Maximum Rock’n’roll #412 septembar 2017, A4, 96 str.

Napokon sam se dočepao Maximum RnR-a. Stvar je u tome da sam ga viđao na gigovima ali po ceni od po čak 6 eura i uvek sam bio u fazonu “nema šanse” da dam te novce, i onda ga nađem u Lajpcigu za 4,5 i kao “daj”. Al’ sam uštedeo! Prekookeansko slanje ih je unakazilo. Sve je utanjilo. Sećam se kad sam ga nabavljao od distributera bio je sigurno obimniji, sada je broj stranica manji. Maximum je često bio na tapetu zbog svoje oštre politike ali isto tako i fanzin koji je kreirao hype oko određenih bendova/labela. Ipak neke stvari se ne menjaju a to je da je ovo i dalje sjajno štivo koje se održalo preko 35 godina. Tu su i dalje Felix Von Havoc, AL Quint… Felix piše ne baš svakog meseca ali Al je redovan. Definitivno to su osobe u čiji ukus ne treba sumnjati, dok je Felix uz to pravi „role model“ kako se vodi evo već dve decenije label koji je i nekada i sada objavljivao samo dobre stvari. Ovde imamo intervjue od solidnih do dosta dobrih: Elix-R, Sacrificio, Alice Bag, Rhany Torres Of The Lost Boys… fotke sa „Nothing Nice To Say Festa“ iz Berlina… skoro pa su pokriveni svi meridijani. Još jedna stavka koja ovaj fanzin krasi, a to je da su uvek zainteresovani da objave stvari koje su van USA i Evrope. Samo se treba javiti i pokazati interesovanje. Do kraja klasika – recenzije, možda dosta šture, ali jbg mesečna no profit publikacija ima i svoje mane. Maximum je i dalje fanzin koji je jednostavno najbolji u tome što radi.      

(Nemanja)

 

http://maximumrocknroll.com/

 

Recenzija originalno objavljena  u “Out Of The Darkness” #3, 12/2017

 

Pročitaj i:

OOTD na društvenim mrežama:

Scroll to Top