Bio je kraj februara, moguće početak marta 2020. godine, kada se drug Luka javio iz Zagreba. Poruka je glasila otprilike ovako: postoji internacionalna ekipa koja pomaže uspostavljanju slobodnih prostora, zainteresovani su i za Sarajevo. Traže ljude koji bi se mogli i htjeli uključiti u ovo, te koji bi mogli razmisliti o mjestima koja bi se mogla prenamijeniti.
Drug Luka je ovo vjerovatno poslao znajući moju povezanost sa Socijalnim centrom Rog u Ljubljani, gdje smo se i viđali tokom mog življenja gore, pa sam se rado odazvao pozivu da vidim o čemu se radi te kako ja mogu biti od pomoći. Saznao sam da se International Project Sarajevo – naći i osposobiti autonomni prostor – planira u toku ljeta 2020. godine. Par dana poslije proglašena je pandemija korona virusa i stvari nisu realizovane onako kako su planirane. Barem ne u periodu u kojem su planirane. Komunikacija između ljudi u Sarajevu i ljudi iz Belgije/Albanije/Kosova/Sjeverne Makedonije se nastavila, te su se stvari „samo“ pomjerile za ljeto 2021. godine, kada se u Sarajevu prvenstveno oprema skate park na Ilidži (Dream park Ilidža), a zatim uspostavlja i Društveno kulturni centar Sarajevo (DKC Sarajevo). Zbog promjena i obaveza u mom životu tokom 2020. i 2021. godine, iako sam prvenstveno planirao, ja se (nažalost) nisam aktivno uključio u rad kolektiva DKC Sarajevo, ali sam bio redovan „gost“. Pored dolazaka na aktivnosti organizovane u DKCu, i kroz podcast Pank Trepezarija, skupa sa Arnelom Šarićem Sharanom, sam podržao DKC, a isto tako i iskritikovao sve ono što smatram lošim i ukazao gdje ima mjesta za poboljšanja. Pred vama je – iako je zgrada u kojoj je DKC obitavao posljednjih par mjeseci fizički uništena – razgovor sa kolektivom, kao pokušaj širenja glasa o DKC Sarajevu izvan granica Bosne i Hercegovine i informisanja o čemu se tačno radi i ko stoji iza svega. Možda još bitnije, pokušaj potencijalnog povezivanja sa drugim kolektivima i sličnim inicijativama radi promišljanja alternativne, nadajmo se bolje budućnosti. Ako ništa, slobodnih, autonomnih prostora. Direktan kontakt sa DKC kolektivom možete ostvariti putem kanala komunikacije dostupnih na linktr.ee/dkcsarajevo. Razgovor je vođen sa aktivistkinjama i aktivistima DKC Sarajevo.
Kakav je DKC Sarajevo prostor (bio)?
DKC: Društveno-kulturni centar Sarajevo je inicijativa lokalne grupe mladih za oživljavanje zapuštenih javnih prostora. Centralna ideja koju promovišemo kroz naš pokret je stvaranje prostora slobode, antifašizma i solidarnosti koji je otvoren za sve; mjesta gdje se osobe različitih generacija i zanimanja mogu susretati, zajednički djelovati te preobražavati i prilagođavati urbane prostore svojim potrebama i potrebama lokalne zajednice. DKC Sarajevo je prostor gdje radimo i učimo jedni od drugih, to je mjesto direktne akcije i djelovanja gdje svako može participirati i doprinijeti na način na koji želi. U našem prostoru organizujemo različite edukativne i kulturno-umjetničke aktivnosti i vrlo smo angažovani/e na kreiranju programa koji promoviše mlade i neafirmisane umjetnike/ce jer takvih prostora u Sarajevu nedostaje.
Ko je bio iza toga, kako je došlo do organizacije, formiranja?
DKC: Na formiranje grupe utjecali su kontakti sa organizacijom Toestand iz Belgije, te partnerskim organizacijama Uzina iz Albanije, Termokiss sa Kosova i Social Cultural Centre Tetova iz Sjeverne Makedonije. Tokom 2019. godine stvoreni su kontakti sa grupom sarajevskih aktivista/kinja kako bi se skupa realizirala ideja formiranja društveno-kulturnog centra. Bio je to organski proces nastao prvenstveno iz potrebe i želje da pružimo jedni drugima, ali i gradu prostor za društveni angažman i kritičko promišljanje urbane scene i svakodnevnice. S druge strane, bitno nam je da uspostavljamo veze sa drugim kolektivima i grupama, i u djelovanju insistiramo na inkluzivnosti i internacionalnosti.
Kakva su očekivanja bila, i šta se uradilo otkad je postojao (ispunjena očekivanja ili pak ne)
DKC: U početku je misao bila da probamo i da vidimo šta će se desiti, bez pritiska i prevelikih očekivanja. Sarajevo posjeduje veliki broj zapuštenih javnih prostora, zbog čega nam je prvi korak bio da mapiramo sve objekte koje je moguće adaptirati u društveno-kulturni centar. Već na početku smo počeli nailaziti na prepreke jer je veliki broj objekata koji su pripadali jugoslavenskim industrijskim gigantima ili javnim institucijama privatiziran. Također, iako smo verbalnu podršku dobili od različitih nivoa vlasti i uprava javnih kompanija/ustanova, uvijek su se pronalazili izgovori za neustupanje prostora. Nakon nekoliko mjeseci potrage, u augustu 2021. godine smo odlučili da revitaliziramo zapušteni objekat u zapadnom dijelu kampusa Univerziteta u Sarajevu. Kroz dvosedmičnu radnu akciju uz pomoć naših sestrinskih međunarodnih organizacija zapuštena zgrada puna smeća je adaptirana u društveno-kulturni centar. Do sada smo kao grupa organizovali više evenata na koji se odazvao neočekivano veliki broj ljudi, prvenstveno mladih i studenata/kinja što nas jako raduje. Ta iskustva pokazala su da u Sarajevu zaista postoji ogromna potreba za ovakvim prostorima te nas je to dodatno motivisalo u našem radu. Organizovali smo edukativne radionice, umjetničke performanse, predavanja, koncerte i druženja. Nažalost, objekat je srušen u februaru ove godine tokom radova na obnovi kampusa, ali grupa je ostala te smo u potrazi za novim prostorom.
