Tragedy – Fury, LP (Tragedy Records)

Kada sam bukirao karte za Berlin i rezervisao ulaznice za koncert Tragedy-a nisam imao pojma da objavljuju novo izdanje, tek sam posle nekog vremena od Boškovića čuo za to. Ta vest me je zaista uveselila, jer nisu ništa novo izbacili od 2012. kada je izašao “Darker Days Ahead”, koji je stilski bio drugačiji od onog njihovog standardnog D-beat/Crusta – sporiji i mračniji. Od ovog izdanja očekivao sam nešto slično. Međutim, kada sam čuo da se album zove “Fury”, kao da mi je zazvonilo negde u malom mozgu da neku pesmu tome sličnu znam… Kad ono, njihova stara pesma iz perioda pre “Darker Days” koja nikad nije snimljena u tom klasičnom Tragedy mid tempo Crust/D-beat stilu… Ostalo su izbacili na bandcampu tik pre nego što će sleteti u Evropu. Preslušao sam ga na brzaka ali nisam hteo detaljnije da ga ocenjujem dok ne poslušam fizičko izdanje. Uglavnom, na prvu loptu mi se dopao. Na koncertu sam za 15 evra pazario vinil, 6 pesama, 12” izdanje. Crno-beli omot sa fotkom nekog opustošenog krajolika i avionima u letu. Malim crvenim slovima u dnu napisano je “Fury”. Na poleđini – spisak pesama i silueta nekog vojnika. Unutra crni vinil sa crvenim nalepnicama i booklet, sa jedne strane fotka nekog improvizovanog ratnog groblja i vojnikom uz natpis: “corpse upon corpse as far as the eye can see” a sa druge tekstovi pesama, silueta njihove čuvene vrane i podaci o samom snimku. Ono što me je pre svega dojmilo je što su oni sami izdavači (Tragedy Records). Konačno, spuštam iglu na prvu pesmu.
“Leviathan” – Nakon kratkog i sablasnog intra kreće buka i tempo “kill kill over!” kao da su nastavili sa albumom “Vengeance” a ne “Darker Days…”! Ja oduševljen! Red ritam gitare red melodije, D-beat. Billy i Todd se smenjuju na vokalima, odlično ukomponovani. Tekst je u klasičnom crnom Tragedy stilu. Sledeća numera zove se “Enter The Void”, sporijeg tempa koji manje više vozi kroz celu pesmu i ima taj neki rokerski momenat, i na gitari i na bubnju. Ovde takođe pevaju naizmenično Billy i Todd, a tekst crnji nego prethodni. Poznavajući njihovu političku opredeljenost moglo bi se reći da pevaju o random čoveku kome se život svodi na ritam “kuća-posao” i teško egzistencionalno stanje… takav život oni nazivaju “void”. Treća pesma nosi naziv “Kick & Scream” na kojoj se vraćamo na brži tempo. Sjajan momenat pred kraj numere kada kreće melodija, dopro upakovana, malo Yannick malo Todd, uklapaju se u savršenu harmoniju a sve se završava visokim tonalitetom koji naglo prelazi u niski. Po meni ovo je verovatno najbolja pesma na ovom izdanju. B stranu otvara sada već stara numera po kojoj je album nazvan. Tekst upravo ima za temu gnev, i na njoj se vokalno smenjuju Billy i Todd. Sledeća numera je brza, zove se “Swallow The Pill” i govori o nekim svakodnevnim stvarima koje su nam servirane i nešto sa čim smo indoktrinirani od ranog detinjstva odnosno kako se nosimo sa tim. Još jedna brza pesma, koja zatvara album, zove se “A Life Entombed” sa tekstom o tome kako moćnici konstantno dolivaju ulje na vatru, sranja se gomilaju, i pitanje je vremena kada će običan čovek uzvratiti udarac. Nakon kratkog brejka, sporijeg, tišeg dela, pesma nastavlja u istom tempu te dodatno daje na snazi tu poruku revolta koji se budi. Sam album zatvara kratak epilog na klaviru koji zvuči kao prateća numera nekog crno-belog filma. Odlično izdanje i pre svega prijatno iznenadjenje. Novi Tragedy tempo, mid temo, melodija, prljavština, depra… Totalno suprotno sporaću kakav je “Darker Days” (koji smatram odličnim albumom), s tim što je ovo ispalo mnogo bolje nego što sam očekivao. Tragedy, you son of a bitch, čekamo vas na Balkanu ponovo, ali spustite se malo niže, što pre sa novim albumom!
(Zurke)

Tragedy records

Recenzija objavljena  u “Out of the darkness” #5, 10/2018

Pročitaj i:

OOTD na društvenim mrežama:

Scroll to Top