Srpska Umea Fest #8 // 13.07.2019. // CK13

Bome, ne sećam kada sam bio na svirci u gradu na kojoj je bilo više ljudi sa strane nego iz Novog Sada. Bar je takva situacija bila prvih sat vremena dok se klub nije napunio, a po nekoj mojoj proceni bilo je na kraju oko 120 ljudi, što znači puno, ali ne i krcato kako je često znalo da bude. Kada smo stigli Jens i ja, na bini je već bio beogradski bend Крах (ćirilicom), ime, sklopljeno od matorih njuški, aktivno na sceni neke dve godine. Prošle jeseni promašio sam ih kada su svirali u Domu B612, a nisam ih gledao ni pre toga u Suburbiji. Nakon završene pesme, skapirao sam da sam propustio samo prvu tako da mogu reći da sam konačno odgledao gotovo kompletan njihov set koji mi se baš dojmio. Sviraju odličan post punk, sa tekstovima na našem, na fazon brojnih aktuelnih španskih i francuskih imena. Uglavnom, beše to sasvim prijatnih 20tak minuta. U pauzi smo izašli u dvorište po dozu svežeg vazduha, a situacija se nije menjala, i dalje je bilo više gostiju nego ljudi iz Novog Sada. Lokalni Get Off My Property se okupio za ovu priliku, prvi put nakon dve godine ako se ne varam, pošto im se bubnjar vratio iz inostranstva, tačnije došao dečko na odmor. Imali su svoju ekipu ispred sebe, ali su mi nekako bili baš njanjavi, ako mogu tako da se izrazim. Klasičan teenage punk rock koji su i oni sami prerasli. Najveću pažnju publike privukao je debi nastup još jednog beogradskog benda. Reč je o Nagonu koji je oformljen tokom proleća i u kojem su veterani koji su aktivni na sceni već tri decenije. Vokal je Aca Čojs (za mlađe Aca Hitmen), Dane cepa bas, Dragan CW je gitarsita dok je za bubnjevima Borke. Nedelju dana ranije izbacili su na net prvu stvar koja ulazi u uvo na prvo slušanje. Cepaju garažni punk sa dobrim gitarama, fino doteranim aranžmanima i himničnim pevanjem. Scenski su pokidali, odnosno vidi se da je iza njih gomila odsviranih koncerata. Da ne znam, nikada ne bih rekao da im je ovo bio prvi nastup. Odsvirali su šest svojih i jednu obradu od Blitza i nakon nešto manje od pola sata sišli s bine. Baš, baš prijatno iznenađenje. Lokalni FYN je takođe pokidao. Ne volim, odnosno ne slušam fazon koji oni sviraju i uopšte ne znam ekipu koja to sluša, ali su oni toliko upeglani, navežbani i sigurni u sebe da tu nema greške. Ko ih nije zakačio, reći ću da u njihovoj svirci ima svega. U osnovi je moderan metal, prošaran sa dozom rocka, grungea, stonera i novog HC-a… Sve u svemu moćno, snažno i ubedljivo. Poslednji je nastupio Faim iz Denvera, petorka sa dve gitare i ženskim vokalom. Nisam ih nikada slušao iako sam negde u prolazu naleteo na to ime. Odvališe i oni pošteno. Nema zajebancije sa amerskim bendovima. Dođu u sklopu turneje, uigrani do perfekcije i to ne može da omane. Dobar straight edge HC sa punkom u osnovi, odlično pevanje, bubnjar odvalio, sva trojica likova sa gitarama satraše, ali je mali gitarista (za kojeg ne bih rekao da ima više od 15 godina i koji bi po visini bio najniži u War Engine) definitivno bio pobedik večeri. Sve u svemu, poslastica za kraj. Njihovim polusatnim nastupom spuštena je zavesa na još jedan Srpska Umea Fest. Žanrovski šareni, kvalitetni bendovi, lepa atmosfera tokom cele večeri i fajront u normalno vreme. Svaka čast!

 

 

Recenzija  objavljena u “Out Of The  Darkness” #7,  10/2019

Pročitaj i:

OOTD na društvenim mrežama:

Scroll to Top