CC

Ko me iole malo poznaje zna da sam uglavnom veoma strog prema bendovima sa domaćeg terena. Jednostavno priča lako ćemo ne mi pije vodu. Nikad neću ukapirati bend koji se ne založi za sebe maksimalno nego sve otaljava pa onda imaš bendove koji na socijalnim mrežama aktivno postoje par godina a nemaju ni 10 svirki. Naravno za mnoge je objavljivanje CD-a misaona imenica, pa se priča završi na bandcampu. Ovaj bend je sušta suprotnost. Uspeli su za samo 13 meseci postojanja da imaju dvadesetak svirki, da dobace do Nemačke, Austrije i Slovačke, da snime demo i isplaniraju do kraja godine da snime i objave LP. Svaka čast!

Sick Crap, Kurve, Ponor, Nailed In, The Celeoids, Eke buba, veterani Pas Maters, a od sada i zagrebački CC iznova me podsećaju da se kod “suseda” ipak svira bolja muzika nego kod nas. Nakon odgledanog nastupa u Beču ekspresno sam iscimao Zgora da ih ubaci na To Be Punk. I eto ih… CC će domaćoj publici predstaviti 20tak minuta brzog hardcore/punka prošaranog dozom thrash metala. Na pitanja je odgovarala Lea, vokal u bendu.

Pre par dana vratili ste se sa turneje po regionu. Gde ste svirali, kakav je odziv publike bio, kako su ljudi reagovali i odakle ideja da se ide preko samo sa demo snimkom?
Lea: Pozdrav! Svirali smo u Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Slovačkoj i Mađarskoj, par tjedana prije tog smo se zaletili na par vikend-svirki po Hrvatskoj i Sloveniji. Na turneji je sve skupa bilo 6 datuma, bio je to produženi vikend, ljudi su bili na odmoru, u Ulmu je isti dan svirao Discharge, u Minhenu je isti dan bio pank gig na drugoj lokaciji, u Beču je taman bio završio dvodnevni anarho pank festival gdje je zasviralo 40-ak bendova, sve u svemu za prvu turneju imali smo peh da i nije dolazilo previše ljudi po svirkama. Ali i to malo ljudi što nas je vidjelo i čulo imalo je zbilja odlične reakcije, tonac iz Ulma je totalno začuđen poslje giga uletio i par puta rekao ”What??!”. Bilo je pozitivnih reakcija posvuda, tako da se ne brinem da će na idućoj turneji bit puno bolji odaziv! Ljudi osim tog na nas reagiraju dosta energično, podemone, rekla bih da izvučemo ono najgore i najbolje iz ljudi, a tak treba i bit! A što se demo snimke tiče… To što sad imamo je stvoreno u 15 mjeseci, od kojih nas nije bilo u Hrvatskoj 4,5 mjeseca (radilo se po sezonama, po vani, itd.) i nije bilo ni vremena ni mogućnosti da se napravi nešto više, a htjeli smo ić svirat okolo. Taman kad smo se vratili sa sezonskih poslova prvi bubnjar nam je radi zastarjelog sustava morao otići u zatvor, onda kad smo se uvježbali sa sadašnjim bubnjarem je prvi gitarist strgao ruku, i to ni mjesec dana prije turneje – dobro da smo i stigli ovo što smo stigli! Na novogodišnjem gigu u Klaonici u Zagrebu prijatelj nas je pozvao u Minhen, javila sam se još nekim kontaktima koje imam iz prošlih bendova i tako smo dobili 6 datuma – pravu mini turneju!

Za samo godinu i 3 meseca uspeli ste da izbacite prvi snimak i da održite ne mali broj svirki. Šta je to što vas motiviše da se trudite oko benda jer retko koji bend na balkanu tako ozbiljno pristupa svemu?
Lea: Tačna brojka je ukupno 18 koncerata do sada. Mogu reći iz svoje perspektive, makar svi u bendu imamo sličnu priču. Bavim se muzikom već 10 godina i nikad nisam bila u ovakvom bendu, gdje se to shvaća malo ozbiljnije, da nije bend više samo zajebancija, a još uz to svi članovi su odlični na insturmentima. Meni je sviranje kao nekakva duhovna hrana bez koje se ne osjećam dobro, nakon toliko traženja i pokušavanja konačno sam našla ono što me u potpunosti ispunjava i što mi još najbolje do sad i ide (bolje nego gitara haha) i baš to je ono što me motivira da idemo još jače i još dalje. Također, vidim i po reakcijama publike da je to TO, jer za ni jedan bend kojim sam do sad bila članom reakcije nisu bile toliko pozitivno snažne.
Ako sam dobro razumeo, imate novajliju na gitari i bubnjara? Ko je u bendu i koliko se postava razlikuje od one sa kojom je demo sniman?
Lea: Demo je snimljen sa ovom postavom koja je sad aktualna, jedino je gitarist novi.
Tekstovi su vam i na engleskom i na hrvatskom, kako odlučuješ na kom ćeš jeziku pisati? Primetio sam da imaš običaj da objašnjavaš tekstove… Odakle želja za tim, nisam dugo godina to primetio kod nekog benda?
Lea: Pa nemam pojma, bolje da govorim o čemu pjesma govori nego da šutim i buljim u pod ili u ljude. A i lirika uvijek ima neku poruku pa mi se činilo fora da iskoristim vrijeme predaha između pjesama da naglasim poruku, odnosno poentu i smisao teksta. A što se jezika tiče: kad čujem instrumentalni dio pjesme onda mi u glavi počne zvonit kako bi to otprilike trebalo zvučati. Ako je tekst za pjesmu na hrvatskom, u glavi mi zazvoni hrvatski jezik, ako je tekst za pjesmu na engleskom – onda engleski, vrlo jednostavno!

