GRADE 2

Da se razumemo, Grade 2 mi je legao na prvo slušanje, a nakon što sam imao prilike da ih vidim par puta uživo siguran sam da su među top pet mladih evropskih Oi punk bendova. Momci sa Isle Of Wight tek su postali punoletni ali njihove pesme zvuče toliko svirački i aranžmanski ozbiljno da je prosto neverovatno da ih izvode klinci a ne bend sa ozbiljnim sviračkim stažom i iskustvom. Tokom proleća najavljuju seriju koncerata, još jednu američku turneju, kao i novo izdanje a početkom jula imaćemo prilike da ih vidimo ponovo u Srbiji pošto sviraju prve večeri Exit festivala. Šta se sve izdešavalo u međuvremenu, od njihovog nastupa na To Be Punk-u pa do danas, razgovarali smo sa Sidom, basistom i jednim od dva vokala benda.

Prošlog juna svirali ste u Srbiji na To Be Punk-u. Od tada nije prošlo puno vremena a vama se svašta izdešavalo…

Sid: U pravu si. Dolazak u Srbiju divno je iskustvo koje se pamti zauvek. Od tog koncerta u Novom Sadu mi smo, manje više, non stop na turneji… 2018. bili smo baš prezauzeti. Svirali smo u velikom broju mesta gde nismo bili nikad pre i imali sreće da delimo binu sa brojnim sjajnim bendovima i nekim od naših favorita. Vreme je proletelo, da me sad neko pita, bukvalno ništa ne bih menjao… Osim toga, očekujte vrlo brzo nove vesti.


Nakon koncerata u Temišvaru i Novom Sadu trebalo je da odletite u Ameriku ali niste dobili vize. Ipak, iz drugog puta, u decembru, uspeli ste da se dokopate zapadne obale. Kakva iskustva nosite odande, s kim ste svirali, koji vam je koncert bio najbolji?

Sid: Bili smo baš razočarani kad smo odbijeni za vizu prošlog leta. Morali smo da otkažemo turneju sa Street Dogs po istočnoj obali. U međuvremenu sredili smo sve papire i predali ono što nam je prvi put nedostajalo tako da smo u decembru, dva dana nakon završene turneje po Britaniji, otputovali u Ameriku gde smo svirali zajedno sa The Old Firm Casuals i Lower Class Brats u Kaliforniji i Arizoni. Lično, najbolji koncert mi je bio onaj u Long Beach u Alex’s Bar-u. Svirka je počela dosta rano posle podne, bila je raspordata, a publika je napravila nezaboravnu atmosferu, potpuno ludilo.

Grade 2 @To Be Punk #11, 01/06/2018 fotka by Lea Bodor

Možeš li da napraviš poređenje između koncerata, publike, klubova u Evropi i Americi?

Sid: Ono što smo prvo primetili, što je različito, je da smo većinu svirki imali u barovima a ne u klasičnim koncertnim salama i klubovima. To nije ništa neobično tamo pošto smo videli u najavama da se u svakom od tih mesta redovno održavaju svirke. Brzo smo se privikli na tu atmosferu. Druge stvari su manje više iste. Pankeri, skinhedi, hardcore klinci, svi su zajedno, što je super. Volimo kad je publika izmešana. Jacob i Jack imali su problem jer zbog godina nisu mogli da kupe pivo, još uvek nisu napunili 21, a zakon o zabrani točenja alkohola mlađim licima veoma je rigorozan.

Vaše obe ploče objavljene su i u Americi, zahvaljujući Pirate Press-u i Demons Run Amok etiketi. Za prve, koji su jedna od vodećih punk etiketa, mi je logično što su objavili i Grade 2, ali mi je baš bilo čudno kad sam video da vas potpisuju i ovi drugi koji se uglavnom drže hardcore i metal bendova. Otkud saradnja s njima i koliko vam generalno znači što imate izdavače i u Americi?

