HENRY ROLLINS – BLACK FLAG/ROLLINS BAND Exit Festival 05.07.2003

 Ako se za bendove poput Sex Pistols, The Clash, Ramones kaže da su pioniri punka, onda je sigurno Black Flag jedan od utemeljivača hardcorea. Inspirisani zvukom The Germsa ali i Black Sabbatha, ZZ TopaBlack Flag se svrstavaju među najvažnije američke hardcore bendove. Oni nisu bili prvi bend koji se odlikovao čvrstim, sirovim zvukom, ali su za razliku od The Germs, Weirdos, Dickies i mnogih drugih Black Flag bili besni klinci, pred punoletstvom, puni energije i muzičkih ideja.

            Bend je osnovan tokom 1977. godine u jednom od najozloglašenijih LA kvartova Hermosa Beach, koji je bio poznat po velikom broju surf’-punk bandi. Od samog osnivanja pa do leta 1981. godine bend je promenio čak četiri pevača. U narednih pet godina Black Flag je objavio veliki broj izdanja, održao brojne koncerte ostavivši tako neizbrisiv trag u istoriji američke underground scene. Za devet godina postojanja kroz bend je prošlo čak petnaest članova različitih shvatanja. Svaki je ostavio traga i ugradio nešto svoje… zbog toga verovatno Black Flag ima prepoznatljiv zvuk po kojem se razlikuje od ostalih bendova.HR 22

            Koncerti Black Flaga bili su nešto sasvim novo na američkoj muzičkoj sceni. Bend je na bini uvek davao sve od sebe, a u publici se tokom cele svirke slemovalo. Obavezni su bili i merchandise štandovi sa majicama i nalepnicama benda koji su takođe predstavljali novost. Često su svirke prekidane zbog tuča ili upada policije koja je imala poseban pik na Black Flag.

            Tokom letnje turneje 1981. godine pred nastup u New Yorku održana je audicija za novog pevača benda, pošto je Dez Cadena odlučio da sa mesta pevača preuzme ulogu ritam gitariste. Dvadesetogodišnji Henry Garfield, fan Black Flaga iz Washingtona koji je na svirku došao sa svojim prijateljem Ian MacKayeom pevačem Minor Threata, dobio je tako priliku da na nekoliko narednih koncerata pokaže šta zna… I pokazao je! Ostao je u bendu sve do njegovog raspada 1986. Pretpostavljate, reč je o Henry Rollinsu, koji će godinu dana nakon raspada Black Flaga osnovati Rollins Band.

            Nakon svega par meseci kako je prošao na audiciji Henry Rollins je preuzeo dirigentsku palicu i vrlo brzo izrastao u pravog vođu i frontmena benda. Krajem 1981. godine snimljen je legendarni debi album ”The Damaged” a za njim još sedam albuma i nekoliko singlova u narednih pet godina! Black Flag je tako zaslužio da zlatnim slovima bude upisan u istoriju američkog hardcorea.

            Rollins Band je prvih nekoliko godina postojanja životario na račun Black Flaga, a punu slavu doživljava tek polovinom devedesetih objavljivanjem albuma ”Weight”.

Osim muzike Henry Rollins je postao poznat i po pisanju tekstova, prvo za fanzine a potom i visokotiražne magazine, koje je kasnije objavio u nekoliko knjiga. Ubrzo je postao i jedan od najpoznatijih muzičara-naratora u svetu. Uz svu tu popularnost uspeo je da se uplete i u svet glume, tako da smo ga mogli gledati (uglavnom u epizodnim ulogama) u filmovima poput: Chase, Heat, Lost Highway…

HR 15

            Subota, 05.jul 2003. godine. Treći dan, trećeg Exit festivala… Henry Rollins u Novom Sadu! Svima je u početku izgledalo nestvarno da će se jedno tako veliko ime pojaviti i kod nas, ali kada smo ga videli kako ulazi u press centar postalo nam je jasno da ćemo ubrzo imati prilike da uživamo u zvucima legendarnog hardcore benda. Henry je u društvu organizatora i prevodioca zauzeo svoje mesto a prisutni novinari su krenuli sa pitanjima:

 

Koji su ti prvi utisci pri dolasku u Srbiju?

   Moram vam reći da me je neprijatno iznenadio veliki broj policije i vojske na granici. Svi su bili naoružani do zuba. Ipak priznajem da su svi ljudi oko mene, koje sam upoznao, izuzetno ljubazni. Dobro sam raspoložen i jedva čekam da izađem na binu.

Koliko znamo na ovoj turneji svirate samo pesme od Black Flaga koje su nedavno ponovo odsvirane i objavljene na albumu ”Rise Above”. Šta nam možeš reći o tom poduhvatu?

