Slapshot / 23.11.2014. / Camden Underworld, London

Odakle da počnem, odakle da vam zađem… Trebalo bi da popričamo o Slapshot gigu koji se desio 23. novembra a što je sam po sebi specijalan događaj al’ je ispalo još specijalnije jer sam išao sa drugarom, saborcem iz “onih dana”, bratom po muzičkom ukusu (jedinom ispravnom btw), pure NSXHC likom.

Šta, još vam nije jasno? Zgro drugari. Zgro.

Dakle, ekstra veče. Ne može bolje.

Tu su pali i pokloni: 2 maje, 3 x CD naših HC omladinaca i razne Rebuild stickers. Neću da kažem a nije ni bitno o kojim se bendovima radi ali je užasno bitno da se kaže da zvuče opako i svetski. Svetski! Tog dana, pre a i posle preslušavanja pomenutih CDs slušao sam razne omiljene mi svetske nabod-HC bands i nikave razlike nema. Baš nikakve. Naši su omladinci rame uz rame sa njima i naj’ladnije izlaze na crtu bilo kome, bilo kada i bilo gde. Čovek ne može a da ne bude ponosan na tu činjenicu.

Novi Sad Hardcore
Djole i Zgro u All Ages shopu

Anyway… U Underworldu sam za ovih 18 godina bio X puta i ne mogu da kažem da mi je omiljen prostor. Jer nije. Al’ svi mi omiljeni bendovi sviraju baš tamo tako da, jebiga. Tough. Pođem po Igora na Euston i kontam da mi od gajbe do tamo u Nedelju rano veče, treba 15-ak minuta vožnje o-pu-šte-no. Kad ono malo morgen. Pođem levo, zatvorena ulica, pođem okolo, kad ono jok: poplava, zatvoreno… kasnim, zakasnio, dig’o-ruke. Javim čoveku da dođe tube-om a ja ću već da nađem nacčna da izađem iz sodome i gomore. Nađemo se pred Underworldom i odmah primetim da je Zgro jedini kojeg znam da nije prestao da raste sa 25 godina. Drugo što sam osetio je taj neki parfem Novog Sada koji samo specijalni ljudi nose sa sobom i osetio sam ga samo u retkim prilikama kada su bili u poseti veliki ljudi i drugari kao Gale, Sava, Atheisti i sad evo Zgro. Vrlo uplifting.

Čekićamo napolju, prvi support je otkazan tako da se sve pomerilo za kasnije i mi pokušavamo da sve godine strpamo u tih čuku vremena. Prilazi nam alkos sa klavijaturom pod miškom i obraća se Zgrou sa “Officer”. Pogledam u Igora a on ERROR 404 izraz lica… hahah… baja je izgleda umentolio da je ovaj undercover kljun ili nešto u tom fazonu. Traži pljuge ili kintu ne bi li pazario neku tečnost koja bi odgovarala njegovim sagorelim nepcima. Officer pa officer… Kakav kralj!

Silazimo dole i nedugo zatim krecu Freebase i… šta ja znam. Nije tragično ali se vidi da su imali silnu želju da sve omiljene im muzičke pravce strpaju u svoju svriku i naravno pogađate: Ako si od svega pomalo-nisi ništa. Al’ dobro. Istolerisali smo ih i sledeći posle pauze su Ninebar. Ovo je prvi put da nisam odslušao neki bend do kraja. Zgro i ja smo se samo zgledali sa ogromnim upitnicima iznad glava. Kome je ovo namenjeno? Ko se ispod ovoga potpisuje? Nešto kao dva vačpea pa nešto kao beatdown pa zatim nešto peto… ništa mi nije bilo jasno. Izblamirali su se za sve pare po mom mišljenju.

Svirka koju proizvode se žešće svađa sa mnom, pa k’o velim, da se ne mučimo. Idemo gore. A gore nam priđe lik Italijan koji happened to be gitaroš benda Anti You a Zgro im organizovao priredbe za mlade u Novom Sadu i okolini. Mali svet a? Reci?

Silazimo ponovo dole, prolazimo pored bara kad čujem iza leđa: “Djole!” kad ono ortak pomenut u izveštaju sa Judge svirke sa nekom ekipicom. Oni su završili kasnije dole u pit-u i ko zna šta je danas sa njima. Nemam podataka. Krecu SSS ( Short Sharp Shock iz Liverpool-a ) i ovo je već mnogo bolje. Neka crossover trasherica, na momente malo više metal nego što je potrebno ali u svakom slučaju nije to tako loše.

I evo, dođe red na mighty Slapshot. Kada sam vam pričao o Judge gigu, rekao sam da se na neke svirke ide bez razmišljanja. Makar iz čistog poštovanja. Slapshot sam uvek cenio ali mi nikad nisu bili ono kao, najomiljeniji HC band ever. Mnogo volim ovaj poslednji album, volim i cenim “Step On It” i šta ti ja znam ali moram da budem pošten i kažem da se nisu nešto preterano često vrteli na mojoj gajbi. Ali respect je respect i tu nema pogovora. Ne bih se osećao ispravno da nisam došao da se zapljunem i da im se poklonim. I šta da vam kažem prijatelji a da već ne znate? Na keca se vidi šta je oldschool HC. Odmah se vidi ko su mama, tata i krsna slava. Slapshot su te večeri jebali sve po spisku! Sat vremena najpoštenijeg, naj naj naj oldschool HC-a koji možete da poželite. Znači, krene se sa “No Friend Of Mine” pa zalepiš na to “I’ve Had Enough” pa onda “Go Hard” sa novog koja je pre-te-ra-na… itd, itd. Ma milina.

Šest dana kasnije:

Zgro i ja na Camdenu. Malo market, zatim u crkvu da se prekrstimo. Ovaj, hoću da kažem “All Ages Records” (al’ isto vam je to) a pre toga u “Oi! Oi! Shop” unutar marketa… U “All Ages Records” u bargain section nađem Descendents – “ Everything Sucks “ CD za £1. Slovima: Jedna funta jebotebog!

I tako… divan dan al’ prođe brzo jebeš mu mater.

Rastasmo se u mom kraju, on na voz pa prema vama a ja ovde da vam nešto kažem na ovu temu…

Pozdravljam,

Đole

Pročitaj i:

OOTD na društvenim mrežama:

Scroll to Top