KO: POPIK, Vršnjačko Nasilje, STATICØ
ŠTA: KONCERTNA PROMOCIJA DVADESETOG BROJA HARDCORE PUNK FANZINA OUT OF THE DARKNESS
GDJE: AG Klub, Sarajevo
KAD: 4.4.2026.
Dan je počeo loše – odnosno loše po mene – jer sam željno iščekivao koncertnu promociju i jubilarni 20. broj Out Of The Darkness fanzina, u kojem sam i ja kao saradnik prvi put učestvovao. Naime, pokvario mi se auto i, nažalost, nisam mogao da se družim sa Dariom i ostalim članovima benda Statico, koji su subotu prije koncerta iskoristili za šetnju po gradu i uživanje u gradskoj gužvi. Vrijeme je generalno bilo loše protekle sedmice u Sarajevu, ali petak i subota donijeli su pravo proljetno osvježenje, što je bilo super i za bendove. Statico je to iskoristio, kao što sam naveo, a Vršnjačko Nasilje su dolazili taj dan pa nije bilo problema koje bi eventualno loše vrijeme moglo prouzrokovati.
Kako se meni prvobitni plan izjalovio, kolegi Minelu sam rekao da ću i ja doći oko 18 sati u klub AG, kada je dio vrijedne NVGUS ekipe stigao da lagano počne sa završnim pripremama za koncert. U bašti sam se pozdravio sa dijelom ekipe koji je stigao, razmijenili smo par riječi, pa sam pomogao istovariti opremu i fanzine. Tu smo NVGUS ekipa i ja raspakovali fanzine i potrpali stikere, kako i priliči. Kako se približavalo vrijeme svirke, u tom trenutku počinjao je i sarajevski derbi između Želje i Sarajeva, pa je dio publike uključujući i mene mogao odgledati prvo poluvrijeme bez prekidanja.
Svirka je najavljena za 21:15, a počela je nekih 15 minuta kasnije. Nakon jedne od najgorih svirki POPIK-a otkad ih pratim, u januaru ove godine – o kojoj sam pisao na ISK – ovaj put su bili
dosta brži i manje „grozni“ u smislu raspoloženja. Vratila se kohezija i povezanost između stojećih Mirse i Šarana, a Sejo je bio neumoljiv. Mislim da je jedan od glavnih faktora bila motivacija od strane bendova s kojima su dijelili binu, a s kojima su dugogodišnji prijatelji. To sam primijetio i po sebi – kada sretnete ljude koje ne viđate tako često na ovakvim događajima, energija se vrati, nebitno koliko vas život ili posao mučili. Setlista je bila odlična, publika je „zagrizla“, a Šaran je bio dovoljno krindž i smiješan da zabavi sve generacije, od starih do mladih. Natjerali su publiku na horsko pjevanje uz ”Ima posla” i ”Nerad oslobađa”, kao i prigodnim pominjanjem najmilijih članova porodice, ali i na ples i pogo uz veselije ”Bruddi Luddi” i ”Diabolicum Diasporum”. Rekao bih da je čitava setlista bila prožeta crème de la crème njihovog stvaralaštva i postojanja koje gazi iz prve ka drugoj deceniji. Volio bih da su izveli i ”Deseti dan” koja je meni lično jedna od najdražih.
Bila je i jedna pjesma koju je D.R. (Concrete Worms, Urlik, Vršnjačko Nasilje) napisao za POPIK, radnog naziva ”Grad”. Nisam to ranije spominjao, ali mi se taj pravac POPIK-a ne sviđa – kako su počeli koketirati sa black metalom i crust elementima. To jeste prirodan tok njihovog opusa, jer su članovi svirali ili i dalje sviraju u bendovima iz tog miljea. Lijepo je imati prijateljstva koja vas motivišu da stvarate nešto novo, ali je važno ostati svoj. U tom smislu mislim da se POPIK malo pogubio i da bi trebali ostati oni nemilosrdni gadovi kakvi su i bili. Ono što POPIK-u sada treba jeste pauza od Sarajeva. Od koncerta sa Pasmatersima na jesen 2025. do ove svirke nastupali su u Sarajevu tri puta i mislim da je vrijeme da se i Sarajevo odmori od njih, ali i oni od Sarajeva. Intervju s POPIK-om koji sam ja radio možete pronaći u novom broju Out Of The Darkness fanzina.
