Singapore Blasting Evening, 30.03.2014.

Još jedan vikend gig ili bolje rečeno mini fest sa čak 11 bendova od kojih sam odgledao pola. Kada sam stigao u klub oko 5:30, prva dva sastava (The Psalms i Hollow Threat) su već odsvirala svoje a na pola nastupa bili su Buzzkill.  Tačnije odgledao sam njihovih par poslednjih pesama, zvučali su OK, školski primer punk-hardcorea.

Backlash su mlad lokalni bend koji nema bas gitaru, dakle na bini su bili samo gitarista, bubnjar i vokal. Iako nisu nešto uigrani potrudili su se da pruže maksimum. Pevač, pun energije, brzo je splasnuo obzirom da je njegov mikrofon bio prilično tih pa je nakon par pesama povukao ručnu kako bi izgurao svirku do kraja.  Inače ovaj bend svira klasičan thrash crossover.

Abrasion je još jedan furiozni, brz domaći bend bez bas gitare. Takođe su trio, s tim što gitarista peva a osim bubnjara tu je i lik sa nekim semplovima. Pevač je nekoliko puta silazio u publiku koja je u to vreme brojala nekih 35 ljudi, a nakon poslednje stvari skočio je preko bubnjeva, u stilu Kurt Cobaina, što je prilično ne-singapurski!

Sete Star Sept je bolest, klasična bolest! Prošle godine sam ih gledao u Baltimoru i bili su OK, a ovo je bilo sjajno. Sviraju grind, možda bih čak pre rekao noise metal. Namestili su se za menje od pet minuta i krenuli da kokaju, svirali su koji minut preko pola sata, prepuni energije uspeli su da uzdrmaju celu salu, čak i one mirnije posetioce iz poslednjih redova. Uspeli su da nateraju i ekipu crust pankera (uključujući i par Evropljana) da skaču iako muzički nisu njihov fah. Ovi su čak do kraja nastupa završili u prvim redovima i palili se kao da su im omiljeni bend. Sate Star Sept su duet iz Japana. Bubnjar pegla kao ritam mašina dok je bas gitaru svira riba koja je i pevačica. Iako sve vreme vrišti i urla, njeno pevanje itekako ima melodije i ritma. Devojka je toliko živa i energična da je to prosto neverovatno. Završila je nastup uz vrisku tako što se sva u transu valjala po bini sa bas gitarom. Kad je sve utihnulo, najnormalnije je ustala i ljubazno se zahvalila publici. Nadrealna scena.

Ekologist Morker je takođe duet vredan pažnje. Ovde su uloge zamenjene pošto devojka sedi za bubnjevima a basista/vokal je muškarac. Atmosfera na njima je bila prilično mlaka iako su oni zvučali OK. Sviraju pozni punk sa nekim funk i groove delovima što zvuči interesantno, ali su im tekstovi na švedskom tako da nisam razumeo ni reč. Nažalost, nakon njih morao sam da krenem tako da sam propustio tri poslednja benda, jedan iz Bornea i dva iz Indonezije za koje sam čuo da su imali problema na granici.

I dalje imam problem da razumem gig kulturu u Singapuru. Nekako mi deluju neorganizovano i rezervisano. U suštini to je klasična DIY filozofija samo što na svirkama izgleda kao da bendovima nije bitno ko i koliko ih ljudi gleda, publika takođe nije nešto preterano upućena dok su i organizatori totalno ravnodušni, kako prema onima na bini tako i prema onima u masi. Nijedan bend nije imao podršku svih prisutnih, nego se publika redovno menja, dok su jedni unutra drugi su napolju, piju, puše, ćaskaju. Možda bi sve bilo drugačije da je u klubovima dozvoljeno pušenje.

Ivan

Pročitaj i:

OOTD na društvenim mrežama:

Scroll to Top