Nedjelja za pamćenje u Sarajevu: Bait i Crustalno Jasno
Kako sam zakačio upalu sinusa nekoliko dana prije koncerta Bait-a, ulagao sam maksimalne napore da ozdravim i budem spreman, od povećanog unosa vitamina do ležanja i odmaranja što je moguće više.
Svirka je bila na nezgodan dan, nedjelja, sreća je bila ta rekao bih da je u jeku festivalske (SFF) sezone, pa je bilo za očekivati da se na istoj pojave i stranci, turisti, uz lokalne snage.
Došao sam u klub AG oko 19 sati, iskoristio sam priliku da prozborim sa organizatorima NVGUS kolektivom, koji su mi praktično i prijatelji uz kolegu Minela sa ISK naravno, a u tom izbi i dvojac Crustalno Jasno koji su bili “lokalna” podrška na koncertu. Lokalna sam stavio pod navodnike jer je CxJx mostarski bend, ali su praktično nastupima u Sarajevu u proteklom periodu jednostavno postali domaći.
Bašta kluba se zaista popunila velikim brojem i bilo je kristalno jasno da nam se sprema veče za pamćenje.
Priča, zezancija i lagano otkucava 21:30 te se dvojac Crustalno Jasno penje na binu.
Pola sata buke i raspašoja. Stvarno sam ih slušao mnogo u zadnjih godinu dana, ali ovu noć su mi bili najkonkretniji i nabrijaniji.
Luka (vokal, bass) je iskoristio priliku da prozove aktere sarajevske scene vezano za preklapanje termina koncerata što je mnogobrojna publika pozdravila. Izdvojio bih pjesme Krpelj, Savršen dan, Lajem i ujedam kao i Bezumlja koja mi je apsolutni favorit. Ovaj dvojac ne zna izdati jednostavno (osim kada vrše performans svoje pjesme Izdali smo (metal i punk), toliko buke u “malom” da bi se postidjeli i neki veći bendovi. Energija uvijek na nivou, kao i političke poruke i stavovi, što kroz Lukine pauze između pjesama, što kroz samu liriku njihovog muzičkog opusa. Rejhan (bubanj) stasa u slobodno mogu reći u jednog od najboljih bubnjara na post-jugoslovenskom podneblju i to ne govorim olako. Jak, ubitačan, agresivan kad treba biti, precizan i neumoljiv u svom mega talentovanom raskošu.
Također, vrijedi spomenuti kontrast između sirovosti zvuka i preciznosti izvedbe. Mnogi punk ili metal bendovi biraju jednu od tih strana, ali ovaj dvojac uspijeva spojiti haotičnu buku s tehničkom vještinom koja oduševljava čak i skeptike. To pokazuje da iza infantilne provokacije stoji duboko razmišljanje o tome što žele reći i kako to učiniti tako da može da ostane u pamćenju i nakon što siđu sa bine.
Nakon što su završili sa svojim setom, uslijedila je pauza dok su se gosti iz Barcelone naštimali i skopčali.
Kratki predah i Will (vokal) Bait-a daje do znanja da njihov set počinje, kako sam načuo da će i njihov set trajati nekih pola sata, spustio sam se do prvih redova i odmah luđački nabrijana ekipa je dala do znanja da nas očekuje noć za pamćenje. Njihov hardcore je drugačiji od klasične njujorške hc škole, ima tu i melanholije kao i postpunka koji me na trenutke podsjetio na naš lijepi KPAX! pogotovo kroz meni najdražu stvar od Bait-a i pjesme Wrong Place, ta mračna, u isto vrijeme energična i precizna energija te povuče dublje u pjesmu i nastup nego kroz klasični hardcore.
Kako se publika vratila u klub iz bašte ispred, Will je pozivao ljude da mu se približe i razbiju barijeru između zida benda i publike, što je dodatno pojačalo dinamiku i žestinu koncerta. Bait-ova diskografija otkriva bend koji odbija srasti u jednoj žanrovskoj niši, pokrivajući širok spektar emocija i tempa. Imaš izvor adrenalina i naboja, ali isto tako imaš i introspektivne dionice koje ovom sastavu daju određeni štih. Kako sam i naveo pjesma Wrong
Place ili recimo Retrofuture daju mračniju notu, slojevitu draž i kombinuju zvuk 80ih sa modernim pristupom pank sirovosti. Apsolutno pozdravljam i volim kad prelaskom iz hardcore ludila bend iznese prelaz u melanholične i precizne dionice koje ne ostavljaju ravnodušnim. Ipak, Bait nikada ne zaboravlja svoju političku dimenziju, koja je često eksplicitno prisutna u tekstovima. Pjesme poput Global Corruption ili Aniquilación Genocida jasno daju do znanja da im muzika nije samo za muziciranja, nego da su osviješteni i da koriste svoj glas kao sredstvo kritike sistema i društva. Will je iskoristio priliku i da pošalje poruku mira i glasno zatraži ono što bi svi osviješteni ljudi voljeli vidjeti i doživjeti – slobodu Palestini. Komičan dio se desio kada je Will krenuo pjevati Motore od Divljih Jagoda, u intervjuu sa kolegom Minelom, naveo je da su mu Jagode najdraži sastav s ovih prostora, pa je i publika ovo znala ispratiti i ispoštovati i pjevati zajedno uglas.
Vrijedi istaći i odličnu merch ponudu benda pa su na stolu imali i ploče/CD-ove, majice, bedževe, postere turneje (dobio sam jedan, hvala Bait!), pa je bilo neminovno i uzeti majicu za uspomenu i lijepo sjećanje!
Odlični bendovi, vrhunska organizacija, posjeta sjajna. Da je više ovakvih bendova i nedjelja, ovaj grad bi bio puno ljepše mjesto.
text: Vedo