Nakon POPIK-a uslijedila je kraća pauza dok se prikopčao novosadski kvartet Vršnjačko Nasilje (koje ne promovišemo, samo pričamo o istom). Nisam odolio – ostao sam u prvim redovima. Odmah iznenađenje: kako mi je ovo bio prvi put da ih slušam i gledam uživo, a sa Migetom (vokalom) sam se prije svirke upoznao i popričao, nisam očekivao onako energičan pristup. Rokenrol u Oi! ruhu – tako bih ih okarakterisao. D.R. je imao manjih problema na početku jer mu se gitara iskopčala, ali nakon podešavanja sve je sjelo na svoje mjesto. Jako ozbiljna, svirački uigrana ekipa – kao futsal reprezentacija Brazila koja ima najviše pobjeda na svjetskim prvenstvima. Svako briljira u svojoj ulozi: Nemanja kao zadnji vezni, pa i golman kad zatreba – udara i ne staje; Dragan i Ljuba na krilima, a Mige poput ”starog” lisca Ronalda pogađa i ne maši. Isprašili su desetak pjesama, najviše sa dugo očekivanog albuma Sapientia Mundi, recenziranog na ISK webu tik pred svirku, ali bilo je i stvari sa demo izdanja. Energija i sinergija između benda i publike bile su na zavidnom nivou. Mige je ulazio u publiku, šutkao se s prvim redovima, davao mikrofon i podizao čitav klub. Vršnjačko Nasilje prenijelo je nezadovoljstvo i bunt
iz svoje zemlje ovdje, gdje situacija nije ništa bolja, ali smo se kroz njihov nastup osjećali kao jedno srce koje kuca jednako snažno, ma koliko ga neke stvari pokušavale izbaciti iz ritma. Mene su najviše dojmile izvedbe „Uporni i bijesni“, „Prezirem“, „Marginalac“, „Prolaze godine“ i „Prazne priče“.
Ono što me na tren iznenadilo, je kada smo poslije svirke blejali u improvizovanom bekstejdžu, kada su se članovi osvrnuli na moju recenziju debi albuma VN, objavljenom na ISK, gdje mi je basista Ljuba rekao, da parafraziram: “Dobro si ti to fino prepričao ali nisi nam rekao je li album dobar ili loš“. Prvi put mi se u skoro 4 godine aktivnog pisanja i praćenja scene desilo nešto tako, što apsolutno pozdravljam, jer najčešći komentari su sterilna tapšanja po ramenu. Kako sam žurio da recenzija bude prije održavanja svirke, možda sam izostavio neke stvari, usudio bih se reći da su mi lično pjesme s demo-a bolje legle nego na Sapientia Mundi izdanju. Nemam šta reći za produkciju, ali meni su bolje legle prvobitne verzije. Da ne postoji demo dao bih ocjenu 10, ovako 9.
STATICØ se relativno brzo prikopčao, a Dario je odmah počeo da vodi rat sa stalkom za mikrofon, kog je gazda kluba vrlo brzo sklonio sa bine. Muzički veoma dobro potkovani i bijesni. Imao sam osjećaj i pogodio sam kada sam u meditacijama prije svirke, slušajući album sebi prognozirao da je ovo jedan od bendova koje jednostavno moraš čuti i doživjeti uživo da bi pohvatao srž i nutrinu onog čega bend želi dostaviti. Kako je naveo i u intervjuju u 19. broju OOTD i nedavnom intervjuu sa mnom na ISK, pjesme STATICA ogoljevaju i prožimaju lične inspiracije kroz neki kolektivni ventil. Kroz bijesni mrak do mirnog svijetla na kraju tunela. Tako bih nekako okarakterisao pristup i žar benda. Nije bilo fule, a ponajviše su me dirnule izvedbe “Love is never wrong” “State of Delusion” i “Apsurdity of this World”. STATICØ je na sceni uspio da izgradi most između ličnog iskustva i univerzalne ljudske patnje.
