Kolumne

Kutinska Baraka

Kutinska Baraka. Legendarna “drvena kućica na kraju grada” svoje mjesto pod nebom našla je u industrijskoj zoni, neposrednoj blizini lokalne tvornice umjetnih gnojiva. Isto tako bila je oslonjena uz bok lokalne pekare, ispred koje se pak u sitnim noćnim satima znala stvarati fuzija posjetitelja koncerata u Baraci, radnika koji su odlazili ili dolazili u jednu od smjena i “šminkerske” ekipe koja je vođena alkoholnom gladi ovdje dolazila “ubiti” premastan burek. Ispod tvorničkog dimnjaka od 1996. do 2014. godine činila je oazu alternativne slobode i stvaralaštva te je kroz sve te godine “odgojila” generacije ljudi koji se nisu željeli utopiti u sivilo i/ili ludilo jednog provincijskog grada.

Cijela priča oko kutinske hardcore i punk scene svoj najveći zamah dobiva početkom 90-ih. Tih godina ratno ludilo plesalo je svoj smrtnički ples nad glavama mladih ljudi koji su se, ne svojom voljom, jednostavno morali prilagoditi životu u ratnim skloništima uz zamračenja i zvukove granata. Nekolicina “klinaca” koji su samo željeli živjeti svoju mladost bez straha koje je donosio ratni vihor, nosila je u sebi određenu razinu bijesa i energije koju su odlučili iskazati kroz kreativan rad. Svoj “kanal” izražavanja našli su u hardcore pokretu.

Djed Pavleta i Lane Vučinić, dvojca koji će kasnije odigrati veliku ulogu na kutinskoj alternativnoj sceni, a i danas je još uvijek igraju na onoj hrvatskoj, bio je tajnik lokalnog kluba pčelara koji su ujedno i posjedovali omanju zgradu naziva “Pčelarski dom”. Sve je započelo Pavletovim činom “krađe” ključeva navedenog doma te useljavanjem nekolicine lokalnih mladaca koji su nekako “sklepali” opremu za prve probe.

U “Pčelarskom domu” i oko njega nastaju prvi bendovi poput Pić, Svi predsjednikovi ljudi, 411 (kasnije preimenovan u puno popularniji naziv Razlog za), Kurac Od Ovce – K.O.O., Cruz C, Bakanali… Iako navedeni bendovi nisu nužno dijelili isti glazbeni smjer, vezala ih je želja za sviranjem. Naravno da sva ta zbivanja u i oko doma te cjelovečernja ruženja nisu mogli proći nezapaženo, iako su akteri navedenih bendova, kako bi mogli koristiti prostoriju, postali i članovi pčelarskog društva te sudjelovali na sastancima istog. S pčelarima i njihovom ljubavi prema pčelama dijelili su jedino zvuk zujanja gitarskih pojačala koja su nekada podsjećala na zvukove navedenih kukaca.

Odjednom, u domu za njih nije bilo struje ili im jednostavno nije bio dopušten boravak i održavanje probi… “Pčelarski dom” za njih je postao nedostupan, a oni iz njega bivaju prognani. U cijelu priču, kasnije od velikog značaja za alternativnu kutinsku scenu, ulazi jedna garaža, odnosno podrum koji nastaje novo mjesto okupljanja lokalne mladeži željne glazbenog izražavanja. Spomenuta garaža / podrum bila je smještena u sklopu obiteljske kuće Miroslava Antića Cuca koji je ujedno bio i bubnjar nekolicine lokalnih bendova. Iako su u njoj već svirali, pa čak i snimali demo radove neki lokalni bendovi poput Buthcer’s Bill, Anal Attraction, Otpisani i mnogih drugih , ona dobiva sve veću važnost za kutinsku glazbenu scenu.

Sredinom 90-ih godina u Kutini je stvorena kritična masa ljudi koji su bili pripadnici hardcore glazbenog pokreta. Na svojoj važnosti i veličini dobivaju organiziranjem koncerata u nekoliko kilometara udaljenom selu imena Voloder, ali i prvim Organiziranim kaosom, festivalom koji će ove godine zabilježiti svoje 20. izdanje.

Ratos De Porao, 24/05/1998 @Baraka

Krajem 1995. godine javlja se ideja da se nešto široj kutinskoj publici, ali i rastućoj Hrvatskoj hardcore i punk sceni predstavi nekolicina kutinskih bendova. Ona će se i realizirati 05.01.1996. godine u diskoteci “Hrvatski sokol” koja se nalazila u sportskom centru u Kutini. Događaj koji će tek kasnijih godina prerasti u festival nosio je naziv Organizirani kaos i na njemu su nastupili kutinski sastavi 411 (Razlog za) , K.O.O. i Pić, a kao gostujući bendovi pridružili su im se samoborski Deafness By Noise i Confusion Totale iz Pule.

