-a tu još nemamo konkretnih datuma, prvenstveno jer ne znamo točno kada ćemo dobiti LP-e u ruke, a i iz drugih ne manje važnih razloga,
nama pjevač radi u Nizozemskoj i trenutno smo u lošoj situaciji što se tiče planiranja ičega u vezi benda (otprilike kao Lazarath, kojem je pola postave raseljeno po Evropi), iz tog razloga je jako teško planirati išta a kamo li zajedničke svirke i promocije, ali nadamo se da ćemo uspjeti naći način da barem u Novom Sadu i Županji zasviramo zajedno sa Ground Zero na promociji LP-a. Sve ostalo je u još nekim većim kalkulacijama od ove osnovne tako da u to ne treba ulaziti.
Koliko je bilo teško skupiti novac za vinilno izdanje i da li je uopšte isplativo raditi LP?
Ištva: Relano govoreći, nama financijska strana nije bila nekakav preveliki problem jer smo svi zaposleni i imamo priliku uložiti svoje novce u izdanje, u tom smjeru je i išao dogovor sa Ground Zero, međutim u cijelu priču smo uključili i neke distributere i ljude koji su voljni podržati izdanje bendova financijski i na bilo koji drugi način tipa SKCNS, Rebuild Collective, SAWA Fest, Spartans Design, i nekih par izdavača plus što se skupilo i dosta novca na onoj benefit svirci za to izdanje u Crnoj Kući u Novom Sadu, tako da je nama uz relativno malo truda i vremena uspjelo zatvoriti cca 70% troškova izdanja od strane zainteresiranih izdavača, distributera i prijatelja. Ostatak financiramo sami mi bendovi.
Kako bi ste opisali tu ploču, kada bi nekom trebalo da kažete šta se nalazi na njoj šta bi ste mu rekli i koliko je zvuk Proslova evoluirao od početka pa do ovog novog izdanja?
Ištva: Pa na ploči će biti 5 naših pjesama i 5 Ground Zero pjesama, neke od njih su ljudi već čuli dosta puta na svirkama. Naš zvuk je onakav na kakvog su ljudi navikli, tu je mix svih žanrova koje slušamo i teško je to sad odrediti nekakvom etiketom, uglavnom trudili smo se napraviti te pjesme da ne budu repetitivne i monotone, ima svega, od mekanih dijelova, preko čvrstih nabijačkih HC ritmova do metal satiranja, stvarno nismo nešto ekstra mijenjali niti zvuk niti concept. Sami snimak je kvalitetniji nego prvi snimak benda ali to je samo zato što i studio u kojem mi snimamo Bu! Studio, napreduje kvalitetom sa svakim snimkom. Učimo se zajedno dok smo živi.
Na kojim bendovima su odrasli članovi Proslova i ko su vam bili najveći uzori, odnosno šta je odredilo zvuk i pravac kojim će bend ići?
Ištva: Pa ovako, konkretno za sebe i Buleta mogu reći da smo mi još od kasnih 80ih pa preko 90ih odrastali na onome što je bilo dostupno (uglavnom “velika” imena panka i metala tipa G.B.H, Exploited, Sex Pistols, Ramones, Bad Religion, Metallica itd. s tim da su od domaćih bendova u Županji tada bili nabavljivi KBO, Motus i Kud Idijoti) da bismo kroz 90te počeli dobivati uvid u D.I.Y. scenu i na tim temeljima je nastala ideja kojom se Proslov vodi, D.I.Y. i antifašizam kao civilizacijska tekovina. Jale je pravi metalac, on je rođen u 90im i znam da su mu glavni bendovi bili Metallica, Slayer, The Crown, Death i općenito thrash i death metal scena. Vjeko je isto tako rođen u 90im i on je koliko znam odrastao na HC-pank muzici, svi bendovi koji su postojali u to vrijeme. Mislim da je naša muzika kohezija svih tih stvari koje smo ikad slušali jer se ne susprežemo od r’n’r riffova kad nam se učini da bi trebali biti na tom mjestu u pjesmi, ne susprežemo se od metal riffova ni od pank riffova ni od HC riffova, jednostavno koristimo u muzici sve što smo ikada čuli i što po našem mišljenu paše jedno uz drugo.
Koja tri izdanja su te u 2019. ostavila bez teksta?
Ištva: Hesperian Death Horse – “Živ”, sjajan novi album ovih metalaca.
Flinch – “Ask For Help” odličan prvijenac mladog benda.
Pestarzt – “Pandemonium”, novo izdanje ovih zlikovaca.
Čekam da izađe Bronze – “Disease” a to bi trebalo biti ovih dana, tome se baš radujem i očekujem razvaljivanje od materijala.
Dodaj za kraj nešto što te nismo pitali.
Ištva: Pozdrav svima koji su nas ikada igdje pogledali, poslušali i podržali, nadam se da ćemo se i ubuduće viđati po svirkama i neformalnim druženjima.
Intervju objavljen u “Out Of The Darkness” #7, 09/2019
