Beach Rats – Wasted Time, 7” (Bridge 9)

Ide Ari iz Lifetime ulicom i sretne ekipu iz Bouncing Souls.
– Jesi čuo ko se doselio u naše selo pored okeana?
– Šta, ko?
– Brajan Bejker.
– Ajme!
– Aj ga cimnemo da napravimo bend.

I nije vic – tako nekako biva u Azburi Parku, mestašcu na plaži u Nju Džerziju. I očas posla portali pričaju o novoj supergrupi koja je za dan spržila i izbacila EP, što je malo dosadno i ne toliko pank, kao ovaj je svirao ovde, onaj onde, jedino bubnjar nije nigde, jadan. Al’ naravno da nećemo svi ostati imuni na supergrupa priču, odnosno novi bend nekog od tih tipova – ja sam npr. sucker za sve što ima veze sa Lifetime-om. Ari Kac, poznat po svom uplakana beba-hrapavom glasu, nakon brojnih elektro projekata, u skoro pedesetoj snima najpankerskije izdanje posle “Hello Bastards”. Nažalost, vokal mu nije tako hrapav više, a na ovom izdanju je po prvi put i malo tiši i utopljen u miks. EP ima pet pesama u nekih devet minuta, i sve zajedno ne zvuči loše. Neće oduvati one koji se nalože kad čuju ko je sve u bendu, ali ima svoj zvuk koji je kao malo pankerskiji i prljaviji Lifetime, sa kalifornijskim (Descendents i Circle Jerks, ne NoFx) i 80s hardkor prizvucima. “Lonely For The Night” je npr. lep melodični hardkor, sa sporijim delom koji zazvuči kao Bad Brains, pa i vokal ima lep eho efekat koji dodaje tom utisku. U “Stay All Night” Ari opet peva o slušanju ploča noću sa drugarima (o čemu je pevao i pre 12 godina na poslednjem Lifetime albumu), pesma liči na Lifetime, s tim što ima kul solo na kraju.”Sports stink”? Asocijacija na 7 Seconds je na mestu, s tim što ima kul sporiji deo na kraju, a tekst je takav da možeš da poveruješ kako stariji čovek ima potrebu da kaže kako ga sport smara, svo to grupisanje, fejk prodavanje priča o sportistima koji su ponikli iz blata itd. No team, no rules, no sides, no follow, no culture, it’s all jive, kaže. “Skins, Brains And Dubs” ima strava Dag Nasty deo na kraju, verovatno najboljih 20 sekundi na EP-u. Zato je Bejker majstor, doda malu foricu u jednostavan rif, i eto magije. Zato je i ova vrsta muzike super, jer je najteže napraviti dobru jednostavnu pesmu. Za kraj “Wasted Time”, pank rok stvar u kojoj se čuju gore pomenuti kalifornijski uticaji. Tekstovi su dovoljno zanimljivi da zaintrigiraju i uvuku čitaoca-slušaoca u svoj svet, ali ne toliko poetični kao Lifetime. Ovde se pominje slušanje ploča i pušenje gandže, ima više parola koje ne nose toliko značenja. Ari je prešao put od hermetične poezije do lajni koje više liče na Murphy’s Law (shit’s too hard, world’s so mean, you’ve got no choice, records + weed). Ko ima internet, klik na Jutjub, pa možete preslušati i sami, neće biti Wasted Time.

(Lopušina)

 Bridge 9

Recenzija objavljena  u “Out of the darkness” #5, 10/2018

Pročitaj i:

OOTD na društvenim mrežama:

Scroll to Top