   Na albumu se nalaze 24 pesme iz repertoara Black Flaga. U studiju smo ih odsvirali ja i moji prijatelji koji su i danas sa mnom, članovi Rollins Banda. Poziv da mi pomognu oko ovog projekta uputio sam na adresu mnogih prijatelja muzičara. Vidite i sami koja se sve velika imena pojavljuju u ulogama pevača. Tu su: Iggy Pop, Mike Patton, Lemmy Motorhead, Tom Araya, Ice T i mnogi drugi. Ovaj album je urađen prvenstveno iz zabave, ali sva zarada ide u fond za pomoć momcima iz Memfisa kojima je novac neophodan na suđenju. Nakon objavljivanja albuma došli smo na ideju da bi zanimljivo bilo organizovati veliku turneju… i evo nas stigli smo i u Srbiju.

Kakve poruke nose vaše pesme?

   Moje pesme nemaju neku posebnu poruku i ja lično mislim da muzika ne može da promeni ništa bitno u svetu. Jer da nije tako, davno bi se u svetu dogodile krupne stvari pojavom Bob Marleya i The Clasha.

Kakvo imaš mišljenje o trenutnoj hardcore sceni? Koga vidiš kao tvog ili naslednika Ian MacKayea, Jella Biafre i ostalih hardcore frontmena iz prve polovine osamdesetih?

    Današnji bendovi su sranje! Ne sviđa mi se ništa. Mislim da ne postoji ni bend ni osoba koja može da se poredi sa nama ili da nas nasledi!

Koju bi ličnost iz hardcore sveta izdvojio?

  Jedino Ian MacKayea, frontmena benda Fugazi, nekada pevača Minor Threat. On je moj jedini pravi prijatelj iz muzičkog sveta na kojeg uvek mogu da računam i na koga mogu da se oslonim. Ostali manje više nisu vredni pomena. Ok… pomenuću i mog aktuelnog menadžera koji je izuzetno korektna ličnost.

HR 06
Henry i Zgro

Voliš li bend Jane’s Addiction? Kako komentarišeš njihovo ponovno okupljanje i novi materijal?

   Bend je odličan. Čuo sam da ponovo sviraju ali nisam slušao novi materijal. Pričao sam sa nekoliko ljudi koji su ga slušali. Nahvalili su mi ga tako da bih stvarno voleo da ga i ja čujem. U svakom slučaju nekada sam ih stvarno voleo pa ću rado prvom prilikom ponovo otići na njihov koncert.

Možeš li nam reći nešto više o ”Spoken Word ” pokretu u Americi?

   Ne znam ništa o tome. Mislim da takav pokret ne postoji! Ja volim da izađem na scenu i održim govor od dva sata, ali time ne pripadam nikakvom pokretu. Moji govori nemaju nikakve veze sa muzikom koju svira moj bend. Širom Amerike slični govori su poznati već dugi niz godina.

       Tu je desetominutna pres konferencija završena i Henry je krenuo ka bek stejdžu da se spremi za nastup. Još je sunce sijalo kada je Rollins Band izašao na glavnu binu.

Bez puno priče i najvljivanja krenuli su uvodni rifovi… prva pesma baš ”Rise Above” stvar koja otvara Black Flag album ”The Damaged”. U publici oduševljenje. Svi skaču, a hitovi se ređaju jedan za drugim. Prvi singl iz 1978. ”Nervous Breakdown” (sa himnama poput ”I’ve Had It”, ”Fix Me”)  je odsviran u prvom setu pesama. Pogo ne prestaje. U prve redove ne može ni da se prođe od gužve i divljanja! ”The Damaged ” je odsviran skoro u kompletu: ”Six Pack”, ”No More”, ”Gimmie, Gimmie, Gimmie”… Zvuk sjajan, nastup još sjajniji!  Koliko je tu samo energije na bini! Pesme kratke, žestoke. Čist old school hardcore. Henry leti po bini, mršti se, pravi grimase, gestikulira, uspeva čak i da skrene pažnju kamermanu da mu se ne mota pred nosom… i što je zanimljivo odeven skroz u crnu varijantu (Vansare na nogama, farke i majica uz telo) izgleda sasvim drugačije od onoga kako smo navikli da ga gledamo godinama (bos, go do pola, samo u šortsu). Sa albuma ”Slip It In” iz 1984. godine odsvirano je nekoliko pesama: naslovna,

”Black Coffee” i ”My War”. Jedina zameraka, ako je to uopšte zamerka, je nepotrebno sviranje dve Ramones stvari sa kojima je koncert završen. Ipak, oduševljena publika Henrya i ekipu vraća na bis pa je jednočasovni nastup priveden kraju u stilu u kojem je i počeo. Pun pogodak!

Intervju: Zgro

Foto: Goran Frančić @Exit03

Pročitaj i:

OOTD na društvenim mrežama:

Scroll to Top