Na rukom izrađenom plakatu stajao je upečatljiv poziv za događaj: “Jesi li dovoljno hrabar da prihvatiš istinu?! … ili su ti draže jeftine doze utjelovljene laži? Jesi li dovoljno odlučan da dođeš?! … ili ti je praznoglava dance oligarhija podčinila sve tendencije i amputirala dušu? Da li si čovjek ili voštana lutka? U svakom slučaju, mi u petak 05.01.1996. u diskoteci Hrvatski sokol (s početkom u 21h) razbijamo zgradu snova i iluzija i sve se raspada u jedan jedini tren…” Još jedna veoma važna stvar na plakatu bio je i natpis: “Hardcore against hard drugs”. Tijekom ratnih i poratnih vremena teške droge uzimale su svoj danak čak i za mali grad kao što je bila Kutina. Na sam slogan vjerojatni utjecaj imali su i hardcore youth crew bendovi koji su poslužili kao inspiracija mnogim kutinskim. Iste godine, točnije 12.12. na istom mjestu gostuje popularni kalifornijski hardcore sastav Ignite praćen Racial Abuse-om iz Austrije i kutinskim K.O.O.

I taman kada je hardcore pokret u Kutini rastao počeli su se javljati i nešto veći problemi s prostorom za održavanje proba glazbenih sastava, organiziranje koncerata i samu scenu općenito. Nije tajna da je kutinska javnost svakako, ali sigurno ne blagonaklono gledala na “neke nove klince” koji su stasali u gradu. Međutim, pojavila se je iskra nade u vidu drvenog objekta u industrijskoj zoni koji je prvotno bio radnički restoran, a kasnije vojni objekt tada napušten i opljačkan. Grad daje na korištenje navedeni prostor neformalnoj inicijativi HCM – hardcore mladost koja je bila poduprijeta formalnom udrugom KCM – Kulturni centar mladih. Organizirane su prve radne akcije i objekt je potpunosti uređen HCM snagama i stavljen u funkciju 1997. godine. Klub je dobio naziv Baraka. Drvena kućica nekada napuštena i uništena bila je spremna za nalet pozitivne energije.U nju useljavaju kutinski hardcore bendovi Razlog za, Cruz C, Bakanali, K.O.O., Juventus, Pić, Lud ko’ čep… Ubrzo Razlog za snima svoj prvi album naziva “Naš bijes je naša snaga” i organizira njegovu promociju u Baraci. Bilo je to ujedno i drugo izdanje festivala Organizirani kaos koji je održan 31.05.1997. godine, a uz Razlog za nastupaju K.O.O. i Bakanali iz Kutine, Kontra iz Karlovca i Bez panike iz Čakovca. Ubrzo i K.O.O. u Baraci snima svoj album Slijepima. Kutinska hardcore i punk scena bila je na svom vrhuncu.

Kroz naredne godine Baraka je bila domaćin mnogim hrvatskim glazbenim sastavima poput FNC Diverzant, Nula, KUD Idijoti, Paruzija, I Don’t Think So… , ali i inozemnim poput Wanda Chrome & The Leather Pharaons (SAD), Lubego Surfers (Švicarska), Those Who Survived The Plague (Austrija) , Ratos de Porao (Brazil)… No, Baraka je čak i onako udaljena od središta grada i “bačena” na njen rub među štakore i poroznu drvenu konstrukciju i dalje mnogima bila trn u oku. Policijske racije bile su redovne, iako vrlo često bez uspjeha. Od strane policije, gradskih vlasti i mrzitelja Barake tražila se ta toliko željena droga koju su željeli povezati s ljudima koji u Baraci djeluju ili su jednostavno njeni posjetioci. Tražio se incident, nešto što će dovesti do njenog konačnog zatvaranja. Ali nikada nije ništa od toga nađeno. Osim možda “ilegalnog” šanka koji je omogućavao zatvaranje financijske konstrukcije kluba.

Razlog Za @Baraka, 2004.

Sem glazbenih događanja Baraka je bila i mjesto kreativnog izričaja. U njoj su nastali fanzini poput Ponos provincije, Baya Batak, Red Room Hell, Unmasked Creeper… , kazališna skupina Nezavisni teatar Baraka – NTB i pokret protiv zbrinjavanja radioaktivnog otpada na Moslavačkoj gori. S nekom novom generacijom ljudi koji su dolazili u Baraku nastali su i novi glazbeni sastavi poput all girl benda La Kurtizana, Panj, Rejected, James… James who?…

Kutinski bendovi Razlog za i Bakanali bili su jedni od prvih hrvatskih bendova koji su nastupili u Vukovaru nakon mirne reintegracije. Isto tako, nakon što je rat bio okončan, Baraka je među prvima ugostila bendove iz Srbije i BiH. Razlog za je nakon rata odradio turneju po bivšoj Jugoslaviji… Baraka je rušila zidove netrpeljivosti i netolerancije.