Sid: Veoma nam je bitno to što su naša izdanja dostupna i u Americi. Pod jedan, sjajno je kad samo pomisliš da neko na drugom kontinentu sluša ploču koju su snimila tri klinca sa Isle Of Wight. Pod dva, drago nam je što je naša muzika dostupna svuda a Amerika je definitivno mesto gde je punk/Oi! scena izuzetno jaka. Demons Run Amok je izrazio želju da zajedno sa Pirate Press učestvuje u objavljivanju drugog tiraža obe naše ploče. Mislim da i jedna i druga etiketa štampaju vinile u istoj fabrici. Zahvaljujući Demons Run Amok postali smo dostupni i drugačijoj publici. Znam da im je u planu da tokom godine objave nova izdanja bendova The Old Firm Casuals, This Means War i još nekih…


Pretpostavljam onda da je Pirate Press bio veza i za vašu britansku turneju sa The Interrupters?

Sid: Nisam baš siguran, morao bih da proverim. Oni su na Hellcat Records a ta turneja bila je dogovorena, odnosno potvrđena, baš kad smo mi bili u Srbiji. Pre toga smo svirali nekoliko koncerata sa Stomper 98, tako smo zadržali kontakt sa promoterom kojem smo tada napomenuli da bi išli na turneju u novembru/decembru, a namestilo se da i The Interrupters u istom tom periodu planira dolazak u Englesku. Tako se javila ideja da odradimo zajednički tour nakon čega su se stvari samo nadovezale jedna na drugu.

Imao sam prilike da vas gledam na poslednjem koncertu na toj turneji u rasprodatom Electric Ballroom-a. Da budem iskren nisam očekivao da ću videti taparoše ispred kluba na Camdenu. Atmosfera me je oduševila. Kakvi su vaši utisci i sa tog koncerta i generalno sa te turneje?

Sid: Bilo je fantastično. Nemam pravu reč kojom bih mogao da opišem naše oduševljenje nakon svega. The Interrupters su predivni ljudi i odličan su bend. Bukvalno smo ih gledali svako veče. Kome god se ukaže prilika da ih negde vidi uživo, neka je ne propusti. Dosta smo i naučili od njih. Svaki koncert je bio odličan, priča za sebe. Za nijansu ispred ostalih, možda bih mogao da izdvojim onaj u Lidsu. Dok smo leteli ka Americi nas trojica smo baš sumirali utiske i svi smo se složili da nam je Lids zbog neverovatne atmosfere na prvom mestu, odmah nakon njega i London, odnosno Electric Ballroom.

Grade 2 @To Be Punk #11, 01/0/62018 fotka by Lea Bodor

Koliko često održavate solo svirke odnosno koncerte na kojima ste vi headlineri i koliko publike dođe da vas gleda?  S druge strane, koliko su vam bitni nastupi na velikim festivalima?


Sid: Nikad do sada nismo radili turneju na kojoj smo mi bili headlineri. Svirali smo, da ih tako nazovem, naše koncerte a broj ljudi varira od mesta do mesta. Obično su klubovi puni, ali da se razumemo to su klubovi veličine koje mi možemo da napunimo. Da me ne shvatite pogrešno, Grade 2 će uvek dati sve od sebe bez obzira da li se ispred nas nalaze tri ili tri stotine fanova. Festivale volimo jer su, pod jedan, zabavni, a sa druge strane i važni. Na festivalima priliku da nas vidi ima i neko ko nije došao zbog nas. Osim toga, uvek uspemo i mi da pogledamo neke nama drage i bitne bendove. Da se vratim na solo svirke… Ove godine ćemo ih imati najviše do sada, uskoro ćemo objaviti prve datume.


U narednih pet godina nijedan originalni punk bend iz 70ih više neće postojati. Publika se takođe menja. Gde vi vidite punk u narednoj deceniji, koji bendovi bi mogli da preuzmu lidersku ulogu i gde je Grade 2 u celoj toj priči?

Sid: Često nas pitaju upravo to pitanje, a odgovor je veoma komplikovan. Na žalost, tačno je da će veliki broj legendarnih imena veoma brzo prestati da svira. Nezahvalno je pričati o tome ko bi mogao da čini punk okosnicu za pet ili deset godina, ali recimo pogledajte The Interrupters, oni su već sad izrasli u veliko ime i rade sjajan posao. Šta reći tek za Crown Court, Bar Stool Preachers, Lion’s Law čiji poslednji albumi kidaju. Punk subkultura je definitivno u sigurnim rukama i nema razloga da tako ne ostane, ali vreme će pokazati. A što se tiče nas… nadam se da ćemo i dalje biti trio sa Isle Of Wight, ali ko zna šta sve može da se desi.