Da li je DKC motivisao (i privukao) neke nove ljude, i šta je to značilo (za DKC, alt scenu, Sarajevo, za te ljude)?
DKC: Prostor i rad DKC-a privlači prvenstveno mlade koji imaju ograničen pristup institucijama i drugim prostorima alternativne kulture i umjetnosti kojih, naročito nakon pandemije, gotovo da i nema. U prvi plan uvijek stavljamo mogućnost za susret i razmjenu, a to gotovo uvijek rezultira kreativnim idejama i projektima što pokazuje da volje, želje i pameti ima. Jedna od prvih stvari što smo učili kroz rad DKC-a je da mladi kreativci uveliko ispaštaju nedostatkom sistemske podrške prilikom njihovih prvih iskoraka ka aktivnoj participaciji u kulturnom životu grada. Javnim ustanovama kulture nedostaju mehanizmi koji bi pružili priliku mladima da realiziraju svoj kulturni rad, stvarajući visoki prag za uključivanje u kulturnom životu grada. To je pogotovo slučaj u domenima alternativne i kontrakulture, kojima su vrata većine javnih institucija ionako već zatvorena. DKC je stvorio prostor izražaja upravo za njih te je omogućio da se ljudi iz različitih sfera života susretnu i razmjene svoje ideje.
Kako je došlo do rušenja i zašto, da li se ovim gasi priča o DKCu, da li se traži novi prostor i gdje?
DKC: Znali smo od početka da će se zapušteni zapadni dio kampusa jednog dana obnoviti. Da li ćemo ostati mjesec dana ili deset godina nam nije igralo ulogu. Prostori dolaze i odlaze, važno je sačuvati na okupu mrežu ljudi koji dijele slične ideje i energiju da doprinesu svojoj lokalnoj zajednici. Centar za izgradnju i održavanje Kampusa Univerziteta u Sarajevu je na proljeće 2021. godine inicirao projekat za urbanu obnovu kampusa, ali kao sve što nije vezano sa izgradnjom luksuznih stambenih kompleksa, rok za početak radova na obnovi je pomjeren par puta. Na mjestu stare zgrade DKC-a niknut će sportsko-rekreativna zona. Potrudit ćemo se da se u generalni plan za Kampus UNSA ugradi prostor za studentski/omladinski centar koji će biti vođen od studenata, a ne od organizacije kao što je Studentski parlament Univerziteta u Sarajevu (SPUS) koja je rasadnik politike Stranke demokratske akcije (SDA). Iako smo izgubili jedan prostor, to nas ne odvraća od ideja koje želimo da promoviramo u našim zajednicama. Dosta vremena smo proveli na terenu na izviđanju napuštenih javnih prostora koji bi mogli biti dom za budući DKC. Imamo par favorita zbog čega se nadamo da ćemo uskoro moći nastaviti sa svojim aktivnostima. Dugoročni cilj nam je da je DKC Sarajevo zapravo krovno ime za nekoliko prostora u gradu koji bi se koristili ovisno o tipu događaja.
Da li ima još ovakvih pokušaja u SA/BiH, kakva je komunikacija sa njima ako je ima?
DKC: Slične inicijative već postoje u drugim mjestima u BiH, a pojedini centri uspješno djeluju već duži niz godina. Interesantno je što ovakve i slične ideje teže puste korijene u Sarajevu nego u manjim gradovima. Centri kao DKC Incel (Banja Luka), OKC Abrašević (Mostar), KRAK Centar za savremenu kulturu (Bihać), Atlantis KV (Kulen Vakuf), Art Centar Gračanica su odlični primjeri koji potvrđuju da je dugoročna održivost ovakvih inicijativa moguća. Do sada smo imali priliku da razmjenimo iskustva sa kolegama/icama iz DKC Incel i Art Centar Gračanica, a nadamo se da ćemo u skorijem periodu sličnu saradnju ostvariti i sa drugim grupama.
Koliko je bitno da takvo mjesto postoji u SA/bilo gdje?
DKC: U Sarajevu postoji kulturno-društveni vakuum koji se može poklopiti egzistencijom autonomnog kulturnog centra. Nekomercijalni prostori koji podržavaju mlade umjetnice/ke, studentice/e, aktivistkinje/e i kulturne događaje koji proizlaze iz alternativne i kontrakulture su neophodni kako u Sarajevu, tako i drugdje. Naš moto ”od svih za sve” šalje poruku našim sugrađankama/ima da je DKC inkluzivni prostor koji teži da omogući susrete ideja i ljudi. Na pitanje našim posjetiocima, ”Šta je za vas DKC?”, čest odgovor je bila riječ ”sloboda”. Ovakvi odgovori nam sugeriraju da u Sarajevu postoji potražnja za ”slobodom”, da li ona bila društvena, umjetnička, politička ili pak mentalna. DKC je bitan jer je oaza slobode u urbanom pejzažu formiranom interesom političkih i poslovnih elita.
(Minel)
Tekst je objavljen u Out Of The Darkness #12, maj 2022.
