Često mi se desi da imam taj neodređeni osećaj ekskluziviteta i zbunjenosti kada negde u prolazu ili na društvenim mrežama naletim na The Cramps, možda i zbog toga što su „najneviniji strašni“ bend. Strašni, jer doza šoka koji su izazvali svojim pojavljivanjem na sceni te originalnim oblačenjem i performansima bili su u suprotnosti sa temama njihovih pesama koje su se bavile hororima i SF filmovima B produkcije 50ih godina.
The Cramps su čista nevina zabava koja se kroz psychobilly i rockabilly zvuk savršeno uklopila u ono što mali broj bendova uspeva da izgura, ostati svoj, prepoznatljiv i dovoljno interesantan da i nakon toliko godina i dan danas ih rado pustim, možda i sa većim žarom nego pre.
U knjizi Dicka Portera nalazi se dosta materijala koji je prikupljen 2007. godine za „History Of Rock n Roll Psychosis“. Nažalost nisam imao prilike da je pročitam ali sam negde zakačio informaciju da je „Journey To The Center Of The Crams“ njena gotovo revidirana i proširena verzija. Ova knjiga dakle pruža sjajan uvid u najsitnije detalje o ovom kultom bendu, presek diskografije kako oficijalne tako i nezvanične, puna je zabavnih anedota na koje ranije nisam nigde naleteo. Svakako, vredan primerak na polici s knjigama!
Okac