Festival na Kolosu 17 godina posle

U istoriji srpske hardcorepunk scene retki su koncerti, ili pak festivali, koji su ostavili dublji trag u kolektivnoj svesti pankera. Devedesete godine prošlog veka bile su vrlo intezivne, posebno u pogledu društveno-političko-socijalnih prilika, pa je tako bilo svakakvih sranja – od ratova u bližem okruženju i našem dvorištu, do katastrofalne inflacije, preko mentalne masturbacije u vidu turbo folka i televizijskog programa. Kako smo preživeli taj haos, pojma nemam. Elem, u tom svom ludilu bilo je nekih mrvica zdravog razuma, a jedan, pomalo neistražen segment, svakako je lokalna DIY hardcorepunk scena. O značaju scene, uticaja na sve nas koji ovo čitamo i pišemo, nema potrebe da trošimo tastaturu, ostavićemo za neki drugi tekst. Sada je u fokusu nešto sasvim drugo.

Koncerti tih godina su bili česti i održavali su se širom naše skraćene domovine. Od vojvođanskih krastera, preko novosadskih skinheada/pankera, beogradskih korovaca/strejtera, do šumadijskih pankera i kraljevačkih anarhista, klinci su radili koncerte kako su znali i umeli. Uglavnom su to bili “low budget” koncerti, rađeni uz pomoć štapa i kanapa, a sviralo se na svakakvim mestima – gradskim trgovima, kulturnim centrima, rock kafićima, seoskim domovima kultura, kafanama, u parkovima, itd. Dakle, bilo gde je moguće uključiti pojačala, koja su uzgred budi rečeno uglavnom bila u poluraspadnutom stanju, i razglas, koji naravno gotovo nikada nije funkcionisao. Pored koncerata održavali su se festivali, sa manje ili više uspeha. Najpoznatiji festival tih godina bio je “Kad bi festival” održavan u Smederevskoj Palanci, koji je u par svojih izdanja okupio “crème de la crème” srpske underground scene. Nastao sa ciljem “da pomiri scenu” okupio je gotovo sve aktuelne bendove tih godina.

Uspešan razvoj “Kad bi” festivala zaustavila je NATO intervencija 1999. godine, ali i čitave scene. Bendovi, distribucije, fanzini, ekipe, sve se raspadalo i nestajalo sa DIY mape. Retki su ostali, ali su se pojavili “neki novi klinci”, koji su nastupajući želeli da ostave svoj trag na sceni. Tako je početkom dvehiljaditih pojavio novi talas, pa su počeli da se formiraju novi bendovi, distribucije, fanzine i ekipe. Jedan od prvih koraka koji su preduzeli jeste organizacija koncerata. Naravno, kako to biva, najviše ih je bilo u Beogradu. Koncerti su bili česti, sasvim solidno posećeni, tako da je logičan sled događaja bio da se bendovi okupe na jednom mestu i priredi prava fešta.

Prilika za to bio je veliki hardcorepunk festival, bez ikakvog posebnog naslova, održan u Beogradu, 20.8.2000. godine, malo pre famozne Petooktobarske revolucije. Okupljeni su svi koji su u tom trenutku svirali, a vodilo se računa da razni podžanrovi budu prisutni, tako da je lista izgledala ovako: Face it (Novi Sad), Drawbacks (Velika Plana), LUR (Kragujevac), Monster Mouse, Member Of the Family, Tibia, Hitman i Doghouse, svi iz Beograda. Mesto održavanja bio je brod Kolos, pomalo neuobičajeno mesto za ovakve festivale, ali pokazaće se sasvim opravdano izabrano.

Za one koji ne znaju, Kolos je bio brod/splav na dva nivoa + improvizovana krov/terasa, a sama bina za izvođače je bila tako „zgodno“ nameštena, da ste tokom svirke imali publiku ispred/ispod sebe (zbog visine bine), svuda oko sebe (kružno postavljena galerija koja je u visini bine i koja ide duž celog broda/splava) i imali ste publiku iznad sebe, na galeriji na tom poslednjem spratu objekta. – Boba iz Drawbacks-a

Bilo je prisutno oko 1000 ljudi, što je iz današnje perspektive nemoguća misija. Savremenici tvrde da je bilo više ljudi od koncerta, u tom trenutku, sve popularnijih hiphopera VIP. Kako je došlo do toga da toliki broj ljudi dođe nikome nije jasno, ali izgleda da je želja da se ljudi zabave u teškim vremenima prevagnula.

