Slapshot, Ignite // 01.02.2019 // Arena, Beč + Stars and stripes // 02.02.2019 // Fuga, Bratislava

Nisam imao u planu da idem na ovaj koncert iako me mami želja od kad znam za sebe da vidim Ignite uživo. Bend koji sam kao klinac baš, baš slušao i čija su mi izdanja (sem onog “A Place Called Home” Lp-a) iz 90ih i dalje draga. Danas taj bend nema nikakve veze sa tom pričom ali ipak i pored svega nikad ih nisam gledao, iako su mi ispred nosa bili bar pet puta do sada.

Slapshot sam sa druge strane gledao poslednji put pre dve godine. Tada su odvalili kao uostalom i 2012, kad su zapalili Gun Klub u Beogradu. U društvu brata dolazim baš na početak. U Areni, sve standardno, počinje kako je najavljeno, što je super jer možeš lepo da se organizuješ.

Prvi bend na bini bio je austrijski Con Era koje sam gledao već kao predgrupu Sick Of It All-a. Čini mi se da su tada bili sa članom više i sa dva vokala. Sada je samo jedan vokal ali se ništa stilski nije promenilo. Brzo, sporo, čas urla, čas peva lepo. Suma sumarum – za neizdrž. Burazer me prokleo što smo došli ranije. Pola sata neprijatnosti i ondaK… Bostonci.

Šta reći a da ne zvuči pretenciozno i sa ciljem ubedjivanja da kupite kartu za koncert u Novom Sadu!

Choke u svojih 35 minuta isporučuje, nešto preko desetak pesama, najbolju moguću verziju bostonskog hardcore/punka. Veća pažnja posvećena je starijem materijalu nego novom albumu, ali nije ni “Make America Hate Again” bio zapostavljen, a i zašto bi kad je sasvim pristojna ploča. „Dobro veče mi smo iz Bostona i drago nam je da smo ovde. Sa Ignite smo bili na evropskoj turneji pre 25 godina i lepo je ponovo deliti binu sa njima“. Prva pesma kao i prošli put „I Told You So“. Publika prilično statična ali oni koji su došli zbog njih, nisu krili zadovoljstvo. No, kako je sve bilo u velikoj hali ipak se to odrazilo na atmosferu koja je bila mlaka. Par likova se lomatalo ispred barijere (da, bila je barijera zmeđu benda i publike), no, to bendu nije smetalo da zvuči kao pod konac, a set lista je da se smrzneš. „Back On The Map“, „Old Tyme Hardcore“, pa pauza koju Choke, klasika, koristi da se sprda sa publikom. Dobacio im je na improvizaciji nemačkog nešto u stilu „mi nismo šajze metal hardcore nego hardcore bend“. Kratak predah, pa nastavak. Do kraja se izređalo još puno klasika uz dva baš iznenađenja. Ne sećam se da su do sada svirali stvari sa „16 Valve Hate“, a možda i jesu? Još jedan predah Choke je iskoristio da pita publiku da li voli breakdown delove. Svi dižu ruke i potvrđuju, na šta im on odgovara sa: „To je OK, ali ako želite breakdown onda izađite napolje. Mi to ne sviramo“. Nastavljaju dalje, nesmanjenim tempom. „Firewalker“, Whats At Stake“, „Chip On My Shoulder“, „No Friend Of Mine“ – koju su baš ubrzali, dve sa poslednjeg albuma („Remedy“ i „Hypocrite“) pa onda još jedan set starih pesama. „No Time Left“, „Step On It“ i na samom kraju „Hang Up Your Boots“. Uz jedno veliko hvala legende se povlače, dobijaju aplauz od prisutnih i napuštaju stejdž koji su rasturili ali koji je definitivno preveliki i pred publikom koja ne poznaje bend.

Malo cunjam po klubu, i kontam da je zbog Ignite došlo brdo ljudi iz Mađarske, iako imaju dva datuma zakazana i u susednoj državi.

Ne znajući šta da očekujem ostao sam ali sam skontao da cela akcija sa barijerom između publike i benda i ovolikim brojem ljudi iz Mađarske, te ljudi sa strane bine (a bilo ih je bar 20 sa ogromnim brojem mlađih cura) ukazuju da su ovi postali velik bend. Meni je to totalna nepoznanica. Ne pratim ih uopšte dobrih 20 godina. Iako sam album sa početka milenijuma preslušao mislim da je je taj bend nakon „Past Our Means“ i odlaska Fostera i Caseya trebalo da se raspadne. Muzika je otišla u potpuno drugi smer, a i Teglas je odlutao podebelo u nama dobro poznatom smeru.

