Kurve / Socijalna služba / Eke Buba @ KSET 14/08/2018

Posle sjajne svirke u Beogradu u maju, i posle poziva da dođemo u Zagreb, ortak (Filip) i ja smo rešili da nema boljeg povoda nego proslava novog EP-a Kurvi, na njihovom domaćem teren
Pripreme su počele, ali kako su počele, tako su i propale. Generalno, roadtrip ovog tipa zahteva makar trojicu Srba i makar jednu gajbu piva. Ne zbog toga što ne želimo da umremo bez kršenja internacionalnog zakona vožnje. Ne, nikako zbog toga. Međutim, odgovornost da reprezentujemo je spala na mene i ortaka. Sedamo u auto, pakujemo rekvizite za plažu (i ostale situacije), i u petak krećemo na put. Cela situacija je zahtevala da ortak izvadi vozačku dozvolu po hitnom postupku, jer je 3 dana ranije shvatio, da već 6 meseci vozi sa isteklom. I koji je razlog naveo za brzo vađenje dozvole? “Svadba bliskog prijatelja Tomislava Gradskog”. Obavestili smo ga o tome da treba da se ženi, kada smo stigli. Posle dva sata čvarenja na granici, stižemo na red. Carinik nas pita kojim poslom idemo u Zagreb, mi kažemo da idemo na koncert. On pita čiji. “Pa bend se zove…Eke Buba”, mudro odgovaramo. Prolazimo i stajemo na prvom odmaralištu. Naduvavamo rekvizite za svirku, koje podrazumevaju patku i lutku na naduvavanje, puno ime: “Rob Roy, the plumber boy”. Ljudi prolaze pored i gledaju nas čudno, dok Robu, obučenom u majicu Kurvi kao najvećem fanu, štrči alatka. Stižemo u Zagreb posle 6 sati puta. Bendovi spremni, bleje u parku pored KSET-a i cepaju pivo. Kao u srednjoj školi. Hvatamo ih par minuta ranije, i ispitujemo da li su nervozni. “Ma jok, što bi bili?”. Pravi odgovor.
Nikada nisam bio u KSET-u, i nisam znao šta da očekujem. Podseća na KST (ko bi rekao), kada bi KST organizovao normalne bendove. Uz nas nekoliko unutra, prvi nastupaju Eke Buba. Instant me podsećaju na Jerry`s Kids. Svaka pesma brža nego prethodna, samo brzo, još brže i bez kompromisa. Imaju jedan album za sad “Rat Bite”, koji je izašao na kaseti, i još je lo-fi, tako da poprilično para uši. Ali taj snimak, i živi nastup su dve totalno različite stvari. Bend divlja po bini dok svira neki miks garaže i bluza na steroidima. Ako imate priliku da ih ukačite, nemojte je propustiti, i ne cenite bend po kvalitetu snimka. Sledeća na scenu izlazi Socijalna služba, ili kako ih zovu “Socka”. Socka i Kurve imaju ljubavni odnos još od kako su Kurve krenule kao bend. Međutim, Služba je prestala da radi pre nekog vremena, ali rešili su da opletu đir ponovo, za promociju novog EP-a svoje bivše ljubavi. Iskren da budem, nisam fan melodičnog panka, ali ovaj bend me je istresao iz gaća. Jebeno nabadanje u glavu. Puno sing-a-long momenata, bend odlično uigran i usviran. Vidi se da imaju ustanovljenu podršku na lokalnoj sceni, jer je KSET poprilično pun dok Socijalna svira.