Kako je Kutina bila provincijski, omanji grad, tako je i 80-ak kilometara udaljeni glavni grad Zagreb godinama “krao” njene ljude. Iz Kutine se u Zagreb išlo studirati, raditi i to je na njenu populaciju ostavljalo velike posljedice. Generacije koje su utemeljile Baraku i “nosile” je na svojim leđima odjednom su odrasle. Džeparce su zamijenile plaće, djevojke i momke su zamijenili muževi i žene, noćne izlaske roditeljski i poslovni sastanci… Vrijeme je uzimalo svoje i unatoč svoj borbi protiv njega, polako ali uporno ono je dojučerašnje “klince iz Barake” pretvaralo u ljude s poslom, stanom, autom i kreditima. Cruz C je nestao, K.O.O. se raspao, Bakanali su prestari svirati, La Kurtizana također… Od svih kutinskih hardcore pionira na životu je ostao samo Razlog za, iako se snimanje njihovog posljednjeg albuma oduljilo na veoma dug period, u međuvremenu izmijenilo nekoliko članova benda te je izdan samo jedan singl “Crvene zore”. Konačna odluka o prestanku njihovog aktivnog sviranja donesena je nakon koncerta u Slavonskom brodu koje ga su, kako je to rekao Iko: “odsvirali preko kurca i za kurac”. Odlazak Razlog za bio je i konačan čin prestanka aktivnog djelovanja prve generacije i ujedno utemeljitelja Barake. Još uvijek su dolazili na koncerte, ali nisu više toliko aktivno sudjelovali u njenom radu.

La Kurtizana @Baraka, 2001.

Baraku tada preuzima mlađa, takozvana druga generacija koja je bila nešto više povezana s radom Kulturnog centra mladih u Kutini. Bili su to srednjoškolci, pretežito 1986. godište poduprijeti starijim, iskustvenijim kolegama. Fanzini su otišli u povijest, kao i HCM izdavanje albuma, ali Baraka je i dalje bila veoma važan faktor alternativne scene Hrvatske, iako klubovi ovog tipa više na njoj nisu bili tolika rijetkost. Osim koncertne sezone i u narednim godinama stvaranja novih glazbenih sastava poput Suhi kruh i malo masti, Mymoon, Moltencore i Gregzeye organizirane su i akcije podrške lokalnom društvu za napuštene životinje imena Faun, kao i kampanja “Bukom protiv predrasuda” u kojoj se davala podrška Eli i Nini, dvama djevojčicama oboljelima od HIV-a koje su došle živjeti i nastaviti svoje osnovnoškolsko obrazovanje u Kutini.

U međuvremenu, Iko iz Razlog za je mučila činjenica kako nije stavio konačnu točku na njihovu karijeru te ponovno okuplja bend za potrebu devetog Organiziranog kaosa. Bila je to večer potpunog old school hardcore delirija. Drvena kućica bila je premalena za sve koji su željeli još jednom vidjeti kutinske hardcore Bogove na djelu. Uvodni gitarski riff praćen s “Kažu da vrijeme čini svoje i svaka ljepota doživi kraj…” potrgalo je fizičku i emocionalnu barijeru koja je tada odvajala bend od publike. Do kraja koncerta bend je svirao na minimalno dostupom prostoru na bini koja je bila pretrpana ljudima.

Nakon ovog izdanja Organizirani kaos je premašio dotadašnje fizičke dimenzije kluba i dobiva koncept open-air festivala u dvorištu ispred Barake, a uskoro dolazi i do smjene još jedne generacije Barake.
U ovom periodu nastaju bendovi poput Govna i F.L.S. Uz aktivno jačanje scena ostalih gradova, ova kutinska počela je polako gubiti korak. Više nije bilo klinaca koji su se željeli izraziti kroz “nabijanje” po instrumentima. Posljednje navedenoj generaciji kojoj je Baraka ostavljena na upravljanje postavljeni su teški zadatci održavanja kutinske alternativne scene i borbe s veoma trošnom konstrukcijom kluba koja je trebala hitno uređenje, a koje nije bilo u mogućnosti provesti zbog godina neriješenih imovinsko-pravnih odnosa između Grada Kutine i lokalne tvornice umjetnih gnojiva Petrokemije d.d. na čijim zemljištima se objekt nalazio.