Eto i njih, kako je planirano, u 22h. Kreću sa albumom „Our Darkest Days“ koji najviše i potenciraju. Oni odlično navežbani, sve pod konac ali celina zvuči veoma neubedljivo, prazno i na mišiće. Izdržao sam u cugu tri pesme pa sam se motao po klubu, pa odem napolje da iskuliram pa se vratim, sviraju pesme koje ne znam, dotični se bori da otpeva ali to nije to. Veštački, usiljeno. Negde između pesama išla je standardna priča po kojoj je Zoli popularan. Njegova porodica je otišla za USA. Bežeći od režima u Mađarskoj (ne nije pomenuo komuniste i njegovu „ljubav“ prema njima) ukrcali su se na brod i zapalili preko okeana, potpuno se integrisali i uspeli da podignu njih, nemam pojma ni ja, koliko. Definitvno Ignite su bleda senka benda kakav sam ja gotivio. Od starih stvari, a pod starim mislim sve snimljeno zaključno sa „Past Our Means“, svirali su samo 2 pesme i tu se dokazalo upravo ovo o čemu pričam. “Call On My Brothers“ i „In My Time“ zvučale su veoma loše. Nakon sat vremena silaze s bine i ne vraćaju se na bis. Hvala im na tome. Žao mi je što ih nisam gledao recimo 1995. U ovom izdanju, s ovom postavom nema nikakvog smisla.

Streetpunk Winter Riot Fest no.5

Sutradan nas sedmorica u 18h krećemo ka Bratislavi na festival koji se već tradicionalno održava a na kome je glavni bend ove godine Stars & Stripes. Choke i ista ekipa ali ovaj put repertoar Stars & Stripes koji na ovoj turneji sviraju samo dva puta. Ovaj vikend u Slovačkoj i a sledeći petak su u Novom Sadu.  Usput me je ekipa pitala da li sam ostao na glavnom bendu prethodno veče i da li je provučena priča o kojoj sam gore pisao. Nakon što sam potvrdio, svi su kolutali očima uz komentar „Klasični seronja, uvek to priča. Ponavlja se kao pokvarena ploča“

Uz jednu malu piš/puš pauzu ispred Bratislave stižemo za tačno 50 minuta. I onda kako to uvek biva kad ideš negde napolje na koncert. Otišli smo da jedemo a kontam da niko nije bio gladan, ali ajd. Neke stvari se moraju ispoštovati.

Iako je bilo najava da će sve kasniti, jer su koncerti kod Slovaka navodno poznati po tome, ovde to nije bilo toliko drastično. Sa desetak minuta zakšnjenja eto prvog od tri benda o kojima blage veze nemam. Neću ići od benda do benda jer su mi sva tri španska sela ali vizuelno su sva tri potpuno ista. Tetovaže od a do š, uske pantalone, Adidas patike ili martinke, uske pantalone, majice s bendovima. Prvi su  Squelette iz Pariza s tim što je neko od njih Španac. Valjda su iz te Lions Law ekipe. Sledeći su Junto iz USA, a na kraju švedski Gatans Lag s kojih sam se povukao nakon dve pesme iako imaju saksofonistu u bendu.. Pevač sa istetoviranim pticama na lobanji ima veoma zajebane pokrete. Ludak, skače u masu, uvija se, gleda ljude uvrnuto.

Klub solidno popunjen, ali nije sold out, rekao bih oko 150 ljudi što je sasvim dovoljno jer je u pitanju mali klub, odličnog zvuka, u kome je pušenje dozvoljeno samo napolju i možda bi sold out priča na onome što je usledilo loše legla.

Izlaze na binu i Stars & Stripes. Choke i ekipa su u narednih sat vremena napravili odlično zezanje. Svi, ali baš svi, su se nabili napred i slutilo je da će biti pakleno. Prva pesma “Shaved For Battle” na kojoj 20 ćelavih glava, neki goli do pojasa, ispred horski pevaju i guraju se. Sledi potom mix celog opusa benda uz baš blagu prednost prvog LP-a. Iako je to njihovo napoznatije izdanje, ostali albumi plene hitovima i to je ovde maksimalno ispoštovano. A publika je sve to aktivno ispratilo. Nije bilo zatišja ni jednog momenta niti i stajanja. Non stop je neko bio u vazduhu dok su ostali horski pevali. U tom trenutku skontao sam da i ona trunka sumnje “koji ću đavo da idem za Bratislavu?” pada u vodu. Ređaju se i dalje pesme a sve gori. U regularnom setu ih je bilo petnaestak, ali to nije kraj. Nakon par stvari na kraju poput „Power and Glory”, „We’re Not Criminals“, „Here’s One For The Lads“, „American Oi!“, i naravno „Skinheads On The Rampage“ bend se ne oprašta nego odmah najavljuju par stvari od Slapshota i to je to. Sjajan kraj u vidu tri klasika. „Hang Up Your Boots“, „No Friend Of Mine“ i „I’ve had enough“.

Prepuni utisaka odlazimo iz kluba, ali samo što smo krenuli lik se zaleće u osobu pored nas, udara ga a ovaj ljubi patos. Elegantno je frajer samo nastavio dalje laganim hodom kao da se ništa desilo nije. Ekipa u šoku diže ovog sa patosa a mi put pod noge pa nazad za Beč.

Suma sumarum, sve ovo vam želim sledeće nedelje. Imate priliku da vidite oba benda u malom klubu, odličnog zvuka i još sve pada za vikend. Bostonci uvek garantuju odlične koncerte i daju svoj maksimum. Ostalo je još par dana da se organizujete i pravac CK13.

 

Fotke: Tale

Pročitaj i:

OOTD na društvenim mrežama:

Scroll to Top