Druženje sa ljudima iz cijele bivše države prije i poslije svirke, bilo je lijepo vidjeti i Jovana iz KPAX!-a koji je potegao da isprati saborce sa scene. Organizacija ”Nema više gospode u Sarajevu” je prošla na zavidnom nivou, svi sretni i zadovoljni, niko se nije obrukao, a bendovi zadovoljni i ispunjeni. U budućnosti bih volio da kolektiv NVGUS, u zavisnosti od mogućnosti malo više poradi na privlačenju pažnje mladih, konkretno srednjoškolaca koje zanimaju ovakve stvari, kako je kolektiv u 100% DIY duhu razumijem da je to teško izvodivo bez određene pomoći, ipak nadam se da će(mo) pronaći način za isto.
Usudio bih se uputiti nekoliko rečenica vezanih za lokalce koji se predstavljaju kao alternativci i pankeri i sada već aktivno bojkotuju NVGUS dešavanja i javno se oglašavaju o tome kako Sarajevu fali više solidarnosti na sceni.
“Sometimes it takes no thought at all
The easiest thing to do
Is say fuck you”
Nakon što sam odao počast ružnoći, kako i Žižek sam navodi da je nekako prirodno u “međumuškim’’ odnosima, vrijeme je da obrazložim. Niti sam advokat NVGUS, niti ikog branim, čak štaviše ako imam neku primjedbu za reći u vidu organizacije to ću i uraditi. “Lokalna” podrška odnosno nedostatak podrške bendova koji sviraju jedino i isključivo u sarajevskom AG klubu “uglavnom” ne posjećuju NVGUS svirke, a nešto slično se desilo i na Forever Summer Festivalu krajem novembra prošle godine. Dokaz da ekipa vrijedno i marno radi je rasprodan bunt karata, jer ljudima nije problem potegnuti iz Zenice, Mostara, Zagreba, Dubrovnika, Beograda, Novog Sada…
Da se vratim na komentare kako fali solidarnosti, te nebuloze su već razbijene činjenicom odakle sve ljudi dolaze na svirke, a i odakle su bendovi koji su nastupili od nastajanja booking organizacije pa do danas. Članove sarajevskih bendova koji se smješkaju na promo videima političara koji jeftino i jadno skupljaju mikro poene nije bilo ni na mapi, a ni onih koji se, kako sam naveo javno oglašavaju, i s obzirom da je takvima bilo draže da, za vrijeme održavanja benefita za Palestinu, kada smo NVGUS booking, ja i nekolicina saboraca sa scene ugostili Smrt Razuma, nekome je ipak bilo draže da ode u drugi (prazni) klub i podrži bend koji je znao kada je benefit za Palestinu i ogluši se na to i održi (neposjećenu) promociju albuma za koji niko nije čuo niti će se maknuti dalje od sarajevskih općina. Ništa ja od ovog ne bih spominjao da se i sam ne osjećam prozvanim, dakle skoro pa redovno i vrlo aktivno (u zavisnosti od posla i privatnih obaveza, sve radim na volonterskoj/hobi bazi) pratim ”sarajevsku alternativnu scenu” iako mi se taj naziv počeo gaditi, na ISK sam ”zadužen” za komunikaciju sa organizatorima i bendovima koji se odluče javiti za medijsku podršku. Najmanje toga dolazi od ”sarajevske alternativne scene”, zašto je to tako, ne znam, čak meni ne bi bilo mrsko napisati press release ako se neko javi i zatraži od mene isto. Do mog mejla i kontakta je vrlo lahko doći. Stoga, buntovnicima poput ovih što smatraju da nema solidarnosti preporučujem da dođu na svirku pa onda nešto prokomentarišu, napišu, objave ili daju intervju. Isti ti nisu prevalili put do drugog bh. entiteta, a ne da su otišli do druge države sa svojim bendom. Siguran sam da bi to pomoglo organizatorima, kako pohvala tako i zamjerka, jer i oni uče, a jednostavnim dolaskom i plaćanjem karte omogućujete da nam jednog dana dođe i neko veće ime ili ko zna možda i regionalni, pa internacionalni pank festival.
Završiti ću s mišlju Friedrich Nietzsche-a: ‘’And if you gaze long into an abyss, the abyss also gazes into you.” Naravoučenje toga je da, ako već pričate o ”starim, podlim imbecilima” potrudite se da ne budete isti.
Tekst: Vedo
