The Socks

Soksi su iz Velike Plane. Okupili su se tokom leta 2007. godine. Ne ograničavaju se previše stilovima i žanrovima ali neki okviri ipak postoje, sviraju fuziju čvrstog gitarskog rocka, melodičnog punka i roots reggae dub zvuka. Tokom prethodnih godina odsvirali su mnogo koncerata širom zemlje, nastupali na mnogobrojnim festivalima i delili binu sa velikim imenima domaće ali i strane underground scene. 2011. završavaju svoj prvi album nazvan “New Wind”. Prva samostalna turneja obuhvatala je koncerte u Srbiji, Makedoniji i Grčkoj u martu 2014. godine pod nazivom ”Inna Southern Stylie”. Postava Soksa izgleda ovako: Jana – gitara, Jelena – bubnjevi, Vuk – bas gitara, Uroš – vokal, Šomi – live sound.

by Schimmu & Nemanja

     Svirali ste u Novom Sadu prvi put, kako je bilo i šta očekujete od nastupa na To Be Punk-u?

Uroš: Utisci su odlični, a posebno nam je drago što smo posle toliko vremena konačno svirali u Novom Sadu, to je bio otprilike jedini grad gde još nismo nastupali. Jako nam se svideo princip po kom funkcioniše DC, jer omogućava svima koji se bave muzikom, a još uvek su anonimni, prostor za svirku koji će vremenom, sigurni smo,  postati kultno mesto. Jedva čekamo svirku na To Be Punk-u.

     U DC-u upad je bio donacija, da li je to za naše prostore mač sa dve oštrice, obzirom da je slab nivo kulture za tako nešto ili ipak nužno zlo zbog ekonomske situacije u kojoj smo odvajkada?

Uroš: Mislim da je to u nekim slučajevima najbolje rešenje, jer bez ljudi koji žele da čuju svirku i koji čine atmosferu gubi se smisao svega. Naravno, ima  i loših strana u tome, ali mi se čini da mali broj ljudi to zloupotrebi, mada i njih razumem, jer verovatno žele više da popiju. Ekonomska situacija u svakom slučaju naginje naš nasukani brod ka donacijama, tako da…DSC_9179 (1)

     Dolazite iz Velike Plane koja je pre desetak godina bila koncertno veoma živa. Kakvo je stanje danas i ko od bendova radi osim vas, ima li klinaca, klubova…?

Uroš: Bilo je raznih perioda, pa i takvih da smo mi bili skoro pa jedini koji su aktivni. Sada je bolje, ima mlađih koji žele da sviraju, pa samim tim i više bendova i svirki. Što se tiče klubova, tj. mesta za svirke, tu je situacija baš loša. Puno je kafića, koji nisu za te priče, osim jednog koji ipak preferira cover bendove. Takođe, Dom omladine koji je nekada bio glavno mesto za svirke, sada morate da naterate da sarađuje sa vama. Na svu sreću, već par godina funkcioniše Drum, jedino pravo koncertno mesto, pa je situacija kako tako prihvatljiva.

 Koliko ste zadovoljni debi albumom i da li bi ste nešto promenili kada ga sada preslušavate?

Uroš: Zavisi od ugla gledanja. S jedne strane, to je naše čedo, priča koju smo mi isterali sami do kraja, uz pomoć drugara naravno, našim parama, snimano je malo kod kuće, malo u studiju, mnogo smo se pomučili oko toga, ali je vredelo i zadovoljni smo imajući u vidu neke uslove u kojima smo snimali. Sigurno da bi smo sada drugačije uradili, ali lako je to pričati iz ove perspektive. Ja bih prvi dodao više vokala, ali nije bilo vremena (čitaj para), sve glavne linije sam snimio u cugu za 3 čuke, Jelena bubanj za 4 čuke…

 Snimili ste obradu “She’s Calling You”, to je omaž uzorima samo na debi izdanju ili tradicija koja će se nastaviti i u buduće i šta slušaju članovi The Socks-a?DSC_9120 (1)

Uroš: Prevashodno omaž Bad Brains-ima, s tim da smo u to vreme toliko svirali tu pesmu, da smo počeli da je doživljavamo kao svoju. Nismo još uvek razmišljali o tome, ali mislim da to nećemo uraditi na drugom albumu. Što se tiče toga šta slušamo, zajednička nam je ljubav prema hard roku, panku, regeu i džezu. Svi slušaju još ponešto po čemu se razlikujemo, ali sve je to neki standard, u smislu, slušamo sve što i ostali, samo ako nam se sviđa. Npr, zadnji albumi Black Sabath-a, Keziah Jones-a, Eyesburn-a, Mastodon-a, itd, se baš vrte u poslednje vreme, posebno kad putujemo negde.

Da li od početka imate čoveka za sound (Šomi) ili ste vremenom došli do zaključka da bez njega ne ide?

Uroš: Šomi je više čovek sa kojim možeš sve, nego bez koga ne možeš! Kada smo počinjali, bio je mnogo iskusniji od svih nas, tako da nam je često pomagao i bio prosto tu. U jednom trenutku neko je predložio da radi i ton na svirci, probali smo, ispalo je super i tek od tad ne možemo bez njega, iako ponekad moramo, jer je u isto vreme i aktivan gitarista u nekim bendovima (Vox Populi, Magnetic Lizard). Već dugo je integralan član našeg malog ansambla, i nadamo se da će tako i ostati.

Svirali ste u Grčkoj, kakvo je to iskustvo bilo za vas i možete li napraviti paralelu između scene tamo i ovde, odnosno koje su razlike/sličnosti?

Uroš: Sama ideja o turneji zvuči fantastično, tako da nam je to bila velika želja. U takvom raspoloženju, to je moglo biti samo pozitivno iskustvo za nas, a činjenica da smo imali sjajne domaćine i svirali sa odličnim bendovima (Bandage, Fold the Nuts, Kid Galax) samo doprinosi utisku. Bilo je izuzetno naporno, pre svega fizički, ali je vredelo svaku kap prolivenog znoja (možda je bilo i krvi, ne sećam se). Svim bendovima bih preporučio da makar probaju da organizuju tour, neće zažaliti. Grčka scena ima dosta sličnosti sa našom, pre svega atmosfera koja vlada na svirkama, broj ljudi koji prate događaje, međutim neke stvari su mnogo bolje, počev od izdavača, finansijske satisfakcije, broja bendova. Največa je sličnost, naravno, u ljudima, prosto isti smo Grci i mi, tako da smo se sa te strane osećali kao kod kuće.

 Otkud ime The Socks za bend koji nije iz čarapanskog kraja?

Uroš: Uh, to je teško pitanje! Na početku smo samo želeli da sviramo, nismo mislili da ćemo ovako dugo da trajemo, išlo je spontano, a ni autorski rad nam nije bio u planu. Na prvoj svirci za koju se radio plakat, tražili su nam ime i Jana je bez nekog posebnog razloga rekla The Socks. To je ime ostalo neko vreme i posle je bilo besmisleno da ga menjamo, već su nas znali po tom nazivu, tako da smo se zadržali na tome iako nam nekako više nije pristajao kako smo težili ka čvršćem zvuku.

facebook.com/thesocksofficial

Pročitaj i:

OOTD na društvenim mrežama:

Scroll to Top