Glavne zvezde večeri izlaze poslednji na binu. Iako je svirka komotno mogla da se završi posle Socijalne službe, i publika bi bila zadovoljna. Rekviziti bleje u ćošku spremni, i poleću u akciju s taktovima prve pesme. KSET prepun, ljudi galopiraju jedni po drugima, a bend galopira po svima nama, dok Vito drži mikrofon u jednoj ruci, a drugom maše lutkom na naduvavanje. Nema puno stajke između pesama, i iako je bend odsvirao celu svoju diskografiju + 2 pesme na bis, sve se završava brže nego što bi voleo, i redari nas po hitnom postupku izbacuju napolje, sa sve lutkom na naduvavanje. Mi znojavi i srećni, baš kako i treba da bude posle ovakve svirke. Rešili smo da zanoćimo, čisto da bi ispratili celo iskustvo. Gospođa Gradski nas obaveštava da smo pozvani kod njih, a mi nju obaveštavamo da smo došli na njenu svadbu. Kapiramo da smo pijani, ali takođe kapiramo da smo parkirani u zoni gde se parking plaća ujutru. U tom trenutku niotkuda pojavljuje se čovek koji je pijaniji od obojice, u Bolt Thrower majici, i kaže: “Znam ja. daj mi ključeve svog auta!”. Pauza od 5 sekundi. Potom ortak daje njemu ključeve, okreće se meni i kaže “Idi ti sa njima, i pomoli se za mene”. Njih dvojica sedaju u auto i nestaju, a ja previše zbunjen idem za nekim ljudima koji su mi delimično poznati sa svirke, ali i ne baš, jer naočare nemam. No sve se dobro završilo, i svi su živi ostali.

Bleja se nastavlja u parkiću posle svirke. Upoznajemo ostale bendove, kao i Akija iz Black Gust, tako što ga ja pitam “Jesi čuo za onaj bend, Black Gust?”. Skapiramo da mu je žena Ivana iz Path Of Decay/Chresus Jist. Jebote, kako je mali svet. Svi nas pitaju da li smo došli samo zbog svirke, i ne mogu da veruju da jesmo. Proglašavaju nas, odmila, za Srbiće. U nekom trenutku svi kreću da igraju crvene rukavice, iako niko ne za da se igra tako zove. Posle toga nam nude spid. To je već 4 ujutru. Čovek kojeg zovu Naci Slavko, iako je tamnijeg tena, peva ciganske pesme celo veče, a onda nestaje u žbunju sa nekom ženom koju je tu doveo (valjda?). Sve ovo se dešava u rekordnom roku, a ja se osećam ko tinejdžer posle svirke. Ostavljamo pijanog i izduvanog Rob Roy-a da plodi ulice Zagreba. Preko njega smo shvatili da je smisao života da “Čak iako si izduvan, moraš ostati TVRD!” Odlazimo ka rezidenciji Gradski. Mrtvi pijani puštamo komšijama sve čega se sećamo od bendova. Uspevamo da zaspimo, jedni preko drugih, ko na krevetu, ko na stolici. Totalni kaunt na kraju: 6 ljudi, na jednom kauču i 2 stolice. U nekom trenutku se budim i kapiram da Rammstein i dalje ide na TV-u. Oko 11 ljudi polako odlaze. Ostajemo na kraju Vito, Filip i ja. Vito pravi kafu i traži šećer “Šećer, šećer… gde je šećer… šećerašu je pao šećer”. Radi čovek i kad ne radi. Priča nam malo o bendu. O tome kako su se svi našli, kako su svi iz različite priče, iako se znaju godinama. I kako znaju da bend ne bi bio to što jeste, bez svih njih. Pošteno. Dobijamo domaćinski doručak, i usput kenjamo kako nam je u državi loše (moš misliti, em dobili doručak, em kukaju). Skapiramo da je kod svih isto, i da smo svi u istim govnima. Kako muka lepo zbližava ljude. Pozdravljamo se sa domaćinima, onako od srca. Odlazimo skapirajući da smo stekli nove prijatelje, da smo se sa postojećim još više zbližili, i da je svet zapravo jako mali. I to je verovatno najlepše od svega. Vidimo se opet u Beogradu i Novom Sadu za mesec dana.

Dušan

 

Izveštaj objavljen  u “Out of the darkness” #5, 10/2018

Pročitaj i:

OOTD na društvenim mrežama:

Scroll to Top