Paint It Black, Harley Flanagan, Vitamin X…prvo polugodište iz Londona!

Paint It Black – DIY Space For London 23.04.2017.

DIY Space For London je mesto gde ne idem rado. Nije loše al’ daleko brate. Mislim daleko od severozapadnog Londona gde sam pustio korenje. Međutim, ekipa koja organizuje svirke tamo zna znanje i dovodi sve same bogove HC scene pa tako… nema druge nego pravac preko reke.
Dolazio sam par puta (poslednji put Career Suicide) i čim sam saznao za Paint It Black, kupim kartu momentalno. Gig je, dok si rekao “keks”, raprodat tako da su otvorili matine opciju za one koji nisu uspeli da zabodu večernju ulaznicu.

Moram da priznam da pre petnaest godina na Paint It Black nisam na keca obratio pažnju. Mada su članovi bili u bendovima koje sam tada slušao: Kid Dynamite, Good Riddance i tako dalje. Kada je izašao drugi album “Paradise” ukapirao sam da mnogo propuštam pa brže bolje nabavim i “CVA” i od tada otvaram četvore oči. Bend iz Filadelfije, ozbiljan, klasičan melodični HC bez foliranja i filozofiranja. Kec-dva-tri i u vugla. Nažalost, od poslednjeg “Invisible” (EP) nisu ništa izdavali a tome bogami ima evo skoro pet godina. No, dobro.

DIY Space For London takođe podržava mlade, vrlo DIY bands na koje možda ni Maximum RnR a ni čuveni Flippside ne bi obratili pažnju pa eto… pruža im šansu.

Sve je to lepo, treba tako ali ja imam sve manje volje i živaca da to ispratim. Mislim respect do plafona ali ne znam šta da radim ni sa ovima koji mi pristižu na gajbu svakodnevno. A može biti i to da sam omatorio, unamćorisao se i postao džangrizav. Kako god da bilo, supports su me smorili do jaja. Mladići i devojke, svirka raspad, zvuk raspad, sve raspad ali punk jebiga… ne mogu ja to. Ispodržavao sam armiju bendova u mom HC punk veku i nema ko šta da mi zameri.

Paint It Black kreću sa Election Day pa redom štrikeraj. Dan Yemin – odličan pevač, zanimljiv i duhovit lik, drži publiku u šaci.

Ne dašava se uvek da bend koji gledam svira moju najomiljeniju ali u ovom slučaju mi se posrećilo: “Headfirst”. Fenomenalna pesma. Dan ju je napisao kada je postao otac. Ukoliko vas zanima, overite na YouTube. Ili još bolje, nabavite EP. Trajalo je nešto preko pola sata i razlaz. Zanimljivo da su možda jedini bend koji sam gledao a da nisu valjali ni M od merch-a.

Još mnogo pre ove svirke saznao sam od Marka da će doći u London sa njegovim Vitamin X kao support Harley Cro-Mags Flanagan-u i normalno, pazarivanje karte iz mesta.

I sad šaltamo u pre neko veče na…

Dead Man’s Chest / Vitamin X / Harley Flanagan – The Dome 17.05.2017.

Stignem u The Dome negde oko pola osam. Skoro prazno. Nađem Marka kod VX merch-a. Stojimo tu, zajebavamo se, predam mu Out Of The Darkness fanzin i u razgovor nam se umeša Dead Man’s Chest, bend iz Londona koji upražnjavaju neki metal-beatdown-hc koji onako baš baš baš ne volim.
Kad je metalcore u pitanju, probirljiv sam u pičku materinu. Mora da bude baš po mojoj meri, pravilima i zakonima inače udaram sikter samo takav. Bubnjara ovog benda viđam na apsolutno svim HC svirkama u gradu. Al’ muziku im ne gotivim pa to ti je. Vidim i Marko se mršti i ne odobrava.

No, preživesmo nekako i negde pre devet, Vitamin X su na bini. Neće biti divljanja i skakanja onako kako Marko inače upražnjava jer je na prethodnoj svirci sjebao nogu. Kako VX nisam ranije gledao uživo, mislim se kako li izgleda kad je u top formi kada je ovako aktivan sa sjebanom nogom? VX inače iz Amsterdama, polivaju onakav HC kakav mnogo volim. Aksentije Topalović kaze: ” Kratko ali jebitačno ” i to je možda najbolji opis. Otvaraju sa “About To Crack” pa zatim “You Suck” pa redom sitan vez sa ubacivanjem novih pesama koje se nalaze na novom završenom albumu. Trebalo bi da se pojavi negde na jesen.

Nakon nešto više od pola sata kidanja, VX završavaju set. Publika za svaku osudu. Kilava, hendikepirana, nikakva. Marko je pokušavao da ih nagovori na circle pit, da priđu bliže, ma jok… bruka i sramota. Nije mi jasno. Kapa dole dvema devojkama koje su pravile najveću frku u prvom redu i nisu stale tokom celog seta. Svaka čast, Momci, stidite se.

Izađemo na pauzu, tu se okupila standardna ekipica iz Srbije: Martin, Danijel, Mila…

Vraćamo se i nedugo zatim na bini je legenda NYHC-a Harley sa meni nepoznatom ekipom. Na par metara stoji čovek koji je video, bio prisutan i učestvovao u kreiranju onoga što tokom ovih 30 i kusur godina zovemo Hardcore Punk. Zajebanog izgleda, crni pojas u Brazilian Jiu-Jitsu, Cro-Mag samo takav.

Pored Cro-Mags tu su i solo-works i sve to odlično zvuči. Rat između njega i John Joseph-a traje i to ne bih da komentarišem niti da dajem neko mišljenje. Jednostavno, volim ih obojicu kao muzičare. Koliko volim Cro-Mags sa obojicom toliko volim i Harley’s solo album i toliko volim John’s Bloodclot! John naravno nastupa i sa njegovom verzijom Cro-Mags koju nisam imao prilike da čujem.

I evo, to su te pesme. To je taj intro! Harley i ekipa krecu sa “We Gotta Know” sa Age Of Quarrel. Da se smrzneš! Od te pesme pa narednih skoro sat vremena je ono što mi zovemo polivačina. CroMags od početaka pa do Harleyevog odlaska plus pesme sa poslednjeg solo albuma. Odlična svirka, Harley opasan basadžija i sve je vrlo uigrano i usvirano. I brutalno. Razvališe!

Odem opet do Marka, pričamo i skrene mi pažnju da mi je iza leđa čovek iz omiljenog mi Career Suicide. Hahaha… sjajno… a zatim (pogledajte Slapshot izveštaj od pre nekoliko godina) nailazi čovek iz Anti You koga sam isto tako slučajno sreo. Svet je mali a London još manji. Ponekad.

Kako je 23h već prošlo a ja treba da ustanem u ridiculous o’ clock, pozdravljam se sa Markom i polako paljba gajbi. Eto narode, ja bih završio. Viđamo se uskoro opet. Budite dobri i ne naginjite se kroz prozor.

Đole

Pročitaj i:

OOTD na društvenim mrežama:

Scroll to Top