Converge – Dusk In Us, LP (Deathwish/Epitaph)

Kada sam malo podrobnije istražio bend Converge skapirao sam da imaju brutalnih pesama koje odlikuje teška matematika koju retko kada mogu da podnesem, ali definitivno u njihovoj dugogodišnjoj karijeri dominiraju hitovi. Bend ništa nije novo izbacivao od “Jane Live” koji je izašao prošle godine, koji je u suštini live izvedba albuma “Jane Doe”. Pre toga izbacili su album 2012. Tako da je singl “Eve” koji je izašao početkom 2017. ukazao na povratak ovog benda novim izdanjem. Sa svojim stilom i dužinom nagovestio je da će pesme na novom albumu biti sabijačina i ne preterano petljanje sa matematikom. Potom su na netu izbacili još koju pesmu sa dolazećeg albuma koje su takođe trajale ispod 3 minuta i definitivno ubile svaku sumnju da album može biti loš. Nedavno sam naleteo na neki intervju u kojem su otkrili da su oni ceo singl “Eve”, kao i EP, odnosno “Dusk In Us” snimali u cugu ali nisu uspeli da se dogovore šta će izbaciti na albumu pa su onda sve to rasparčali u tri dela i sva tri kidaju. Vinil “Dusk In Us” pazario sam tokom boravka u Berlinu, pa da počnem od prvog utiska a to je omot koji je radio njihov pevač i u klasičnom je Converge stilu – ljudska figura pod nekim platnom, u ruci drži klasje, uz mnoštvo detalja, crno-srebrne nijanse koje se presijavaju kao dobro uglancani metal. Pod rukom ozbiljna gramaža. Ploču otvaram tek kad sam stigao kući u Sombor. Ispada mi ozbiljna “knjiga”, dizajn isti kao i na prednjoj strani. Krećem da listam, na levoj strani je naziv pesme (ukupno ih je 14), na desnoj odgovarajući tekst, uz brdo detalja. Dizajn kida. Pesme su kratke i nabijene energijom, nema previše pametovanja i većina ih je jednostavna što ih je učinilo mnogo prijemčivijim za uši i definitivno imaju taj catchy vibe. Izdvojio bih nekoliko najupečatljivijih, ličnih hitova poput: “Under Dures” i “I Can’t Tell You About The Pain” koje su brze i dinamične sa teškim deonicama kao i pesma po kojoj album nosi ime a koja je savršeni sporać za kraj A strane. Drugu stranu otvara fantastična “Wildlife” a za njom i “Murk & Marrow” koje kidaju. Zatim kreće bas deonica koja dominira kroz celu pesmu “Trigger”… Potom sledi mid tempo na pesmi “Broken By Light” kao i “Canibals” sa savršenim nabod delom na kraju… B strana nekako ima više udarnih pesama u odnosu na stranu A. Definitivno najveći hit na albumu je “Reptilian”, pesma koja ga zatvara, sa sablasnim istočnjačkim uvodom koji prelazi u apsolutni pakao. Srednjeg je tempa koji fino vozi od početka do kraja kada ga bukvalno zakuca i izaziva eksploziju energije za savršeni kraj.
(Zurke)

Deathwish / Epitaph

Recenzija objavljena  u “Out of the darkness” #5, 10/2018

Pročitaj i:

OOTD na društvenim mrežama:

Scroll to Top