 – Sećam se da smo tog 29.08.2000 dosli dosta ranije u Bg, posetili drugare, blejali u Chan doo, stigli na Kolos dosta ranije i uneli flašu žestine dok još obezbeđenje nije stiglo. Na tonskoj se već osetilo da će biti koncert koji će se dugo pamtiti. Svi bendovi su bili odlično raspoloženi i osećala se prava FUR atmosfera. – priseća se Lune iz LUR-a, koji su tada bili jedan od najmlađih bendova

Boba Drawbacks

 – Ova atmosfera koja se osećala pred sam nastup, nastavila je da traje i tokom samog koncerta. U jednom trenutku je izgledalo kao da svi posetioci stejdždajvuju, sing-a-longuju i mošuju, pa se nekima učinilo da će Kolos (u pitanju je splav) početi da tone u reku. Na svu sreću, to se nije dogodilo, uprkos paklenoj atmosferi.
Bilo je apsolutno ludilo svirati na toj bini, dok ljudi naleću/proleću/padaju sa svih strana, svi nasmejani, u „žurka“ raspoloženju. Najhrabriji su čak skakali sa gornjeg nivoa dole u „parter“, da se tako izrazim, dakle, sa nekih zasigurno 3-4m visine. Kako je bilo ovima dole, koji su prihvatali te „ljude bombe“ na ruke, mogu samo da zamislim. – Boba, Drawbacks.

Nije Boba jedini koji se seća ludačke atmosfere jer se i Rajko, iz Members Of The Family, priseća da je bilo tako.

Uffff ovo je bilo LUDILO!!! Jedan od najluđih koncerta koji se dogodio u istoriji scene. – kratko i jasno opisuje svoje impresije.

Atmosfera nije bila samo paklena od avgustovske vrućine i stotine klinaca koji su divljali nekoliko sati bez prestanka. Osećala se nekakva napetost u vazduhu jer, kao što smo rekli, festival se održavao par nedelja pre septembarskih izbora, koji su bili uvertira u Peti oktobar. Nezadovoljstvo sa ulica, stadiona i političkih mitinga prenelo se i ovde, pa je Kolosom odzvanjala popularna pesma “Spasi Srbiju…”

 – Neposredno pred nameštene predsedničke izbore u septembru 2000-te, koji su izrodili 5. oktobar, raspoloženje među svima je bilo na ivici eksplozije. Sećam se da je bilo nekog kačenja sa obezbeđenjem zbog “Spasi Srbiju i ubij se, Slobodane… “, koja se često skandirala između pesama. Naravno, Ica (Ivan Bogdanov poznat po prekidu meča između Srbije i Italije – prim. aut) je po običaju prednjačio u pravljenju izgreda što je bilo i za očekivati – Aref, Doghouse

 – To je bio opasan koncert. Ja tad nisam svirao jer sam povredio nogu u nekoj saobraćajci, bubanj je svirao moj drug Đole (svirao u Stonewall, Austerity, Shackle Me Not, i u poslednjoj postavi Definite Choice). Sećam se da je bio ko u paklu, ljudi su skakali na sve strane, neki su skakali sa gornje galerije u rulju. – Ilija, bubnjar Hitman-a

Bez obzira na napetost, nikakvih izgreda, iako je bilo i “levih” i “desnih”, nije bilo. Izgleda da je zdrav razum preovladao i očigledno je da su svi bili prisutni samo zbog dobre zabave. Međutim, da ne pomislite da nikakve štete nije bilo, potrudili su se neki koji su bukvalno shvatili stejdždajvovanje, pa su skakali ne samo sa stejdža, nego i po njemu. Tako je došlo do manjeg incidenta kada je neko u svom zanosu naleteo na Lalu, gitaristu Hitman-a, a zajedno sa njim su sleteli u pojačalo, a potom i u bubanj.

 – Neko “poznat”, ne mogu da se setim sad ko, dok je Hitman svirao, je skočio stagedive sa ograde prvog sprata, pa je pao na Lalu, a ovaj pao preko pojačala i bubnjeva – Miloš, Tibia

Ovaj pad je prouzrokovao kraću pauzu od pola sata, neophodnu da se zameni pojačalo i namesti bubanj, ali atmosfera nije splasnula ni za sledeći bend, a bio je u pitanju Monster Mouse. Mitar, gitarista benda, nakon svih godina se dobro seća tog koncerta.

 – Prelep dan, hc-punk na splavu u centru grada, ljudi ispred na keju sede i cirkaju – idila. Nikada više nije bilo ništa slično u Bg-u. Bio je to jedan od najjačih certova Monstermousa. – Mitar

Gotovo svi sagovornici se sa radošću sećaju ovog festivala, što je prava retkost. Pozitivne vibracije koje su odzvanjale Kolosom su se prenosile svih ovih godina. Izgleda da optimizam koji je tih meseci vladao, posebno nakon oktobra, nije manjkao ni na hardcorepunk sceni. Svi su bili željni zezanja, dobre muzike, cirkanja i druženja. Osećali su da je dosta je bilo ratova, političkih kriza, sukoba na ulicama i ostalih sranja. Nažalost, otrežnjenje će doći vrlo brzo, ali kao što kaže narodna pesma “ostaje nam samo borba, borba i sećanje, na neko srećnije vreme”, pa zato da ne kvarimo sećanja.

 

Text by: Vojkan Trifunović i Nemanja Bošković

 

Pročitaj i:

OOTD na društvenim mrežama:

Scroll to Top