Ovaj gig je najavljen bukvalno pre dve nedelje a razlog za to je to što je SNFU imao day off, a onda je uleteo Beč sa ponudom. Na zvaničnoj stranici benda među datumima turneje kao i na merchu koji su štampali Beča nije bilo. Dvoumio sam se da li uopšte ići. Nisam ih gledao ni onomad u Beogradu kad su svirali, niti sam ih slušao, pa minimum 3-4 godine. Ipak rešim da idem te kupim kartu u pretprodaji.
Zbog obaveza po gradu, zakasnio sam dobrih pola sata. Sve je počelo po planu u 20:30 ali taj prvi bend sam zakačio bukvalno na poslednje dve pesme. Sećam se da su pevali na nemačkom, da ih je pratilo 50tak ljudi ispred bine i da je na bassu cura. Do 21h sakupilo se preko 100 ljudi, što je super cifra jer je u pitanju ipak ponedeljak a i najavljenih gigova je stvarno previše u narednom periodu. Ceka se Chi Pig koga nisam video ni kod mercha a ni da po klubu bleji.
Izlaze svi sem njega, kreće bubanj da se namešta, bassista ga prati i prva stvar je „The Ceiling“. Izlazi konačno i on, u rukavicama i nekom blještavo suknja odelu sa cirkonima. Sjajno je raspoložen, mada moram priznati da izgleda očajno, ali uzimajući u obzir da ima 55 godina + kroz šta je u životu prošao (gledati dokumentarac Open Your Mouth And Say… Mr. Chi Pig) i da ima psihičke probleme, on je stvarno sjajno sve ovo izneo. Ređaju se dobro znani hitovi i meni manje poznate stvari, sa albuma iz 90ih i kasnije. Obojica gitarista odlični, sa Gipson Explorer gitarama zvuče besprekorno. Solo gitarista je vizuelno u rangu Chia-a, totalni raspad. Isusova brada, kosa neuredna, dugačka, raspojasan, na grudima neka jeftina tetovaža. Ali lik ubija kako svira.
Ceo nastup kanadskih legendi podeljen je u 5-6 celina između kojih je Chi terao ljude da ispričaju neke lokalne fore, da podjebavaju jedni druge. Pre početka pesme „Victim Of A Womanizer“ cimao je basistu da ga veže kaišem i dozvoli mu da ga oralno zadovolji.
Ispred bine sve vreme je bila masa koja je znala pesme, đuskala, i bend pomno pratila. Sve u svemu vrlo prijatna atmosfera. Do kraja je odsvirano regularne 24 stvari, s tim što je u drugom delu akcenat stavljen na onu BYO fazu i pesme poput: „I Forget“, „Broken Toy“, „ Gravedigger“ , „Misfortune“… Jedini break je napravljen sa „Painful Reminder“ koju je Chi prepustio ljudima da pevaju.
Nakon sat i nešto dlaze ali, vraćaju se jer se bukvalno niko iz kluba nije pomerio sve vreme dozivajući ih da sviraju još. Na bis, Chi izlazi sa prasećom maskom, i bend cepa još 3 stvari: „Shes On A Menu“, „Erics Had A Bad Day“ i za kraj „The End“. Dobrih sat i po je trajao nastup, ako ne i jače. Chi je još dugo nakon silaska sa bine ostao u klubu, motao se oko mercha, pričao sa ljudima, fotkao se, potpisivao postere i ploče… Sve u svemu sjajan frontmen, uz zaključak, da sutra imam priliku opet bih išao da ih gledam!
Text + fotke by Nemanja