Become As One

  1. Posle pauze duže od dve godine Become As One je ponovo aktivan. Koji je bio razlog onda za razlaz i šta se desilo da se okupite ponovo?

Razlaz je, slobodno mogu reći, bio u potpunosti ishitren i neshvatljiv, koliko drugima toliko i nama samima. Preko leta 2013. kuvalo se dosta privatnih planova nekih članova benda koji su se uglavnom ticali nastavka života u inostranstvu. Kad smo skontali da je mogućnost za tako nešto sasvim izvesna, rešili smo da jednostavno stanemo, pogotovo uzevši u obzir da smo poslednju svirku odrađenu u CK13, odsvirali pod organizacijom tada (a i sada) mlađanog Uroša iz GOMP-a, kada smo svirali sa njima i Rise Up metalcima na svirci gde je recimo Gordži sa svojih 30 godina bio najstarija osoba na gigu. To je meni bilo sjajno jer su prostor popunila deca iz srednje škole, svirala su tri, žanrovski, potpuno različita benda i sve je izgledalo kako bi trebalo inače da izgleda.

Long story short, pali smo na to mladalačko neiskustvo i na kraju niko se nije mrdnuo iz zone Novog Sada u radijusu od 100km a mi smo rešili da prekinemo već ranije i tvrdoglave glave nisu menjale mišljenje. Godinu dana kasnije, pokrenuo sam inicijativu da se ponovo okupimo, imali smo jednu probu i na tome je stalo. Godinu i po dana posle toga, Mojsije (bas) i Marko (gitara) iscimali su me sa idejom da ponovo udružimo snage nakon neke uspaljene konverzacije o tome koliko nam zaista svima to nedostaje i kako nam je svima želja da samo sviramo, pošto osim Jovana, koji je vokal u Against The Odds, niko drugi ne svira ni u jednom drugom bendu. Kontaktirali smo Jovana (gitara) koji je odmah pristao i bilo je pitanje šta ćemo raditi sa bubnjarem pošto je Wizard već neko duže vreme van pank priče a i nije seo za bubanj poštene dve godine. Ali sva sumnja je u trenutku nestala kad smo organizovali prvu probu i shvatili da niko nije zaboravio svoj zanat. Kao vožnja bicikla. Samo smo malo zarđali te smo rešili da podmažemo to učestalijim probama u cilju što bržeg napretka.

 

  1. Odsvirali ste početkom jula povratnički gig u DC-u a zatim i u CK13 u sklopu Srpska Umea Festa, svirali ste i u Zemunu. Svi koji su imali prilike da vas vide uživo od povratka na scenu slažu se sa činjenicom da zvučite vrlo ozbiljno, kao da je drugi bend u pitanju u poređenju sa onim od pre. Ne kažem da stari BAO nije bio dobar, samo je definitivno da sada zvučite kao bilo koji ozbiljan strani bend. Ispada kao da ste dve godine marljivo vežbali i spremali se za povratak… u čemu je fora, šta su BAO članovi radili dok je bend mirovao?

Po pitanju samog BAO-a, u periodu pauze, apsolutno ništa nismo radili, osim one jedne zaturene probe. Jovan je ubrzo upao u Against The Odds, Marko je krenuo da radi u bendu Žudnja, Mojsije je bio upleten u par projekata ali ničeg ozbiljnog se nije uhvatio, Wizard šljaka kao DJ a ja sam neki period bio vokal u beogradskom bendu Muerto Rico. Ipak, od momenta kako smo se okupili na prvoj probi, ustanovili smo neka pravila koja su nam omogućila da se za jako kratak period navežbamo i sviramo jer od prve probe do prve svirke, prošla su tri meseca i u tom periodu smo imali desetak proba. Pravila su se uglavnom ticala drugačijeg shvatanja obaveza u bendu i samog benda, iz razloga što ja više ne živim u Novom Sadu te je to jedan od uticaja da se pristup probama uozbilji. S druge strane, prošao je period od skoro tri godine, u kom smo sazreli i shvatili da ne treba ni u jednom pogledu da omalažavamo sopstvene mogućnosti i stavove već da damo gas sa malo više samopouzdanja i izazovemo sebe iz probe u probu, iz svirke u svirku. Moram biti iskren – ranije zaista nismo toliko marili da li zvučimo ozbiljno i konkretno i pogotovo nas nije zanimalo šta publika misli (i sad nam nije od presudne važnosti ali hej, ljudi su platili kartu, hoće valjda i da uživaju) već nam je bilo bitno da sviramo, da se družimo i 4/5 da se dobro nacuga. Naravno, 4/5 je još uvek na visini zadatka, samo nakon odsviranog seta, što već u mnogome pokazuje veću posvećenost i drugačiju percepciju članova na sam bend.

  1. Koliko ste se muzički/žanrovski promenili?

Muzički i ne toliko, još uvek je to poštena tuča na bubnjevima zasuta gitarskim melodijama, ako smem da se usudim da kažem, brbljavim RKL basom i mojim neartikulisanim dranjem iz petnih žela. S tim što smo se tokom pauze, apsolutno svi u bendu naslušali mnogih drugih muzičkih pravaca koje ranije nismo slušali i mislim da to ostavlja vidni pečat na novim stvarima ali smo uspeli to malo da proguramo i na stare pesme. Više nije fokus na čistom youth crew-u koji nam i nije davao nešto previše mesta za raznovrsnost, već smo krenuli da šaramo pogotovo na gitarama sa nekim težim, melanholičnijm deonicama, bubanj raznovrsnije pristupa ne-kec delovima, ja sam malo promenio vokal u pravcu vriske naspram nekadašnjeg dranja na suho grlo koje mi nije davalo šanse ni svirku da završim. Ono što je bitno jeste da na ovo gledam kao normalan, i nama, veliki korak napred gde nismo stagnirali i rešili da se grčevito držimo stare formule već idemo napred, u neke druge pravce ali sa jakim temeljima na onome na čimu smo i nastali, a to je youth crew. Kao što sam spomenuo ranije, rešili smo da izazivamo sami sebe na svakoj probi i to daje rezultate.

