Descendents // 10.8.2019 // Melkweg, Amsterdam

Nisam neki ljubitelj melodije (izrode palanački, vidi se da si živeo na brdu), ali su Descendents uvek bili posebna priča i oni koji su se vozili negde sa mnom mogu da posvedoče da u autu imam samo jedan disk, a to je Descendents kompletna diskografija. Interesantno, da recimo All nikada nisam voleo, bili su mi previše njanjavi. Od dolaska u Holandiju dva puta sam ih mašio, ali eto ovoga puta se sve uklopilo da mogu otići na koncert. Doduše, bezobrazna cena karte od čak 32 evropljana me je malo pokolebala, ali je kanuo neki dodatni keš, radili se prekovremeni sati, pa reko jebeš ga, idem.

Ovaj odlazak za Amsterdam sam iskoristio i da posetim Vladu Morrisona, osobu koja ima kultni status među našim ljudima ovde, jer je svojevremeno sa svojim cover bendom Balkan Rock Legends pravio na daleko poznate žurke. Inače, je reč o jako pozitivnom liku sa gomilom suludih životnih priča. „Jesam ti pričao kada me je policija helihopterom ganjala, jer smo se vozili u kombiju hitne pomoći punom trave?“ I kako priči nikad kraja, tako sam u klub stigao na poslednju pesmu Useless Id, a pre njih su svirali još i Antillectual. Parking u Amsterdamu je užasno skup, 7e po satu, tako da je dobra fora da auto ostaviš u nekom udaljenom naselju gde se isti ne naplaćuje i da onda metroom odeš do grada.

Ovo mi je bila prva poseta klubu Melkweg, koji uz Paradiso spada za najbolji koncertni prostor u Amsterdamu. Ima dve koncertne sale, veću i manju. Veća može da primi 1200-1300 ljudi, a ja bih rekao da ih je sada bilo oko 800-900. Klub ima opasnu rasvetu i ozvučenje.

Koncert su započeli sa “Suburban Home”, a odmah za njom su išle “Everything Sucks” i “Hope”. U prvim redovima haos. Ja sam se nalazio na bezbednoj udaljenosti, cupkao i pevušio. Bend odiše pozitivnošću i zajebancijom na bini. Milo u svom prepoznatljivom stavu. Pokretačka snaga ovog benda je zapravo bubnjar Bill Stevenson, koji je postavio standarde punk bubnjara i koji sa takom lakoćom svira. Vodili su nas kroz svoje najveće hitove “Silly girl”, “I am not a punk”, “Myage”, “When I get old”, “Cool to be you”, “I don’t want to grow up “… Na “Coffee Mug”, Milo skače u publiku i piči circle pit. U publici se najviše istakao jedan mlađarac od nekih 16-17 godina sa maramom oko glave, koji je toliko puta skočio sa bine da ga je na kraju publika počela da nosi kroz celu salu kada skoči. Inače, me je sa tom maramom i kosicom podsećao na Bašketa iz mlađanih dana. Bend je svirao nekih sat vremena, a onda su usledela još dva bisa. Kada se sutradan probudiš ispunjen pozitivnom energijom, znači da je bio odličan koncert.

Pročitaj i:

OOTD na društvenim mrežama:

Scroll to Top