Maximum R`n`R, #429, februar 2019.

Sigurno par godina unazad nisam držao Maximum u rukama. Biću iskren, bez obzira što se o kvalitetima ovog kultnog fanzina ne raspravlja, ne sećam se da sam ikada u bilo kom broju naišao na 50% onoga što me zanima. OK, nekada sam ga čitao bez preskakanja, od korice do korice, iako me nikad nije sve zanimalo, ali gde sam smeo reći da mi se nešto ne sviđa… Sećam se, tamo neke, 1990. kada sam dobio desetak starih brojeva od Galeta, nisam se odvajao od njih… I danas čuvam intervju sa Agnostic Front i NY/HC scene raport iz tog doba. U vreme novosadskog Maximuma pazario bih svaki broj koji bi se pojavio. Posle sam ih nabavljao sve ređe, ali nisam propuštao priliku da ga se dokopam kad god bih negde preko naleteo na njega. Od nedavno, beočinska ekipa je preuzela na sebe distribuciju za Srbiju i svaka im čast na tome. U međuvremenu, Maximum R`n`R je oglasio zvanično gašenje a ja sam se na svirci u CK13 počastio sa prva dva broja objavljena ove godine. Činjenica je da je štampanu reč odavno progutao internet ali sam ubeđen da je ovaj fanzin mogao da nastavi da živi… Ne bi bilo tragično da su izlaženje proredili na recimo 6 brojeva godišnje ili da nisu forsirali toliki broj strana. U februarskom broju recimo, nakon par strana kolumni, narednih čak 70 zauzimaju top liste kao i najbolje live fotke od nekoliko fotografa. Sve to je, s obzirom koliko ima praznog prostora okolo, moglo stati na duplo manje srtana. Ali, OK, ljudi su se držali šablona pa dok ide… Potom sledi par intervjua i na kraju brdo recenzija. Ubedljivo najzanimljiviji deo je priča upravo o beočinskoj Underground Disco ekipi, kako je Nebojša upoznao Petra i kako je punk poremetio vekovnu svakodnevicu u malom sremskom mestu nedaleko od Novog Sada. Jedina greška napravljena je na stranici sa infosima “Beočin Bands” gde se nalaze: Shoplifters, Deep Steady, Casillas, Ground Zero, Vršnjačko nasilje, Tu ima zvuka, Niyazov… Hm, ne kapiram, to su valjda bendovi koji imaju jednog člana iz Beočina. Dizajn, prelom, broj strana, kvalitet papira i štampe, sve je isto kao nekad. Rekoh kvalitet štampe… odoh treći put da ribam crne ruke.

Recenzija originalno objavljen u “Out of the darkness” #6, 04/2019

Pročitaj i:

OOTD na društvenim mrežama:

Scroll to Top