Rebellion Festival – Day Two / 05.08.2016. / Blackpool

Day Two

Petak na festivalu proveo sam na relaciji između Ballrooma i bine na otvorenom. Stižem oko dvojke i prvo što planski gledam je Wonk Unit. Par puta sam ih promašivao, slušao neka izdanja kod kuće na koja nisam odlepio, osim što sam nakon odgledanog spota za pesmu „Guts“ u kojem se pojavljuje i Duncan Redmonds sabrao dva i dva. Posle sam prokljuvio da često kombinuju postavu, sviraju akustične setove, nastupaju zajedno sa Snuff i Billy No Mates, te da im i sam Duncan ponekad svira bubanj. Čuo sam od par ljudi koji su ih gledali da su im koncerti odlični i da uvek naprave dobru atmosferu tako da sam naslutio da baš ovaj gig može da bude pun pogodak. Kako sam stigao, obzirom da se bend već nameštao na bini, gužva je bila tolika da sam ostao u čudu. S prvim taktovima uvodne stvari počelo je opšte ludilo. Ni na kraj pameti mi nije bilo da ih toliko ljudi voli i poznaje. Da sve bude jasnije, ovde se radi o malom DIY bendu koji svira u 2.20 posle podne pred 3-4000. Gari pevač, totalni frik, sa nekim glupim ravnim kačketom, zlatnim umetcima na gornjoj vilici, obučen kao da prodaje mladi sir na pijaci. Konstantno lupetanje između pesama i totalno neobavezne „komšijske“ teme (naravno i oni imaju pesmu o gest listi) a pri tom sve vreme vozi veoma inteligentan punk prošaran i presečen na momente ska delovima začinjen klavijaturama i trubom. Bubnjar opasno zakiva, basista je matora ćelava njuška dok je gitaroš klinac presmešne frizure, guste kovrdže ostavio je gore a sve okolo izbrijao. Gitaru drži veoma visoko, kao da svira tamburicu. Uglavnom, Wonk Unit napraviše ozbiljan spektakl. Čim su završili uleteh unutra kako bih stigao na početak Reagan Youth. Kompletan utisak ne zaslužuje visoku ocenu. Davno sam ih poslednji put slušao, ali su mi negde ostali urezani kao drag bend iz mladosti pa poželeh da ih pogledam. Od kada su se ponovo aktivirali promenili su X članova, čak trojicu pevača, a sadašnja postava na okupu je od nedavno. Jedini originalni član je gitarista Paul kod kojeg je u par navrata tokom svirke vidno bilo da je iznerviran ispadanjem ostatka benda. Jeste to sve agresivno, besno, ludo, scenski dobro (pevač je vrlo brzo ostao bez majice i završio u prvim redovima s publikom) ali mi je sve vreme delovalo kao da neko svira njihove obrade. Usledio je ubrzo povratak na otvoreni stejdž u pravom trenutku, na početak Subhumans. Sve što je na festivalu imalo krestu i šarenilo nabilo se u prostor koji se napunio do vrha. U narednih 45 minuta prisustvovali smo času punk klasike koju su držali Dick i ostatak bande. Odsvirali su sigurno dvadesetak pesama, od „Waste Of Breath”, „Apathy”, „Big City“ preko „Animal“ i „Adversity“ do „Ex-Teenage Rebel“, „Peroxide“, „Until The Pigs Come Around“… U poslednjem setu, išle su jedna za drugom „Work Rest Play Die“, „Subvert“, „Black And White“ i na samom kraju „Religious War“. Sve zajedno, izuzetno furiozno i napaljivo, za najvišu moguću ocenu. Svaka čast!

O žabarskom bendu Giuda mnogo se priča u poslednje vreme. Povratnici na Rebellion sviraju na svim festivalima, „Burning Hearts“ ih potpisuje, imaju publiku i sve to dobro zvuči i izgleda, ali mene ne radi ni najmanje. Peglaju klasičan glam rock kao da su ispali iz 70ih. Dve gitare, tamnoputi vačpe, dobar stav, prilično je žestoko, ne fali im ništa, osim što mi je sve malo smešnjikavo.

Argy Bargy sam gledao ko zna koji put i gledaću ih uvek. Svirali su u punom prostoru na otvorenom, imali su perfektan zvuk i stekao sam utisak, zvučali bolje nego ikad. Ovde ne mogu da budem objektiva pošto ih volim od početka a ponavljam po ko zna koji put da je njihov album „Hopes, Dreams, Lies And Schemes“ jedna od najboljih engleskih punk ploča u novom veku. Od pre dve godine bas gitaru im svira Nicky iz Knuckledust čime je ritam sekcija ovog hardcore benda u potpunosti zaslužna za moćan i pun zvuk Argy Bargy. Počeli su sa „Out With The Old”, nastavili hitčinom „Burning Skies”. Naravno, nisu izostavili ni divnu “Homeward Bound”, potom “Looking For Glory”, „No Regrets”, „There’s Gonna Be A Riot”, „I’ll Be There For You”… Pregršt sing-a-long hitova, sjajni bekovi, skladnost na bini, navijačka atmosfera u publici, sve u svemu koncert bez greške.

2.6. dictators nyc (6)
Manitoba (The Dictators)

Dvoumio sam se da li sledeće da gledam Discharge s novim pevačem ili Dictators i odlučio se za opciju broj dva. Računam da ću Discharge koji su nedavno izbacili novi album imati prilike da nahvatam još nekad a i gledao sam ih triput. Dictators, za kojima nikada nisam bio preterano lud, s druge strane, nisam nikada ranije gledao pa mi je ovo bila prilika da overim gosn Manitobu i ekipicu iz NYC. Matorac je napaljen i lud sto posto, odlični su i on i bend, naravno više bi mi leglo da je bilo više Manitoba’s Wild Kingdom stvari, ali OK. Odsvirali su „Pussy And Money“, „Who Will Save RnR“, „Faster And Louder“, „Stay With Me“, „Weekend“, The Next Big Thing“, „New York New York“… Naravno, uvod u svaku stvar pratio je poprilično dugačak Manitobin monolog koji se nakon odličnog giga pojavio na merch štandu i punih sat vremena potpisivao, slikao i ćaskao sa fanovima. Do kraja večeri ostajem u Ballroomu da ispratim koncert Anti Nowhere League, a pošto sam se zbog umora popeo na galeriju, skapirao sam ponovo da problem sa zvukom definitivno nastaje kako se odaljiš od prostora između miksete i bine. ANL verovatno nikada u karijeri nisu svirali pred većim brojem ljudi niti su zvučali ozbiljnije. Gomila starih hitova prošarana je s nekoliko pesama sa novog albuma. Naravno, najveću ludnicu izazvale su „Streets Of London“, „So What“, „I Hate People“, „Can’t Stand RnR“, „Woman“… Krivo mi je samo što nisu odsvirali „My God’s Bigger Than Yours“ sa „Road To Rampton“. I to je bilo to za petak veče, iako sam mogao da ostanem još čuku i po pa da se odlučim između Exploiteda i Buzzcocksa (koje sam zajedno gledao više od deset puta), zapalio sam na spavanje kako bih uspeo bar malo da uhvatim normalnog sna i koliko toliko odmoran uđem u drugu polovinu festivala.

 

Text: Zgro

Fotke: Zgro & Popa

Pročitaj i:

OOTD na društvenim mrežama:

Scroll to Top