Kada već pominješ Isle Of Wight, šta ima novo u Ryde-u i generalno na vašem malom ostrvu, da li se možda pojavio neki bend kojem ste vi uzori?

Sid: Da budem iskren u Ryde-u se nikad ništa neće desiti (ha-ha), posebno u zimskom periodu. Muzička scena je veoma zeznuta. Bend poput nas nema baš puno prilike da ljudima predstavi ono što svira pošto ovde prolaze isključivo klasični cover bendovi koji sviraju u lokalnim pabovima i tu se priča završava. To je jednostavno tako u malim, izolovanim sredinama. Nadam se da ćemo mi nekom poslužiti kao uzor da počne da pravi svoju, autorsku, muziku. To se, za sada, još uvek nije dogodilo, ali videćemo.

Koje pesme nikad ne izostavljate sa set liste?

Sid: Ima ih nekoliko koje uvek sviramo uživo. Jedna od njih je “Who Rules The Streets”, sa našeg debi EP-a “Broken Youth”, nismo je nikad izostavili. Na svakom koncertu se trudimo da pesmama pokrijemo sva naša izdanja.

“Be The Better One” je sjajna pesma, koja je tebi omiljena?

Sid: Teško pitanje, ali recimo “Hearts Of Gold” sa albuma “Break The Routine” mi je jedna od najdražih. Od nedavno je sviramo i uživo. To je jedna od pesama za koju sam siguran da ne može da mi dosadi da je sviram, a i dobar je tekst. “Be The Better One” takođe često sviramo uživo, veoma je zabavna. Drago mi je da ti se sviđa.

Grade 2 @To Be Punk #11, 01/06/2018 fotka by Lea Bodor

Kako donosite odluku ko će pevati koju pesmu Jack ili ti?

 Sid: Na početku je važilo nepisano pravilo, onaj koji napiše pesmu taj je i peva. Više nije tako. Sada isprobavamo čiji glas bolje ide uz koju stvar, nekad neki detalj bude presudan.

Da li se bubnjar Jacob nekad uključuje u pisanje pesama?


Sid: Pišemo ih Jack i ja dok Jacob doda neki stih, promeni reč, prilagodi je muzici. Na kraju dobijemo rezultat koji je plod združenih snaga.

O čemu govori “Medina Snake” i da li postoji pravi “Danny Ghoul”?

 Sid: “Medina Snake” je o životu na Isle Of Wight, o ljudima koji pričaju razne tračeve iza leđa i karmi koja ih stigne kad tad. Kada neko zna previše informacija o nekom drugom najbolje se vidi o kakvoj je osobi reč. Danny Ghoul, ha-ha… ne smem da otkrijem tajnu!

Spomenuo si na koncertu u Londonu da ste spremili novu ploču. Može li nam izneti neke detalje?

Sid: Uh, u ovom trenutku ne bih ništa više od toga osim da nam ove godine izlazi nova ploča i da naš izdavač upravo sprema zvanično saopštenje koje će biti objavljeno uskoro, tako da vam savetujem da naćulite uši. Dodaću i to da će ovo biti naša najbolja ploča do sada!

OK, videćemo se u Srbiji ponovo u julu, kakvu imate poruku za publiku koja će doći da vas gleda?

Sid: Jedva čekamo Exit. Pričali smo sa prijateljima iz bendova koji su bili na festivalu u Novom Sadu prethodnih godina i svi su bili oduševljeni i prepuni utisaka, što nam još više podgreva atmosferu. Prošli put nam je bilo super u Srbiji, upoznali smo divne ljude. Ako naletite na nas negde na festivalu uvek smo spremni da popijemo pivo.

Hvala na razgovoru… umesto klasičnih želja i pozdrava za kraj, nabrojte nam par mladih bendova na koje bi po vašem mišljenju trebalo obratiti pažnju?


Sid: Definitivno to su: The Spitfires, Rats Nest, Maid Of Ace i Rat Boy!

 

https://grade2official.co.uk/

 

 

Intervju originalno objavljen u “Out of the darkness” #6, 04/2019

Pročitaj i:

OOTD na društvenim mrežama:

Scroll to Top