 

  1. Iz ranog perioda imate objavljenu kasetu, kakvi su planovi za dalje, radite li nove stvari, imate li materijala za album, da li je on u najavi?

Planova imamo na pretek ali ovaj put spuštamo loptu i sve ćemo dosta promišljenije uraditi. Imamo u planu da uradimo split sa bendom Wrong Way Kids iz Beograda ali ništa konkretno još nismo dogovorili. Ono što je gotovo sigurno jeste da će stare neobjavljene pesme biti snimljene i da radimo na novim stvarima, za neka buduća izdanja. Uglavnom, punom parom napred.

 

  1. Kako gledate na lokalnu HC scenu danas? Nekako se stiče utisak da sve stagnira obzirom da nema mladih novih bendova, da generalno fali klinaca?

Moram iskreno priznati da sam obožavao period kad me je drmusao youth crew i kad sam živeo u nekom fairy landu, da scena može biti zaista skup različitih ljudi i bendova koji će zajedno funkcionisati, organizovati svirke i podržavati jedni druge međusobno. Nažalost, vremenom je došlo do toga da mi se skupi knedla u grlu kad čujem reč “scena” ali ne želim da me takve stvari i ljudi odvrate od nečega što zauzima veoma bitno mesto u mom životu. Ljudi koji dolaze na koncerte i broj aktivnih bendova dve su uzajamno povezane konstante. Čim je jedna u porastu, automatski utiče na rast druge. Defakto je činjenica da su kod nas velike fluktuacije, odnosno imate koncerte koji prepune CK13 sa preko 200 ljudi (koncert Gnarwolves/Despite Everything) a onda se na naredne dve, tri svirke ne pojavi skupa sve zajedno toliko ljudi. Razumem da se masa ovde brzo zasiti koncerata i treba ih, po svemu suđenom i viđenom, organizovati jednom u mesec dana, što je zaista nezahvalno s obzirom na to kakvi su sve bendovi zainteresovani da sviraju ovde. Što se tiče klinaca, svirke na Srpska Umea Festu i u Beogradu, možda su ponudile neku grupu omladinaca za koju bih voleo da nastavi da odlazi na koncerte,da upoznaju neke druge klince, dobiju ideju da sviraju i budu zainteresovani da na bilo koji način kontributuju.

 

  1. Uz koje bendove su odrasli članovi BAO a sta slusaju danas?

Uh, odrastalo se uz Have Heart, Champion, Bane, Youth Of Today, Where Fear And Weapons Meet… Ovo su bukvalno bendovi za koje mogu 100% da kažem da smo ih svi slušali i ugledali se na njih, od muzike preko tekstova do emocija isceđenih na bini. Danas, svi se vrlo rado vraćamo i prisećamo istih dok se pojedinačno račvamo na više strana. Wizard slabo sluša hc, upao je u tehno vode, od toga živi i tu se pronašao; Mojsije je još uvek stari punk rock i new age punk lisac koji iznenadi nekim hc brzakom iz 80ih ali on je Propagandhi čovek, živi taj bend; Jovan je naša pop punk i melodic hc duša koja voli da se jednim potezom transformiše i zamasti te teške ljubavne drame nekim Harm’s Way-om; Marko je dečko koji lako usisava mnoge muzičke pravce, sa panka na hc preko krasta i powerviolence-a do jazza, i samo nadograđuje svoju kreativnost te je, uz Mojsija, glavni krivac za sve inovacije u našoj muzici; ja sam dosta promenio svoj muzički ukus te danas se sečem na stvari za koje nisam mislio da ću im ikad i primirisati, kao što su emo violence, emotional punk u vidu Minerala, poneki pop punk sa dobrim brejkom, nezaobilazni power violence i najmračnija metalurgija burgija 90s hc-a sa sve duplim pedalama i folk solažama. Ima svega, ko u pašteti.

  1. Kojih pet albuma/izdanja su po tebi obelezili 2016. godinu, tačnije ovih osam meseci koji su iza nas?

Ringworm – Snake Church

Renounced – Theories Of Despair

Eaglehaslanded – S/T

G.L.O.S.S. – Trans Day Of Revenge

Angel Dust – Rock The Fuck On Forever

Busted Outlook – Not Defined By Violence

 

Ovde je šest komada ali ipak svaki je baš vredan preslušavanja.

 

  1. Najbolji gig koji si gledao iz prvih redova?

Sick Of It All – neki april-maj 2011. u Beogradu i Trial/Run With The Hunted u septembru 2011. u Skoplju. Sa veteranima nema greške.

 

  1. Da si imao prilike da se rodis ranije i na drugom mestu, kada i gde bi to bilo i zbog cega?

Providence,Rhode Island 1880 godina. Razlog – da ubedim Hauarda Filipsa Lavkrafta da prestane da mrzi crnce.

 

  1. Neki komentar za kraj…

Hajde da iskoristim ovaj vid da uputim poziv svima da na bilo koji način doprinesu i pomognu u zajednici u kojoj žive. Svaki dinar je bitan, pogotovo kad znate kome ide. Citiraću prijatelja: “Ako vas zanima, pročitajte i uključite se. Ako vas ne zanima, pročitajte zašto bi trebalo da vas zanima.

 

http://magnetzaljubav.rs/

https://liceulice.wordpress.com/

 

 

 

Pročitaj i:

OOTD na društvenim mrežama:

Scroll to Top