Harley Cro-Mags Flanagan, Lifesick // 08.12.2017 // Arena, Beč

Harleya sam propustio prošle godine u Minhenu, jer nisam mogao da se iskobeljam sa posla. Međutim, ovog puta eto njega iza ćoška te nije bilo nedoumice. Nisam se ni sa kim dogovarao jer sam bio u sveopštem ludilu sa vremenom. Nisam ni kartu kupio, te tako uštedeo par evra, nego sve ostavio za poslednji dan. Dolazim solo, na vreme. Odlazim ispred velike sale Arene, kad tamo red. Stanem uredno i tek nakon par minuta skontam da je to red za gig nekih zlih metalaca. Dobro da se nisam ispalio. Prebacujem se ispred manje prostorije, tamo čitavih desetak ljudi. U 20h puštaju nas unutra, što znači da neće ništa kretati još dobrih pola sata ako ne i više, što se retko dešava u Areni. Ubijam vreme u fotelji u hodniku u kojoj sam ladno mogao da zakuntam koliko me je sabijao umor. Prostor se polako punio, dolazi još par poznanika sa kojima provodim vreme. Odlazim do štanda a tamo sem onog Hard Core mercha nema ničega. Kažu da je i knjige prodao na prvih par datuma turneje. Šteta, dvojica ortaka iz Srbije su mi je naručili. Nakon gotovo sat vremena pojavljuje se prvi bend o kome pojma imao nisam. Lifesick. Danska,ali jbg ni nalik sjajnom Night Fever-u. Zika je drž ne daj, malo talme, malo beat down, malo urla malo growluje, čak lik i pesme najavljuje tako što urla. Uvek se pitam da li te tour booking agencije imaju samo računicu prilikom odabira bendova ili po nekad stanu da razmisle koliko bendovi uopšte idu uz headlinera?! Ova kombinacija definitvno je totalni promašaj. Nakon 25 minuta Danci silaze sa stejdža, a nekih 250 ljudi čeka da se ekipa proverenih muzičara popne na binu.
Prostor se u međuvremenu solidno popunio i oko 22h eto njih. Na bubnju je Garry Sullivan koji je nastupao i na onom reunionu Cro Mags-a 2001. dok su Harley i Joseph imali kratak period dobrih odnosa i nastupali zajedno. Na jednoj gitari je još jedan kromanjonac, Gabby gitarista sa albuma „Alpha Omega“. Na ritam gitari je Alexander koji je novajlija, barem ga ja pre nisam vidjao. Oko 22h pojavljuje se Harley u kostimu Deda Mraza. Naravno dočekan je aplauzom… Odmah kreću sa “We Gotta Know”. Zvuk sjajan, oni perfektno uvežbani dok je publika malo statična, ali OK tek je početak. Onda pravi pauzu i poziva ljude da priđu, što su svi i uradili pa je ispred bilo solidno popunjeno ali opet ne da bi prouzrokovalo da se napravi sardina koja bi garantovala super štimung. Pita „šta želite da sviram?“, na šta dobija dogovor „Best Wishes“. Verovali ili ne, još par puta je postavljao isto pitanje i dobijao isti odgovor, bukvalno svi su nabrajali pesme sa drugog albuma. Ispred njega nema setliste, već sviraju kako se u tom trenutku dogovore, šta im dune.
Nastavljaju sa „Guilty Until Proven Innocent“ koju Harley najavljuje kao pesmu nastalu nakon malog incidenta iz 2012. Ta se nadovezuje na „Don’t Tell Me“. Nakon nje usledila je kraća pauza tokom koje on skida kostim, majicu bukvalno cepa jednom rukom i poziva ekipu koja stoji pozadi sa: „Yo what’s up motherfuckers are you afraid of Santa? Come closer“. Ide „Malfunction“ koju je lagano mogao da prepusti ljudima jer su je svi pevali dok je on ostavljao srce na bini. Čovek toliko ima energije i toliko daje sve od sebe da je to neverovatno. Uz par kratkih pauza otpeglano je nekih 15-tak pesama. Nije odsviran ceo „Age Of Quarrel“, već je to više bio presek njegove karijere. Čak je svirao i jednu ili čak dve stvari sa „Alpha Omega“ albuma. Sjajna lista, sve zvuči besprekorno. Činjenica je da fali John na stvarima sa debi albuma Kromanjona ali za one sa „Best Wishes“ čovek ubija kako peva. Najviše ga jebe to što ima previše energije pa se toliko zanese svirajući bass i skakanju da je par puta omašivao tekst. Nakon pune tri decenije od izlaska klasika on i dalje ima neverovatnu energiju. Prosto nestvarno. Do kraja su se izređale: „Death Champs“, „Down But Not Out“, „Age OF Quarrel“,  „Days Of Confusion” „Apocalypse Now“,  „Sign Of The Times” i „Hard Times“. Regularni deo je trebao da završi sa „Life Of My Own“, ali ne, odsvirali su još dve nove, jedna se zove „Discipline Equals Freedom“ dok je druga, „Its All Good“ koja se pojavila pre mesec dana. Za sam kraj peglaju „Don’t Thread On Me“ koju su otpevali likovi iz prvih redova dok je on divljao na bini. Nakon 65 minuta bend se povlači i to je to. Ostao sam posle svirke još kratko u klubu. Harley se pojavio u publici. Svi su ga cimali, grlili ga, čestitali mu, slikali se sa njim, molili ga da im potpiše knjigu. Svakog je naravno ispoštovao, rukovao se, odgovarao na brojna pitanja a nekim likovima čak kupio pivo. Svaka čast! Sve u svemu odličan cert! Ako budete u prilici da ga negde gledate, nemojte da se dvoumite. Zvuči predobro.

 

Text i fotka. Nemanja

 

 

 

Pročitaj i:

OOTD na društvenim mrežama:

Scroll to Top