Reci mi šta se dešava u Zagrebu, imam osećaj da ste vi neka sasvim deseta ekipa… je l’ uopšte ima novih ljudi u publici ili je situacija kao u Srbiji gde prevolađuje masa u poodmaklim godinama – 35+?
Lea: Zagreb je super grad i imamo odličnu pank scenu. Nema baš previše prostora za svirat, scena se svela na dva skvota i jedan do dva kluba. Kad odeš malo po pank mjestima u Europi shvatiš da je to i ovo što mi imamo nebo i zemlja. Al jebiga, kakva je situacija u državi isto će se odrazit i na pank plejsu. Standard, brate, u Hrvatskoj nitko nema para da se nešto uredi, da se u nešto uloži, a državi tj, gradskim upravama ne pada napamet financirati alternativu kulturu. Ali zato imamo jebenu ekipu, na gigovima bude klinaca od 14, 15 godina do onih koji imaju preko 40, 50. Primijetila sam da klinci više ne sviraju toliko koliko su svirali dok sam ja bila mlađa (tipa dok sam ja imala 18 godina). Ali u svemu se nađe izuzetaka, pa tako imamo par bendova gdje rokaju klinci u tim godinama i, što je još bolje, imaju ispravnu anarho pank briju. Unazad par godina u Zagrebu se bila stvorila generacija nekih čudnih klinaca koji uopće nisu brijali na ziku već samo na teško klošarenje i druženje s debilima koji su sve što pank nije. Ali eto, unazad godinu-dvije, na svakom gigu stvori se nova hrpa klinaca koja dođe poslušat bendove i pogat, a tu bude i ekipa koju vidiš na svakom gigu i ima nas dovoljno!

Jeste li znali za To be Punk festival i šta očekujete od nastupa na njemu?
Lea: Nisam znala, ali sam onda izguglala i vidjela da je GBH prošle godine bio hedlajner, zakon! Očekujemo dobru zabavu i odličnu svirku, svakako! U Srbiji svirke uvijek budu do jaja! Vidjela sam da sviramo s nekim bendovima s pozamašnim iskustvom, pa ajd super!

Kojih pet izdanja najviše vrtiš i šta si to poslednje čula a da te je baš oduvalo?
Lea: Slabo tražim novu muziku, pa ću ti samim tim bez puno razmišljanja reć prvo što mi padne napamet. Pa ajmo onda ovako: Ripcord – ”Damage Is Done” i ”Defiance of Power”, Disorder – ”Under The Scalpel Blade” samo zato što je kultan, iako mi to nije najbolji njihov album. Zadnje što sam čula da me otpuhalo mi je od Wolfbrigade novi album i od Swordwileder ”Grim Visions Of Battle” iz 2013, a jedan vrlo zanimljiv bend koji je dosta poznat na zapadnoameričkoj sceni, ali ih ja do prije godinu dana nisam čula, no nakon što sam prvi put čula par stvari, nastavilo se redovito vrtit na putovanjima i na tulumima, a to je bend Dr.Know iz Oxnarda. Bubnjar nam ima dugogodišnju opsjednutost RKL-om, a uz to najviše voli slušat zadnja dva albuma kultnog Disfear i finsku pankčinu iz 80-ih. Gitarist nam je metalac, ali je vrlo svestran momak, primijetila sam da se najviše naježi na Jasona Beckera. Dok ovo pišem Tuna, basist, dodaje Hellbastard i DRI. Općenito voli takav neki nabrijanijin metalizirani thrash ili crust punk. Lakše te nešto otpuše na lajv nastupu nego na snimci, tak da moram spomenut kolege iz Zagreba – Ekebubu, njihovi lajv nastupi su doslovno tornado, otpuše te, zarotira, lansira u svemir, zgrči pa istegne svaki mišić na tijelu i onda te vrati na zemlju i podijeli još par šamara. Svakako pogledat! I da, šećer na kraju, ne smijem ih nikako zaboravit jer smo se svi u bendu složili da su posebni i prejebeni i lajv i na snimkama – Đornata!

Kad će izdanje i u kom obliku, koliko pesama, da li će se zvuk menjati?
Lea: Zasad imamo EP ”Wasteland” snimljen baš u studiju i objavljen početkom ove godine. Nismo imali puno vremena za radit nešto više od promo DIY CD-ova. Album od 11,12 pjesama planiramo snimit krajem godine, kad se vratimo sa sezona i ljetovanja, snimit ćemo ga na istom mjestu, u studiju “Depth” pod palicom Filipa Sertića s kojim smo već pričali o tome i dogovorili se da ćemo ovaj put to napravit baš kak spada, a ne nabrzaka kao demo. Hvala za intervju i vidimo se negdje na gigu!

 

Intervju by  Nemanja

 

CC facebook

CC bandcamp

 

Intervju objavljen/štampan u To Be Punk fanzinu #11, 05/2018

 

 

Pročitaj i:

OOTD na društvenim mrežama:

Scroll to Top