Ova generacija svojski je odolijevala svim pritiscima, ali oni koji su Baraci željeli zlo nisu spavali. Već nekoliko puta klub je bio žrtvom provala u kojima je počinjena značajna materijalna šteta, ali ona najveća dogodila se je 2014. godine. Dvije osobe odlučile su u noćnim satima napraviti rupu u zidu između Barake i nekadašnje pekare na koju se ova oslanjala i provaliti u sviraonu u kojoj je bila pohranjena oprema za održavanje koncerata. Šteta je financijski bila golema. Policija nije mogla pronaći počinitelje, ali je to pošlo za rukom osobama koje su tada bile zadužene za rad Barake. Dio pokradene opreme je uništen ili preporodan dok je jedan veoma mali dio spašen. Suočena s nedostatkom opreme i lošom konstrukcijom Baraka je još uvijek odolijevala svim neprilikama, ali nažalost nije tako mogla vječno. Neplaćeni računi su se gomilali te je nekoliko puta Baraci isključena struja, a dio konstrukcije krova je urušen. Zbog sigurnosnih razloga klub Baraka prestaje sa svojim aktivnim radom 2014. godine.

Oni koji su godinama željeli vidjeti Baraku na koljenima sada su, nakon 18 godina, napokon trljali ruke.

Međutim, kao što je to uvijek i bilo, Baraka nije bila samo drvena konstrukcija ili skela koja ju je držala. Ona je bila obilježje mentaliteta slobodne, alternativne Kutine. Mjesto na kojemu su svoju slobodu došli izraziti mnogi ljudi ovog malog provincijskog grada. Ona je bila mješavina one većine koja je bila dio scene i s namjerom došla pogledati koncert i onih koji su u nju došli gotovo usput iz potpune radoznalosti te bivali u njoj objeručke prihvaćeni. Kako je to opisao Marko Vidojković, pjevač grupe On The Run nakon koncerta njegovog benda u Baraci: “Počeo sam da pevam i gledao nasmejana lica u publici. Cupkali su, to je bilo dobro, to je bilo jako dobro. U Beogradu te na prvoj pesmi samo namrgođeno gledaju, dele ocene, surovi pozerski žiri koji lovi greške i gleda šta si obukao. Odsvirali smo još dve, a onda sam ja zaurlao “On The Run, Beograd!” i oni su svi počeli da se deru i da mi mašu. Na sledećoj su potpuno odlepili. Šutirali su se, skakali, grabili se za majice, nosili jedni druge. Pevao sam i oni su pevali sa mnom, iako nisu znali nijednu jedinu reč. Bili su oduševljeni, bio sam oduševljen, pakao i raj, grom i pakao, munje i gromovi, bili smo kod kuće. Skakali su na mene i grlili me. Grlio sam i ja njih, bili su to moji najnoviji najbolji prijatelji, najbolja publika u svemiru, na sred auto puta Beograd – Zagreb. Gledao sam ih kako padaju u srču, kako šutiraju jedni druge, nemilosrdno, nema tu podizanja, kad padneš, izgaze te, pravi pank, prava stvar. Udri, skači, vrišti. Nije bitno ko svira, da li je Srbin ili Hrvat ili muško ili žensko.”

Nakon gotovo dvije godine neaktivnosti, krajem 2016. okuplja se i tzv. četvrta generacija Barake koja je sastavljena uglavnom od ljudi koji su činili onu drugu i treću generaciju. Scena u Kutini jednostavno nema smisla bez jednog ovakvog kluba. O tome govori i činjenica kako danas u Kutini djeluje samo jedan jedini autorski bend sastavljen od nekadašnjih članova grupa Panj, K.O.O i Suhi kruh i malo masti.
Iste te godine pokrenuta je inicijativa pod nazivom #HOCEMOKLUB u kojoj se, između ostalog, tražilo dodjeljivanje napuštenog čvrstog objekta, nekadašnje pekare koja se nalazi uz klub Baraka. Isto tako kroz inicijativu se zahtijevalo i rješavanje imovinsko pravnih odnosa između Grada Kutine i Petrokemije d.d. oko zemljišta na kojima se ovi objekti nalaze. Konačno, ti odnosi bivaju i riješeni krajem 2017. godine, a početkom 2018. projekt novog kluba Baraka je uvršten u gradski proračun za 2018. godinu te je saniran krov nekadašnje pekare i budućeg novog kluba Baraka. Potrebno je puno financijskih sredstava, truda i volje za obnovu kluba, ali već sada se naziru dobri temelji nove kutinske alternativne scene koja će ponovno ponosno nositi ime legendarne Barake i iz koje će se opet čuti glas: Za Kutinu, za Baraku, za Pank – za nas!

Branko Kranjčević

Kolumna originalno objavljena u “Out Of The Darkness” #4, 05/2018

Comments

comments

Tags

Leave a Reply

Close